Početak kaosa

Nema kraja krizi: Sirija ulazi u građanski rat

Hina

Sirijskoj krizi kraj se ne nazire. Zbog njezina osjetljiva geografskog i političkog položaja isključena je strana vojna intervencija slična onoj u Libiji te se sirijska oporba mora sama snalaziti.



Kriza u Siriji prerasla je u oružani sukob između »gerile« sastavljene od tisuća dezertera i režima odlučnog ugušiti pobunu i zasjenio je mirne prosvjede s početka pobune protiv predsjednika Bašara al-Asada, ocjenjuju analitičari.


»To je početak općeg oružanog sukoba, idemo prema pravome kaosu«, rekao je za AFP Joshua Landis iz Centra za bliskoistočne studije sveučilišta u Oklahomi.


Sukob je već poprimio oblik sektaškog sukoba u pokrajini  Homs u središnjoj Siriji, središtu proturežimske pobune gdje rastu okrutni obračuni između dviju zajednica sunita i manjinskih alauita.




Slobodna sirijska vojska (ASL) koja  predvodi »oružani otpor« izvodi sve složenije operacije protiv al-Asadova režima te gotovo na samom ulazu u Damask  koji je dosad bio pošteđen.


»Izvodimo gerilske napade na proasadove položaje, a zatim se taktički povlačimo na sigurna mjesta«, rekao je zapovjednik ASL-a  Riad Al-Asad koji tvrdi da imaju  40.000 ljudi.


Sirijskoj krizi kraj se ne nazire. Zbog njezina osjetljiva geografskog i političkog položaja isključena je strana vojna intervencija slična onoj u Libiji te se sirijska oporba mora sama snalaziti.


»Oporba razumije da će za pobjedu u toj borbi morati uništiti vojsku« i nitko joj neće pomoći »ni Arapi, ni Zapad. Amerikanci se ondje neće iskrcati sa svojim tenkovima kao u Iraku«, kaže Landis.


U Vijeću sigurnosti UN-a službeni Damask i njegova saveznica Rusija oglušuju se o zahtjeve za prekid krvave represije nad prosvjednicima. Narod se nadao mirnim prosvjedima prisiliti Asada na ostavku kao što je bilo u Egiptu no sada mu je jasno da takav magičan kraj ne čeka Siriju.


Međutim, režim uživa potporu velikog dijela stanovništva u obračunu s protivnicima koje naziva »terorističkim skupinama« i broj žrtava raste na više od  400 u tjedan dana.


Logično je da žrtve više  ne pristaju na situaciju u kojoj ih režim ubija, a one se ne mogu braniti, no naoružavanje vodi u militarizaciju zemlje.


»Oružani sukob daje režimu argumente za nastavak gušenja pobune«, smatra Agnes Levallois, stručnjakinja za Siriju, a Fabrice Balanche sa sveučiliša u Lyonu ističe da je presudan Damask, jer onaj tko drži taj grad, ima i Siriju.


Upozorava da pobunjenici u svoju vojsku novače stanovnike siromašnih sunitskih četvrti u kojima su islamisti zadnjih godina širili svj nauk te da je izgledan građanski rat između sunita i alauita kojima al-Asad pripada.


Analitičari predviđaju da se al-Asad neće održati. Prekid arapske promatračke misije i prenošenje sirijskog pitanja na Vijeće sigurnosti UN-a čini dodatni pritisak na režim koji igra na sve ili ništa jer je  osuđen na propast. Drže da se al-Asad  možda može održati vojno, ali neće moći gospodarski ni politički i na kraju će biti primoran otići s vlasti. (