Ubojice rade zbilja ubitačnim tempom, pa je pokošenih žrtava cijela vojska. Kartel »Los Zetas« je najokrutniji i najkrvoločniji među »sedam gospodara meksičkih prstenova droge«. Predsjednik Felipe Calderon se teško suprotstavlja pre(moćnim) bandama
Po onoj »što južnije, to tužnije«, umjesto tradicionalnog poklika »Eviva Mexico« iz ove egzotične zemlje, postojbine drevnih Maja, umjesto zvukova gitare i krasnih pjesama što ih pjevaju momci ispod šarenih sombrera, stižu tužaljke, broji se mrtve, bolje rečeno, ubijene. Prvi južni susjed Sjedinjenih Američkih Država je kao veliko stablo, ovijen bršljanom preprodavača droge, koji drže u šahu cijelu državu, praktički vladajući svojim područjima mimo bilo kakve službene vlade, parlamenta ili nekog sličnog izuma moderne demokratske misli. Los Zetas, Sinaloa, obitelj Michoacana, Juarez, Tijuana, kartel Zaljeva, to su »ekipe« organiziranih narkotrafikanata iza kojih ostaje smrt i žalopojke. Na ciljniku su im i novinari, jer se ovoj gospodi kriminalcima ne mili da netko izvješćuje o njihovim nedjelima, da ih kritizira ili da zabada nos u njihovu kasu prepunu krvavih dolara. Pokošenih žrtava je cijela armija, u četiri godine Meksiko je nabrojio svojih 50 tisuća ubijenih, brojku ravnu stanovnicima jednog srednjeg hrvatskog grada.
Ljubiteljice istine
Nedavno su tako pronađene ubijene dvije novinarke, Marcela Yarce i Rocio Gonzales Trapaga, stare 48 godina, žene iza kojih je bilo dva desetljeća novinarskog staža. Hrabre ljubiteljice istine i pravde su imale gole ruke, zavezane noge, trup je imao tragove bolnih udaraca. Na vratovima su nađeni tragovi davljenja, dok su im usta bila iskrivljena u bolnim grimasama. Tijela su im pronašli neki dječaci u parku Iztapalapa, na siromašnoj periferiji istočno od Meksiko Cityja. Ubijene novinarke Marcela i Rocio su radile za tjednik »Contralinea« u kojem ispod naslova piše »istraživački«. Direktor Miguel Badillo je u uredu u povijesnoj jezgri Meksiko Cityja primio izvjestitelja talijanske »Repubblice« Danielea Mastogiacoma govoreći o ubijenim kolegicama.
– Nakon što je godinama istraživala veze između narkotrafikanata i svijeta visokih financija i to ne samo meksičkih, Marcela je preuzela ured za javne komunikacije. Prikupljala je ekonomske oglase. Bila je uspješna, jedna od stubova novine. Udariti na nju bilo je pogoditi izvor financiranja revije.
Procjena je da sedam meksičkih kartela, ujedinjujući se ili pak dijeleći teritorij, vodi jedan od tri najunosnija svjetska biznisa sa drogom. Riječ je o prodaji ponajviše kokaina, ali isto tako se trguje marihuanom, amfetaminima, ketaminima, a posljednjih godina »vrti se« i heroin. Spomenuta je impresivna brojka od skoro nevjerojatnih 280 milijardi dolara cjelokupnog biznisa u proizvodnji i prodaji droge na konačno odredište, u Sjedinjene Američke Države. Europska unija kuka nad sudbinom Grčke, »drogirani« novac iz Meksika bi riješio mnoge ako ne i sve grčke probleme. Meksički karteli međutim brinu vlastite brige, izbacili su iz sedla Kolumbijce, sada Meksiko više nije tranzicijska zemlja kroz koju putuje droga. Nju sada uzgajaju sami Meksikanci i potom je prodaju bogatom američkom tržištu.
Ostavili autogram
Veli se da su ubojice »ostavile autogram« – maltretiranje, nasilje i potom metak u potiljak, što upućuje na »Los Zetas«, pošto je ovo stil jednog od najokrutnijih i najkrvoločnijih među »sedam gospodara meksičkih prstenova droge«, koji kao morski psi, dijele plijen. Riječ je o grupi u kojoj ima bivših vojnika. »Los Zetas« je osnovala skupina od 70 bivših podoficira pripadnika Specijalnih postrojbi (Gaf). Zbilja su načinili gaf od kojeg boli glava ne samo čitavi Meksiko nego i SAD. Danas ih ima 700. »Zetasi« su bili ugroženi od kartela Sinaloa, smještenog na pacifičkoj obali, grupe koju vodi Joaquin Guzman Loera, zvan »Chapo«. Kartel zaljeva je »Zetase« angažirao za 50 tisuća dolara mjesečno, što je godišnja plaća u meksičkoj vojsci. Oni su međutim uskoro počeli raditi za svoj račun, s vremenom su postali autori najvećih masakara u Meksiku u posljednjih sedam godina. Tu se računa i napad na kasino u Monterreyu sredinom kolovoza, kada je za kaznu zbog odbijanja plaćanja zaštite, isplate 10 posto mjesečne zarade, ubijeno 52 ljudi. Novi šef »Los Zetasa« Heriberto Lazcano, »El Lazca« je sam preuzeo odgovornost za ovo masovno ubijanje. Nitko nije maknuo prstom nakon toga prema banditima koji su vješti profesionalci.
Tijela na smetlištu
Bio je još prvi rujna, kada su tijela novinarki nađena u parku kao ružan nagovještaj mjeseca koji se upravo bližio kraju, premda ni prethodni tjedni nisu bili ništa veseliji, naprotiv. Prije dva mjeseca su pronađena tijela tri reportera na nekom, smetlištu. Groteskna scena je bila ona od 5. rujna kada su tijela jednog muškarca i jedne žene bila obješena na neki most kao lutke. Bilo je to na mostu u Nuevo Laredu, na granici s Teksasom. Scena je ionako kao iz westerna na koji asociraju i nazivi Laredo te Teksas, kao da se emitira neka moderna verzija »Drva za vješanje« ili nečega sličnoga. Egzekutori su uz to ubijenima oko vrata objesili plakat sa vrlo jasnim upozorenjem.
– Eto što se događa onome koji piše i istražuje o trgovini drogom. Novinari i oni na blogovima, upozoreni ste. Pratimo vas i kontroliramo – poruka je oko vrata kao najzornija ilustracija uz kakvim uvjetima rade angažirani novinari ove srednjoameričke zemlje koja doživljava dobre i loše strane susjedstva s moćnim SAD–om. Obješeni južno od Teksasa, sa one druge strane opjevanog Rio Grandea, spadaju u dugu i tužnu povorku od 74 ubijena novinara u Meksiku od 2000. godine. Ubojice rade zbilja ubitačnim tempom, u ovoj 2011. godini su ubili već dvadeset novinarki i novinara. Događa se to u glavnom gradu Meksiko Cityju, za kojeg vele da je metropola najopasnije zemlje na svijetu, ali isto tako i diljem zemlje, u turistički atraktivnom Acapulcu, Monterreyu, Tijuani, o kojoj se već godinama nažalost čuje samo po krvavim obračunima u trgovanju drogom. Slično je i u Taumapilasu, Nuevo Leonu, Ciudad Juarezu.
Pad turizma
Pončo, tekila, muzika i zabava su idilične slike koje kao da pripadaju nekim drugim, »predratnim« vremenima ove zemlje. Pod banditskim jarmom sve se teže diše, što osjeća i turizam, proizvod koji je Meksiku donosio dosta potrebnog novca za život. Turistički prihod je dramatično opao, manji je za čak 40 posto u zemlji koja je pozornica rata suparničkih bandi narkotrafikanata. Pokošenih žrtava je cijela armija, u četiri godine Meksiko je nabrojio svojih 50 tisuća ubijenih, brojku ravnu stanovnicima jednog srednjeg hrvatskog grada. Sila je toliko deprimirala ljude da ispada kako su se oni pomirili sa stanjem, koje jednostavno moraju podnositi skrećući pogled. Mnogoljudna zemlja ima čak 110 milijuna ljudi, koji su uglavnom taoci beskrupuloznih lovaca na laku i nelegalnu zaradu. Ljudi su pokušavali na razne načine. Tražili su pravdu, zaštitu, bilo je i dramatičnih izlazaka na ulicu te mahanja sa bijelim pokrivačima, zauzimanja središnjeg trga u glavnom gradu. Kako ništa nije pomoglo, narod kao da je digao ruke u vis.
Vlast na tankoj niti
Vlast kao vlast, živi na tankoj niti između obećanja i izvršenja, između realnoga i mogućega. Prijašnji predsjednik Vincente Fox je davao obećanja, tražio je vremena i povjerenja. Novi predsjednik Felipe Calderon je dirnuo u osinje gnijezdo, izazvao je moćne kartele, koji već deset godina maltretiraju Meksiko. Promatrači će reći da je pokušao nemoguće. Korak po korak, na putu je otkrio niz problema, u prvom redu slabo plaćenu policiju, koja je samim time korumpirana i nepripremljena. Pokušao je »promjenom momčadi«, ljudi i sredstava, u borbu je poslao vojsku. SAD se nije oduševio tim potezom za kojeg se smatra da je samo pogoršao situaciju. Kako tvrdi »La Repubblica«, Predsjednik se približio onim najmanje opasnima, kartelu Sinaloa jer oni najviše dobivaju prividnim mirom i nekim novim odnosima snaga. Bliže se naime izbori, koji su na redu iduće, 2012. godine. Calderon, lider »Partido de action nacional« (PAN), čiji je otac bio jedan od osnivača te stranke, očajnički treba povratak povjerenja birača. Krenuo je stoga u borbu protiv opasnog kartela »Los Zetas« s raznim uhićenjima, a banditi su reagirali nasiljem. Prije dvadesetak dana specijalne postrojbe meksičke mornarice su upale u komunikacijski sustav ovog kartela. Riječ je navodno o takvom sofisticiranom načinu komunikacije da je s njim borba protiv kartela bila udaranje glavom u zid. Uhićenja i upad nisu međutim načinila veliki pomak, uhićene su zamijenili neki drugi, angažirani umjesto njih. Sve je to previše unosan biznis da bi ga se moglo samo tako pokvariti.
– Karteli su uvijek postojali, ali danas je drugačije – poručio je meksički pisac Carlos Fuentes. – Ima puno događaja, kontradikcija i izvorišnih točaka krize. Nemoguće je klasificirati sadašnjost.
Netko to pokušava, kao meksički novinari i novinarke, a pokušaje plaćaju životima.
