Preko granice

Na Pasjaku “ljudi u bijelom”, u Trstu oprez: Provjerili smo kako su u susjedstvu doživjeli koronavirus

Sandy Uran

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Imam povjerenja u liječnike. Kažu da je koronavirus malo jači od obične prehlade ili gripe. U našoj regiji nije bilo »pravih« oboljelih, jer srećom svi oni koji su hospitalizirani, negativni su na koronavirus. Recimo da sam podosta opuštena, rekla nam je učiteljica Andrea Dalla Costa



Tmurno, oblačno jutro. Maglovito. Pejsaž i vrijeme kao kadar iz znanstveno-fantastične krim-serije. Krenuli smo put Trsta s ciljem da ispipamo stav tamošnjih građana vezano za koronavirus.


Dok se vozimo, pomno slušamo vijesti o prvom slučaju koronavirusa u Hrvatskoj, o tiskovnoj konferenciji održanoj u riječkom KBC-u. Potom nastaju šumovi i prebacujemo na slovenske, a potom na talijanske radiopostaje.


Potonje izvješćuju da je korona stigao do Sicilije. Nažalost, broj oboljelih i onih koji su podlegli koronavirusu rapidno raste. Tamošnja turistička zajednica već se jada kako će zbog ovog virusa biti zabilježeni veliki gubici u nadolazećoj sezoni, te kako su već sada mnogi turistički angažmani otkazani.




One malo »neozbiljnije« radiopostaje u šaljivom tonu navode svoje slušatelje da ih slušaju i uživaju u dobroj glazbi, nakon što su se dobro dezinficirali. Stižemo na hrvatsko-slovensku granicu.


Na granični prijelaz Pasjak, na kojem su na staroj carinarnici postavljeni bijeli kontejneri, koji će ovih dana biti stavljeni u funkciju za preglede. Tamo srećemo »ljude u bijelom«. Pregledavaju putnike iz crnog kombija.


Kako smo doznali, riječ je o učenicima obrtničke škole, njih dvadeset, koji su bili na specijalizaciji u Milanu. Vozači koji su išli po njih bili su ljuti jer su čekali da ih pregledaju. Inspekcija je stigla. Evo što nam je ispričao pomalo ljutiti Branko Stegnaić, vozač Omega busa.


»Ljudi u bijelom«


– U ponedjeljak navečer krenuli smo po djecu u Milano. Sanitarni inspektori su bili tu. Sve je bilo u redu. Prošli smo bez problema. Jutros smo došli u 8.15 na granicu i zaustavili su nas. Čekali smo sanitarnu inspekciju i malo smo umorni. Nismo spavali 48 sati.



Nismo stekli dojam da ga je strah koronavirusa. Susreli smo potom i više sanitarne inspektore Roberta Sirnika i Slavena Skendera koji su obavljali svoj posao. Nisu smjeli govoriti o pojedinostima, no stekli smo dojam da dobro rade svoj posao jer nas žele zaštititi od koronavirusa.


Posao im je riskantan i stoga im je i odjeća koju nose prilikom pregleda pojedinih putnika, prema naputcima policije, određena zadatkom koji izvršavaju. Malo smo se našalili i nazvali ih »ljudi u bijelom«. Ali nam je drago da smo ih sreli jer ipak pružaju osjećaj sigurnosti, bar malo, te vjeru u to da će sve biti u redu.


Krećemo dalje, put Trsta. Napravili smo mali krug po Bazovici. Sve normalno. Ljudi kupuju kruh u pekari i piju kavu u tamošnjem kafiću. Štand s cipelama na uobičajenom je mjestu. Putujući do Trsta nailazimo na kamione.



Promet teče normalno, premda na hrvatsko-slovenskoj granici nije bilo puno vozila: nekoliko autobusa, automobila i kamiona. Došavši u Trst, parkirali smo se na obali i otišli po prve infomacije o tome kakav je život u gradu u vrijeme kad je koronavirus glavna tema svih razgovora u kafiću na Piazza Unitá.


Od konobara u caffeu Urbanis, koji datira iz 1832. godine, u neformalnom razgovoru doznali smo kako nije bilo karnevalske povorke, kako su škole, kazališta, kina i muzeji zatvoreni te kako se već osjeća opadanje prometa.


U nedjelju im je, kako nam je rekao, izdan dekret da potonje ustanove moraju biti zatvorene do 1. ožujka. Mi smo, zlu ne trebalo, naš espresso popili na vanjskoj terasi. Naime, treba izbjegavati zatvorene prostore. Kad je riječ o maskicama, od ljekarnika smo doznali kako ih već neko vrijeme nema i ne znaju kad će ih ponovo imati u prodaji.


Vrećice s hranom


Magistrica u ljekarni nam je rekla kako im je ministarstvo propisalo da je najbolje biti na distanci od dva metra od ljudi koje susreću u poslu. Kad smo ih pitali je li ih strah, ljekarnik nam je odgovorio: “Naravno. Strah je normalna pojava. No, rizik kojem smo mi izloženi sastavni je dio našega posla.”


Posjetili smo i jednu trgovinu mješovite robe i uočili da su pojedine police prazne, te da su neki od građana Trsta pohrlili napraviti zalihe, u što smo se uvjerili i tijekom šetnje gradom uočivši one s vrećicama punim hrane.


Ušli smo i u tršćansku najstariju tržnicu, a tamo nam je prodavačica Anna Esposito, inače iz Napulja, koja zadnjih šest godina radi u toj tržnici, rekla kako je prodaja opala i to iz dva razloga.



Jedan je taj što se ne može napraviti prevelika zaliha voća i povrća, a drugi je to što je tržnica zatvoreni prostor te se ljudi ne vole u njemu previše zadržavati. Otkrila nam je kako je uočila starije kupce kako lica prekrivenih šalovima, sa strahom u očima, brzinski obilaze štandove i kupuju ono najosnovnije.


Naime, rečeno im je kako koronavirus ponajviše napada starije ljude koji su slabijeg zdravlja. No, kad je o njoj riječ, rekla nam je da se ne boji koronavirusa jer je već imala priliku gledati smrti u oči.


Mladi ljudi koje smo potom putem susreli smatraju da se možda diže prevelika panika, no ima i onih koji smatraju da su zabrane i oprez dani s pravom mjerom. Obilazeći Trst, gdje se i dalje šopingira i hvataju se zadnji popusti, stekli smo dojam da grad živi svojim uobičajenim životom.



Ljudi sjede u kafićima i ispijaju svoje kave, pokoja maškara u nedostatku maškaranih događanja koja su zabranjena šeta gradom, u želji da ipak pokaže svoju masku i podsjeti usputne šetače da je ovo vrijeme karnevala.


Premda je bilo oblačno, Tršćani i njihovi gosti vrijeme vole provoditi na otvorenom, očito ponukani zabranama boravka u zatvorenim prostorima s mnoštvom ljudi. Zamijetili smo kako je u slastičarnicama velika ponuda sladoleda, kao ljeti.



Nismo sreli nikoga tko je nosio maskicu, možda i stoga što ih nema u prodaji. Na vratima kazališta Giuseppe Verdi nije bilo nikakve formalne obavijesti da je kazalište zatvoreno i da se predstave neće održavati.


No, na vratima srednje škole i kina naišli smo na obavijest. Na onoj istaknutoj na školskim vratima pisalo je da nema nastave do daljnjeg, najvjerojatnije do 1. ožujka, zbog koronavirusa. Na vratima kina pisalo je samo da je kino do 1. ožujka zatvoreno. U razgovoru s našim sugovornicima nismo osjetili paniku, ali oprez svakako da.


Deset zlatnih pravila


Učiteljica u školi Andrea Dalla Costa rekla nam je kako je nije strah virusa, jer pomno sluša ono što liječnici govore.


– Imam povjerenja u njih. Kažu da je malo jači od obične prehlade ili gripe. U našoj regiji nije bilo »pravih« oboljelih od koronavirusa, jer srećom svi oni koji su hospitalizirani, su negativni na taj virus. Recimo da sam podosta opuštena, premda sam i malo zabrinuta jer nisam nikada u životu doživjela takvu situaciju, kazala je.



– No, to ne znači da neću izlaziti, bar na otvorenom, ili da neću ići u dućan po namirnice. Mislim da je to nepotrebna psihoza. Pridržavam se 10 zlatnih pravila koja su nam dali iz ministarstva. Između ostalih, na prvom je mjestu češće pranje ruku, što bi trebalo biti uobičajeno.


Pazim na prehranu i inače, a možda malo više u ovom razdoblju. Budući da radim kao učiteljica, onda sam ozbiljna u pogledu zaštite. Išla sam u uobičajenu nabavu hrane i moram vam priznati da sam bila pomalo šokirana gomilom ljudi na koju sam naišla.


Kao da je kraj svijeta. Svi su kupovali ogromne količine hrane. To nisam nikada doživjela. Bila je to pomalo zastrašujuća scena, koja tjera strah u kosti i onima koji nisu paničari, rekla je Dalla Costa.



Tehnički problemi


Majka dvoje djece Caterina Ziani na upit je li ju strah te kako je svojoj djeci objasnila sve vezano za koronavirus kaže:


– Osim neugode stoga što su škole zatvorene, te mi to stvara tehničke probleme jer djecu moram dati na čuvanje, ipak smatram da su te mjere opreza opravdane. Treba paziti da ne dođe do veće zaraze i držati virus pod kontrolom.


Djeci sam rekla da je to malo jači virus i da treba paziti na higijenu, što i inače činimo, te da nećemo ići na predstave i u zatvorene prostore. Zato idemo u šetnje na otvorenom. Treba biti umjeren, kazala nam je i potom nastavila šetnju sa svojom djecom.



Kako doživljava ovu nesvakidašnju situaciju oko koronavirusa, pitali smo i umirovljenika Paola Ursiga.


– Mislim da je situacija pod kontrolom i da su dobro postupili kad su odlučili zatvoriti škole, kina, muzeje. Problem ovog virusa je taj što se nakon zaraze brzo razvija, te je stoga svakako potrebno poduzeti sve potrebne radnje da ga se spriječi u daljnjem širenju i zaštiti se.


Često perem ruke, pazim na prehranu. Ne nosim maskicu, za sada. No, ako se situacije pogorša onda sigurno hoću, kazao je Ursiga.


U Podgradu na glavnoj cesti uočavamo pusta s maskicom na temu koronavirusa. I neka. Neka ga odnesu sile dobra i zaštite nas od njega. Spušta se noć i vraćamo se u redakciju pisati reportažu.



Dočekani smo s radošću, ali i zebnjom jer bili smo preko granice gdje caruje koronavirus. »Vratila nam se panika« rekao je glavni jer smo ga ujutro »žicali« da nam nabavi maskice preko veze s obzirom na nestašicu.


Maskice su nabavljene. Mi smo ih stavili. Ali borba za imunitet se nastavlja. Naranče pod obavezno. Vitamin C. Zdrav život za dug život. Treba držati fige, za sve. I neka vrag odnese tog koronu!