KAIRO Muslimansko bratstvo najstarija je i najveća islamistička politička organizacija u Egiptu.

Osnovao ju je Hasan al-Bana 1928. godine. Bratstvo od početka svoj politički aktivizam snažno kombinira sa humanitarnim radom i socijalnom skrbi čime stvara vrlo snažne mreže.

Bratstvo odbacuje nasilje kao metodu političke borbe. Prvotni je cilj Muslimanskog bratstva u Egiptu bio izbacivanje britanskih vlasti i čišćenje Egipta od zapadnjačkih utjecaja.

Nakon neuspješnog atentata na predsjednika Gamala Abdela Nasera 1954. godine u kojemu su sudjelovali pripadnici oružanog krila Muslimanskog bratstva ono je službeno zabranjeno, a članovi masovno pohapšeni i osuđeni.

Nakon dolaska Sadata na vlast većina je osuđenih puštena na slobodu, ali Bratstvo je službeno zabranjeno do danas. Sadat ga je, međutim, koristio u obračunima s ljevičarskim grupama.

Međutim, istodobno je jedan od njihov proklamiranih ciljeva stvaranje države kojom bi se vladalo islamskim, šerijatskim zakonima. To je jedan od razloga zašto se posljednjih dana spominje ponavljanje scenarija iz Irana 1979. godine.

Nakon rušenja šaha Reze Pahlavija provedena je islamska revolucija, ali u državi je zadržana formalna višestranačka demokracija, koju nadzire Vijeće čuvara revolucije, a ono ima pravo zabraniti kandidiranje na izborima »nepoćudnima«.

Prema službenom dokumentu o položaju žena Muslimansko bratstvo navodi da šerijatsko pravo nigdje ne brani ženama da biraju, da se kandidiraju i budu birane u predstavnička tijela.

Što se tiče obavljanja javnih dužnosti postoji jednodušan zaključak svih teologa Bratstva kako žena ne može biti šef države. U istom dokumenti se navodi kako se u potpunosti odbija način na koji je zapadno društvo gotovo potpuno razgolitilo ženu od njene moralnosti i čednosti.

Trenutačni je čelnik Muslimanskog bratstva u Egiptu Mohammad Badie, veterinar izabran za nasljednika Mahdi Akefa u siječnju prošle godine. Njegova je pobjeda ocijenjena kao uspjeh konzervativne struje, a velik poraz reformista.

Badie se snažno založio za reafirmiranje nenasilja kao političke metode, inzistira na demokraciji i snaženju socijalnog programa Muslimanskog bratstva.

Hosni Mubarak: Diktator i državnik

Hosni Mubarak postao je predsjednik Egipta 14. listopada 1981. godine, osam dana nakon što je Halid Islambuli, osvajač srebrne medalje u streljaštvu na Mediteranskim igrama u Splitu, ustrijelio predsjednika Anvara el Sadata. 

Svaki je dan Mubarakova predsjedavanja bio izvanredno stanje. Ono je proglašeno nakon ubojstva Sadata i službeno nije ukinuto, a Mubarak ga je koristio kao moćno oružje za represiju nad protivnicima.

Mubarak je sve do 2005. biran na referendumima kojima se samo iskazivalo povjerenje predsjedniku, Ustavnim reformama 2005. omogućeno je da se netko kandidira protiv njega, ali je bilo jasno tko će pobijediti.

Egiptu je vratio dio utjecaja u arapskom svijetu izgubljenog nakon što je Sadat potpisao mirovni sporazm s Izraelom, a u vanjskoj je politici nastavio Sadatovom putem te je Egipat pouzdani američki saveznik u arapskom svijetu.

Na unutarnjem planu vladao je čvrstom rukom, posebno oštro suzbijajući islamski radikalizam. Sklon je korupciji i nepotizmu. Njegov sin Gamal bio je predviđen za njegova nasljednika, a drugi sin Alaa utjelovljuje korupciju.

Mohamed ElBaradei: Dosljedan i ugledan

Dobitnik Nobelove nagrade za mir 2005., 69-godišnji odvjetnik Mohamed ElBaradei središnja je osoba pokreta koji nakon tri desetljeća pokušava maknuti Mubaraka s vlasti.

ElBaradei je punih 12 godina bio čelnik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

U vrijeme američkih priprema za napad na Irak pod izlikom da Sadam Husein razvija nuklearno oružje ElBaradei je ustvrdio da dokumenti prema kojima je Bagdad pokušao kupiti uran u Nigeru nisu autentični, a za američku je vojnu akciju 2003. kazao da ona problem neće riješiti već ga povećati. Kao čelnik IAEA-e stekao je velik ugled.

Njegov povratak u Egipat u veljači 2010., nakon 12 godina, trenutačno je ocijenjen kao opasnost za Mubarakov režim, a procijenjeno je da bi ElBaradei mogao efikasnije okupiti opoziciju oko sebe nego li Mubarakov protukandidat na izborima 2005. Ayman Nour.