NELP je otkrio da je došlo do porasta ponude privremenih administrativnih poslova i poslova u upravljanju otpadom, zdravstvenoj skrbi i poslova u brzoj hrani. U 2010. jedan od četiri posla koje su dodali privatni poslodavci bio je rad na određeno koji djelatnicima pruža malo beneficija i još manje sigurnosti na radnom mjestu. Dok je 26 posto novih djelatnika 2010. bilo privremeno, postotak nakon recesije ranih devedesetih je bio 11 posto, a 2001. samo 7 posto.

Korporacija je, naime, imala svoj prvi nacionalni dan zapošljavanja 62 tisuće novih radnika, što je više radnih mjesta nego što je cijela američka ekonomija stvorila u 2009. godini.

Milijun građana nekad »obećane zemlje« bilo je spremno raditi za prosječnu plaću od 8,89 USD na sat, odnosno tek pola od američke prosječne plaće od 15,95 USD.

Prosječni djelatnik u sektoru brze hrane godišnje zarađuje 20.800 USD, što je manje od polovice nacionalnog prosjeka od 43.400 dolara.

Sumrak srednje klase

S obzirom na to da u ovom trenutku u SAD-u skoro 14 milijuna Amerikanaca nema posao, okretanje hamburgera je s jedne strane stvar čistog preživljavanja, a s druge pomanjkanja izbora.

Za prosječnog Amerikanca sa završenom srednjom školom u privatnom sektoru posla nema i stoga je prisiljen raditi NKV poslove. Drugim riječima, ono što se događa je sumrak srednje klase.

Situacija sa zapošljavanjem u SAD-u se samo naoko popravlja, ali rast novih radnih mjesta najveći je u loše plaćenim industrijama, objavio je Huffington post.

Prema nedavnoj analizi National Employment Law Projecta (NELP), najveći rast u privatnom sektoru se dogodio u područjima nisko plaćene trgovine, administracije ili usluga hrane.

Mada je 23 posto poslova koji su izgubljeni u recesiji koja je uslijedila nakon ekonomskog raspada 2008. godine bili nisko plaćeni (9-13 USD na sat), 49 posto poslova koji su dodani u periodu »oporavka« je u istoj nisko plaćenoj industriji.

S druge strane, 40 posto izgubljenih poslova je bilo u dobro plaćenom rangu (19-31 na sat), dok je samo 14 posto novih poslova plaćeno sličnim iznosima.

Najteže pogođene industrije u smislu zapošljavanja sada su financije, proizvodnja i građevinarstvo, koje je razbijeno nakon kolapsa izgradnje 2007. godine i ne oporavlja se.

Ekonomisti ističu kako zadnja tri desetljeća svjedoče o sve većoj polarizaciji američke ekonomije, tzv. »učinku utega«, piše kolumnist magazina Mother Jones.

Rast zapošljavanja događa se na suprotnim stranama spektra vještina i plaća, odnosno među najbolje i najgore plaćenim poslovima.

S jedne strane rasta zapošljavanje ljudi koji vrte hamburgere, odgovaraju na telefone, slažu hranu na police, brinu o djeci, metu hodnike ili rade slične, nisko plaćene poslove.

S druge strane je sve više inženjera, liječnika, odvjetnika i onih u skupo plaćenim »kreativnim« karijerama.

Sindikat zadovoljan

Ono što nestaje je sredina, solidno plaćeni poslovi koji su proširili američku srednju klasu sredinom 90-ih prošlog stoljeća i koji će prema svemu sudeći – nestati.

Upropaštavanju srednje klase, koju još drže jedino zaposleni u javnom sektoru, važna je politička komponenta jer su upravo sindikati glavni stupovi podrške demokratima.

Prema podacima Bureau of Labor Statistics, djelatnici u sindikatu tjedno zarađuju 200 dolara više od onih koji nisu članovi, što čini razliku od 28 posto.

Ne čudi što su radnička prava pod žestokim udarom republikanskih vlada diljem SAD-a koje zakonima ukidaju prava na kolektivno pregovaranje, a time i utjecaj na visinu plaća.