Nešto prije 20 sati našli smo se kod predsjednika Tuđmana ministar Šušak, Miomir Žužul i ja. Amerikanci su ponovo odgodili donošenje mapa za poslije 23 sata, a mi smo na predsjednikov prijedlog započeli partiju preferansa.

Prošla su 23 sata, igrali smo i čekali prijedlog mapa. Oko 2 predsjednik je odlučio da idemo spavati…

Oko 4 sata pozvao me američki predstavnik i zamolio da što prije dođem u američki blok…

Holbrooke je otvorio šampanjac i informirao me da su završili pregovore o razgraničenju te da su obavili dobar posao.

Ponudili su me šampanjcem, ali sam odbio dok ne vidim mape. Uzeo sam vodu. Nakon toga pokazali su mi mape razgraničenja. Bio sam bijesan kad sam vidio što Holbrooke predlaže.

Cijela Posavina, osim Orašja, pripala je Republici Srpskoj, a ona se protezala sve do Livna. Energično sam odbio i kazao da mi to sigurno nećemo prihvatiti.

Milošević je ustao i rekao: »Mate, bre, pogledajte kako to lepo izgleda.«

Uhvatio sam ga za rame i rekao: »Sjednite, predsjedniče, vas nisam pitao«.

Ukratko, odbio sam prijedlog i rekao kako ću predložiti Tuđmanu da prekinemo pregovore i da se vratimo u Zagreb.

»Nesretni rat«

Ovo je samo jedna od napetih crtica iz knjige nekadašnjeg ministra vanjskih poslova Mate Granića, današnjeg savjetnika premijera Andreja Plenkovića, iz knjige »Diplomatska oluja« u kojoj opisuje događaje iz 1990-ih godina kad je velikosrpska agresija pokušala razbiti Hrvatsku i BiH, ali je na kraju Hrvatska oslobođena, a BiH Daytonskim sporazumom postala ono što danas jest – teritorijalno integrirana država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

Mate Granić / foto Davor Kovačević

U pregovorima koje spominje u Daytonu, od čijeg potpisa je 14. prosinca prošlo točno 30 godina, američki pregovarači, kao i sami predstavnici hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda u BiH, složili su se da se granice Republike Srpske ipak svedu u okvire koji su nam danas poznati, a samom Daytonu prethodio je cijeli niz pregovora i sporazuma, prije svega slaganje hrvatskog naroda u BiH te Bošnjaka o tome da njihovi nesretni sukobi, kako kaže Granić, prestanu i da Hrvatska diplomatski i vojno pomogne Bošnjacima da obrane svoj dio teritorija, sve u cilju da BiH ostane jedinstvena država, a da sva tri naroda dobiju konstitutivni status.

– Rat u BiH bio je posljedica velikosrpke agresije Slobodana Miloševića, kao što je to bio i u slučaju Republike Hrvatske.

Hrvati su u BiH bili bolje pripremljeni od Bošnjaka, čak je na početku vođa Bošnjaka Alija Izetbegović kazao da to »nije njihov rat«, a Hrvati su svakako podržali referendum o suverenosti BiH, te prvi poslali svog veleposlanika u BiH.

ažalost, nesretni rat Hrvata i Bošnjaka oslabio je položaj i jednog i drugog naroda, a u toj situaciji sama Republika Hrvatska bila je ključna da se taj sukob privede kraju, zajedno s podrškom SAD-a koju smo dobili.

Dobro je da je na početku rata osnovan HVO jer je to značilo opstanak Hrvata u tom trenutku u BiH, i dobro se sjećam sastanka 19. siječnja 1994. godine, nakon što su prethodno već propala tri plana za BiH, kad smo Miomir Žužul i ja izašli s prijedlogom kako zaustaviti taj sukob Hrvata i Bošnjaka, formiranjem Federacije BiH.

To je prihvatio SAD, odnosno tadašnji predsjednik Bill Clinton, a potom i Bošnjaci, i tako je na kraju nastao Washingtonski sporazum kao temelj za daljnji rasplet, kaže Granić.

– Taj je sporazum nastao u 24 sata, a najtvrđi pregovori vodili su se oko toga što bi bila Federacija BiH, a što BiH kao cjelina, i kad je to riješeno, stvoren je temelj i za daljnja zbivanja. Dogovoreno je da se kantonalni model na kraju proširi i na cijelu BiH, što je SAD podržao, objašnjava.

Poziv u Dayton

Nakon toga, posebno nakon sastanaka Bošnjaka i Hrvata u ožujku i travnju 1994. godine, počinje izuzetno dobra suradnja Hrvata i Bošnjaka, da bi se u lipnju 1995. godine na prijedlog kontaktne skupine koje su činile najveće sile, SAD, Francuska, Njemačka, Britanija i Rusija, došlo do prijedloga o tome da BiH postane, odnosno ostane jedinstvena država, uz dva entiteta i tri konstitutivna naroda.

– Tada dobivamo i poziv u Dayton, a jedan od bitnih momenata jest i strašna činjenica zločina u Srebrenici, uz prijetnju da se slično dogodi i u Bihaću.

Tada se turski predsjednik Sulejman Demirel obratio predsjedniku Franji Tuđmanu s molbom da Hrvatska pomogne Bošnjacima u Bihaću, i na sastanku 16. i 17. srpnja 1995. Demirel sa suzama u očima moli našeg predsjednika da Hrvatska pomogne jer su Bošnjaci na koljenima i da će inače pasti Bihać.

Nakon toga, 22. srpnja organiziran je sastanak svih strana u Splitu, gdje je Alija Izetbegović pismom zatražio pomoć Hrvatske i potpisana je Splitska deklaracija.

Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL

U roku od 24 sata provedena je vojna akcija Ljeto 95., oslobođeno je 20 posto teritorija BiH, ali kad smo došli 20 kilometara do Bihaća, Amerikanci su apelirali da stanemo.

Ja sam bio u kampanji za izbore na Korčuli kad me nazvao američki tajnik Warren Christopher koji me uvjeravao da stanemo, jer će inače 350.000 Srba nakon toga otići iz BiH i naseliti se po okupiranom istoku Hrvatske, a nakon Miloševića vjerojatno doći i netko još gori u Srbiji – shvatili smo da to jest jedina razborita odluka, i tako je i bilo.

Amerikanci su nam bili ključni strateški partneri i ovo je bilo razborito. Nakon toga dobili smo poziv za Dayton, a ostalo je povijest, kaže Granić.

Zaboravljeni prioritet

Danas, međutim, BiH ima problem jer Hrvati nemaju pravo izravnog izbora svog predstavnika u Predsjedništvo BiH, već ih tamo predstavlja Željko Komšić, i to je danas ključni problem za BiH, po mišljenju Granića.

– To nije Dayton, to je promijenjeni Daytonski sporazum, to nije duh onoga što je ondje potpisano, i bez da se to riješi kroz izmjene izbornog zakona, duh Daytona ne možemo smatrati ostvarenim.

Najbolje bi bilo da Bošnjaci i Hrvati u BiH ponovo sjednu za stol i to pokušaju riješiti, jer jednako je opasan separatizam Srba u BiH, kao i unitarizam Bošnjaka, kaže Granić.

– Nažalost, nema volje na strani Bošnjaka da se to riješi, ali bez toga BiH ne ostaje stabilna država i samo je pitanje vremena kad će nastati i veći novi problemi, kaže, navodeći primjer južne interkonekcije za koju je ruski veleposlanik jasno rekao da je neprihvatljiva za njih, i iz čega je jasno da ruski predsjednik Vladimir Putin namjerno i svjesno širi prostor nestabilnosti na tlu Europe.

– BiH je i dalje fragilna, i SAD i EU trebaju učiniti sve da se u potpunosti poštuje duh Daytonskog sporazuma kroz pravo Hrvata na svog predstavnika, kaže Granić.

Po njegovom mišljenju, rješenje ove situacije mora biti i uvjet ulaska BiH u EU, odnosno daljnjih pregovora, no realnost je da ni američki predsjednik Donald Trump, a ni EU u ovom trenutku velikih globalnih promjena i nestabilnosti, očito BiH danas ne vide kao prioritet, a ona bi to trebala biti.

– Amerikanci razumiju problem, to se pokazalo i u razgovorima povodom obljetnice Daytona, ali trebaju još i razumjeti da BiH treba ostati prioritetna tema, zaključuje.