Basara: Nikolić je možda sam došao na neupotrebljivu ideju iz prostog razloga što je vlast i sama spremna na gladovanje, samo da tu ostane Sudeći po komentarima ispostavilo se da znatan dio javnosti nema razumijevanja za Nikolićeva metaforično-patetična tumačenja i filozofiranja. Sljedećih nekoliko citata sa internet foruma vjerojatno najbolje sumiraju kako se u srbijanskom pučanstvu sagledava Tomin štrajk: »Jedan jeftini manipulator! Uvlačenje crkve i srbovanje na tako sraman način nije ni ljudski ni patriotski, a najmanje brišćanski čin»; »Bez ikakve potrebe napravio je cirkusku predstavu u njihovom stilu koja će ga koštati glasova svih normalnih ljudi razočaranih u Tadićeve demokrate»; »Stvarno je mnogo postigao, natjerao je toliko ljudi da se smiju. Tako nešto je podvig u srpskoj sumornoj svakodnevici!«. Pojednostavljeno, ako netko već odluči staviti na kocku život i vlastito zdravlje radi postizanja nekog cilja – onda to, valjda, podrazumijeva ozbiljnost, u ovom slučaju političku i osobnu istovremeno. Sve ostalo je samo goli i jeftin primitivni politički marketing i manipulacija.
BEOGRAD Lider oporbene Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić proteklog je tjedna, nesumnjivo, bio medijski najpopularnija ličnost u Srbiji.
Sve je počelo kad je 16. travnja, na stranačkom mitingu u Beogradu, priopćio svojim pristašama i srbijanskoj javnosti kako započinje štrajk glađu i žeđu koji »neće okončati dok vlast ne raspiše izvanredne izbore u Srbiji« u prosincu ove godine.
Opći bi izbori trebali bi biti održani u svibnju 2012. Nikolićeva se nakana u početku mnogim naivcima doimala ozbiljnim političkim prosvjedom i njegovo je gladovanje priskrbilo iznimnu znatiželju medija.
Vrlo brzo poprimila je tragikomične odlike, u Srbiji, inače, vrlo popularnih reality show programa.
Mnogo htio, malo…
Ovaj aktualni srbijanski oporbeni prvak, valjda se ugledao na svog donedavnog političkog i mentalnog suborca, lidera radikala i haškog optuženika Vojislava Šešelja, koji je također štrajkao glađu i u Den Haagu iznudio da mu sud ne nameće odvjetnike, već da se brani sam.
Nikolićeva akcija, međutim, bilo je odmah izvjesno, nije polučila najavljeni cilj i utjecala na vlast da promjeni kalendar izbora.
Nikolićev štrajk, njegovo i ponašanje lojalnih mu stranačkih suboraca, izazvalo je izrugujuće i posprdne komentare te se lako može dogoditi da »žrtveni prosvjed« lidera SNS-a bude kontraproduktivan.
Prvo ga je, podsjetimo, dok je ležao na sofi u srbijanskom parlamentu, posjetio predsjednik Srbije Boris Tadić i nakon toga javnosti priopćio isto što i Nikoliću: »izbori nisu moje osobno vlasništvo«.
Bio je drugi dan prosvjeda kad je stranačka desna ruka »naprednjaka«, Aleksandar Vučić, novinarima prenio kako je »Toma, čini se, smršavio«.
Nije proteklo ni 48 sati od početka štrajka kad se ispostavilo da će ga Nikolić nastaviti u privatnom kliničko-bolničkom centru u Novom Beogradu, pod nadzorom liječnika, ali bez terapije.
Skoro na samom početku sve je, dakle, već poprimalo obrise bizarne političko-marketinške predstave za javnost, praćene povremenim patetičnim i cmizdravim izjavama dopredsjednika SNS-a Vučića o Nikolićevom zdravstvenom stanju.
Narodna izreka, koja se u »Tominom slučaju« može primijeniti, glasi : »mnogo htio, mnogo započeo«.
Što je Nikolić, htio pokazati ili dokazati (navodno »da se može žrtvovati za bolju Srbiju«), samo on zna, ali mu je vjerojatno bilo jasno da izvanredne izbore neće iznuditi.
Naime, kako reče književnik Svetislav Basara »neko je Tomu loše posavjetovao ili je sam došao na lošu – neupotrebljivu ideju. Neupotrebljivu iz prostog razloga što su ovi koji su sada na vlasti i sami spremni na gladovanje, samo da tu i ostanu«.
Šešeljev se kum našao u čudu kako naći brzu izlaznu strategiju. I eto, rješenja: Nikoliću je u bolnicu stigla molba patrijarha Srpske pravoslavne crkve, Irineja, da uzima vodu, pa je nakon toga kršćanskog uvjeravanja narodnjak kazao kako će nastaviti post, ali da će uzimati vodu.
Njegovi su stranački suborci pokušali poruku prvog pastira srpske crkve prikazati kao potporu SPC njihovom predsjedniku i partiji.
Bit će izbora!
No, crkveni su velikodostojnici Nikoliću kao »istaknutom« vjerniku, ali i javnosti odaslali poruka da odbijanje hrane i vode nije kršćanska gesta, a samoubojstvo nije u duhu pravoslavlja.
Nikolićevo gladovanje tako je završilo na Uskršnjem prijemu u Patrijaršiji SPC gdje je izgladnjeli Toma prvo progutao jaje, a zatim pojeo komad gibanice i – ćevap.
Nije poznato, da li se Nikolić nakon svog »uskršnjeg posta« i pričestio i ispovjedio, a ako jest sve će ostati »tajna ispovjedi«.
No, što je, u konačnici, lider SNS-a dobio, a što izgubio ili što može izgubiti? »Mnogo sam razmišljao i zaključio da nisam izgubio ništa osim kilograma«, rekao je Nikolić, pokazujući kako, unatoč gladi i žeđi, bar nije izgubio volju da i dalje pokušava duhovito komentirati svoje zdravstveno i političko stanje.
Političko – utoliko što je ipak uvjeren kako je »uspjeh štrajka u tome što više nitko u Srbiji neće moći reći da će SNS biti u koaliciji sa Demokratskom strankom«. Pa je Toma tome, mudro dodao, poručio i zaključio: »Mi smo sve svoje rekli i oni su sve svoje rekli. Bit će izbora kad– tad« (?!).
