Ne, nije to klasično nejasan sinopsis za novu tursku ili meksičku sapunicu. Radi se o stvarnim događajima u vrhu vojnog i obavještajnog »nadzemlja«. Osoba A je Paula Broadwell, B je David Petraeus, C je Jill Kelley, D je general John Allen, a obnaženi agent E je Frederick Humphries. Prva rečenica je za sada vidljivi dio skandala koji ovih dana potresa vrh Amerike gdje na trenutke čovjeku dođe da pita tko tu koga. I zašto. 

    Većina masovnih medija na ovoj se priči iživljava do krajnjih granica, jer je kao bogom dana za povećavanje čitanosti i gledanosti. Ima sve: ljubavnike, tajne službe, vojsku, egzotične žene… Zanimljivije vjerojatno i od »Sulejmana« u Hrvatskoj. Ozbiljniji specijalizirani mediji pokušavaju dokučiti o čemu se zapravo tu radi. Jer, kolika god se galama digla, još uvijek se nije pronašlo ništa što iole podsjeća na bilo kakvo kazneno djelo. Jedan čovjek je varao svoju suprugu, to je rezime svega, a to svakako nije najneobičnija stvar u sadašnjosti.    

    Stoga su se već pojavile analize kako se radi o klasičnom »cover-upu«, prikrivanju jedne priče drugom sočnom i benignijom. Stoga nije nezamijećeno prošlo da je čitav skandal izbio baš u trenutku kad je američko Ministarstvo obrane službeno i javno objavilo »timeline«, odnosno vremenski slijed zbivanja u libijskom Bengaziju 11. rujna ove godine, kada je u sukobu s lokalnim ekstremistima poginuo tamošnji američki veleposlanik Chris Stevens, kao i još tri pripadnika američkih sigurnosnih službi. Kako je zbog ljubavnog mnogokuta sva medijska pažnja skrenuta na tu stranu, samo su rijetki zamijetili kako se Pentagonov i CIA-in »timeline« o istom događaju u mnogim stvarima – ne poklapaju. 

    U Bengaziju se taj dan dogodio propust američkih sigurnosnih sustava, to je jasno, ali čini se kako dubina tog propusta još uvijek nije ustanovljena. 

   Spinanje

Prema trenutnoj teoriji zavjere, nagađanju ili kako god se to moglo nazvati, general Petraeus je morao odstupiti zbog CIA-in propusta u Bengaziju, a čitava ljubavnička afera je samo klasično spinanje na drugu stranu, kako se ne bi dodatno ugrozila nacionalna sigurnost. Jedan od ključnih momenata u čitavoj priči je predavanje koje je održala Paula Broadwell, u kojem je navela da je jedan dio Veleposlanstva u Bengaziju služio kao CIA-in zatvor što implicira mogućnost da je napad bio sa svrhom oslobađanja uhićenika. CIA je to netom nakon predavanja Petraeusove bivše ljubavnice sve demantirala, no u to se vrijeme nije znalo za vezu novinarke i umirovljenoga generala. 

    Dodatnu sumnju u službenu verziju priče potiče i činjenica da je u vrijeme napada na Veleposlanstvo u Libiji bila i šesteročlana operativna taktička jedinica CIA-e, takozvani Tier-One specijalci. Radi se o ljudima koji iz dvije najelitnije američke vojne postrojbe (DEVGRU i Delta) zbog CIA-in potreba prelaze pod skute tajne agencije. A takve se ljude ne šalje tek tako na teren, što implicira da je obavještajna služba znala da se nešto događa u Libiji. Treba podsjetiti, dvojica od šestorice iz te postrojbe su u sukobima poginuli braneći Veleposlanstvo. 

    Konstrukciju da se nešto znalo unaprijed podgrijava saznanje posredno vidljivo i iz Pentagonova »timelinea«, prema kojem je jasno da su Britanci u trenutku događaja u Bengaziju u svom tamošnjem uredu Veleposlanstva, inače lociranog u Tripoliju, imali svoju vojnu specijalnu postrojbu, SAS-ovce ili SBS-ovce. To znači da su i oni pretpostavljali ili znali da se sprema nešto loše. 

   Sporo

Vrijeme za koje vojni dužnosnici doznaju da se u Libiji nešto događa pokazuje i kako je komunikacija na relaciji CIA – vojska u najmanju ruku bila spora. Ministar obrane Leon Panetta doznao je za napad tek 40 minuta nakon što se dogodio, iako je zapovjednik američkih snaga u Africi 17 minuta nakon početka pucnjave naložio slanje bespilotne letjelice u izviđanje. Za pretpostaviti je da je izvještaj o napadu primio od marinaca koji su bili u osiguranju imanja. Gotovo 80 minuta nakon izbijanja incidenta informaciju saznaje i predsjednik Obama. 

    CIA je u međuvremenu svoju taktičku jedinicu poslala u obranu Veleposlanstva, a vojska odgovara jako sporo. Postrojba za izvlačenje šalje se tek 12. rujna ujutro po srednjeeuropskom vremenu, i to zanimljivo, s aerodroma ili u Zadru ili u Udbini. Naime, u to je vrijeme trajala NATO-va vježba »Jackal Stone« u Hrvatskoj, a neslužbeno se saznaje da je prema Siciliji, gdje je trebala biti operativna taktička baza, krenuo vod SEAL-sa, mornaričkih »tuljana«. No, dok su se oni dovezli do Sicilije, potreba za bilo kakvom intervencijom je završila. 

    Zaključak američkih medija nakon što je CIA izdala svoj vremenski slijed bio je kako je propusta bilo, ali nikakve zavjere i »pozadiniskih priča«. Nakon objave Pentagonova dokumenta, skepsa je porasla. U prvi tren, nakon toga je ljubavni mnogokut sve to pomeo s prvih stranica novina.

___________________________

Fatalna Jill Kelley 

   

    General John Allen je kolateralna šteta u čitavoj ovoj priči, on je »nastradao« jer je kontaktirao s drugom »Petraeusovoj poznanicom«, Jill Kelley, kćerkom libanonskog emigranta. Kelley je neobična pojava, žena koja živi lagodnim životom i druži se s najvišim vojnim dužnosnicima. U dobrim je odnosima čak i s čelnicima JSOC-a, Združenog zapovjedništva specijalnih snaga (ponovo već spominjani DEVGRU i Delta kao podređeni tom zapovjedništvu). Kolika je materijalna moć Kelley i njezina supruga govori činjenica da je zbog ovog slučaja kao pravnog savjetnika angažirala jednog od najpoznatijih američkih odvjetnika, a usput su uzeli i »stručnjaka za krizno komuniciranje«. Zgodna 37-godišnjakinja prva je prijavila Broadwellovu nakon što joj je slala bijesne e-mailove tražeći da se udalji od Allena i Petraeusa. To je bio zamašnjak čitavog sapuničnog skandala, a za sada se ne zna kako je Jill reagirala na obnaženi torzo FBI-ovog agenta koji je radio na slučaju. 

   

___________________________

    Bjelorusija, Rusija, SAD i Kina 

   

    Afera koja je dovela do smjene šefa najveće američke obavještajne službe koincidirala je s više zanimljivih događaja diljem svijeta. 

    U manje od sedam dana vremena, Bjelorusija je također smjenila šefa svoje obavještajne službe, a Rusija je promjenila ministra obrane Anatolija Serdjukova. Na njegovo mjesto je postavljen Sergej Šojgu. Serdjukov je smjenjen, kako su naveli ruski mediji, zbog istrage oko pronevjere oko 100 milijuna dolara vrijedne imovine Ministarstva obrane. 

    Nekako u isto vrijeme došlo je i do velike političke promjene u Kini. Naime, promjenjeno je čitavo rukovodstvo Komunističke partije. Doduše, ove će promjene stupiti na snagu tek u ožujku 2013. godine, kada će Hu Jintao napustiti svoju šefovsku poziciju.