Kad su građanima Srbije, nakon skoro dva desetljeća izolacije, krajem 2009. konačno odškrinuta izlazna vrata ka svijetu, bilo je to opće slavlje.

Udahnuti »europski zrak«, makar na kratko, prijeći granice bez čekanja u dugim redovima pred veleposlanstvima skoro svih država radi dobivanja (skupih) viza bio je san mnogih, posebno mladih ljudi, nekontaminiranih političkom ksenofobijom Miloševićevog režima.

Samo dvije godine kasnije vlasnicima srbijanskih putovnica već u lipnju ponovo prijeti »dvadeset i sedam brava« za prelazak granica zemalja Europske unije.

Naime, službeni Beograd ozbiljno je upozoren da bi žitelji Srbije uskoro opet mogli prijeći s bijele na crnu schengensku listu – zbog tisuća lažnih azilanata koji traže svoje »mjesto pod suncem« u državama gdje za njih nema mjesta.

Predstavnica Europskog parlamenta za viznu liberalizaciju za zemlje zapadnog Balkana Tanja Fajon prva je nedavno upozorila da zbog lažnih azilanata ne isključuje uvođenje ili suspendiranje viza za građane Srbije i Makedonije.

Obećana zemlja

»Novi val lažnih azilanata iz Srbije i Makedonije, naročito u Belgiji i Švedskoj, razlog je za veliku zabrinutost u zemljama članicama EU.

U posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci smo nove zlouporabe bezviznog režima i dolaženja autobusa s građanima ove dvije zemlje, koji traže azil«, naglasila je Tanja Fajon.

Prema njenim riječima sve je izvjesnije da će se državljani Srbije i Makedonije suočiti s ponovnim uvođenjem viza, odnosno brzom suspenzijom bezviznog režima.

Prijedlog o suspenziji ili ukidanju bezviznog režima već je na stolu Europske komisije, upozorila je Tanja Fajon. Najvažniji razlog za ovu inicijativu su svježi podaci »Eurostata«, statističke agencije EU, u kojima je zabilježen nagli porast priliva azilanata iz Srbije.

Prema obrađenim brojkama, velik porast azilanata registriran je u trećem kvartalu prošle godine – od čak 173 posto u odnosu na prethodni kvartal. Prva je na ovu pojavu reagirala Belgija, u koju je pristigao neočekivano veliki broj azilanata iz Srbije i Makedonije.

Srbijanski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić precizirao je da je ukupan broj državljana Srbije koji su podnijeli zahtjev za azil u zemljama EU od rujna 2009. do istog mjeseca 2010. godine 10.850, a da su u Srbiju lani vraćene 4.254 osobe na osnovu sporazuma o readmisiji.

Inače, za godinu dana bezvizni režimia za putovanje u zemlje Europske unije iskoristilo je ukupno oko milijun i pol građana Srbije.

Dačić je ukazao da je situacija sa azilantima najproblematičnija u Švedskoj, Luksemburgu, Belgiji i Njemačkoj, a radi se, kako veli, uglavnom o Romima ili Albancima i Srbima s juga Srbije, a u manjoj mjeri Bošnjacima.

Po njegovoj ocjeni, riječ je o zlouporabi prava na azil, jer u Srbiji ne postoji bilo kakav politički pritisak niti progon, već se azil traži isključivo iz ekonomskih razloga.

Što god govorila statistika i kakva god bila objašnjenja, tek – činjenica je da mnogi kroz azil traže »obećanu zemlju« zbog rastućeg siromaštva i nezaposlenosti, a toga je u Srbiji sve više.

Agencije prve na udaru

No, upravo zato što lažni azilanti više ne bježe zbog političke situacije u zemlji nego trbuhom za kruhom, Srbija mora hitno poduzeti potrebne mjere za socijalno i ekonomsko uključivanje etničkih manjina i popravljanje općih uvjeta života svih građana u Srbiji.

Za sada, vlasti u Beogradu najavljuju oštriju kontrolu na granicama, širi kazneni progon za lažne azilante i kazne protiv onih koji obmanjuju građane i organiziraju njihov prijevoz u EU bez garancija o povratku u zemlju.

»Država neće kazneno goniti pojedinačne slučajeve lažnih azilanata, nego organizatore (poput turističkih agencija) koji su im omogućili da odu u zemlje Europske unije, izjavio je državni tajnik Ministarstva pravde Srbije Slobodan Homen. On je u tom smislu već najavio izmjenu kaznenih odredbi KZ Srbije.

Podsjetimo, prije predstojećih izbora iduće godine, srbijanske su vlasti već u problemu jer haški bjegunci nisu privedeni pravdi – što je uvjet da Srbija dobije status kandidata za EU.

Povećanje broja lažnih azilanata još više će otežati nastojanja Srbije da se priključi europskoj obitelji. No, umjesto da su se – već nakon otvaranja granica i ukidanja viza preventivno pozabavile problemima azilanata – vlasti u Beogradu su i dalje nespremne suočiti se sa stvarnom slikom Srbije.

A to, neminovno, ima svoju cijenu. Kakvu – vidjet će se već u lipnju, ili do kraja godine, kad Beograd očekuje zeleno svjetlo iz EU za kandidaturu.