Iako je sva pažnja javnosti ovoga trenutka usmjerena na Grenland, najveći razlog za zabrinutost vjerojatno ipak ima režim u Havani.

Kuba nema naftna ni rudna bogatstva, no ako se razmišlja strateški, ali i simbolički, najveći karipski otok ipak ima više smisla kao sljedeća Trumpova meta od Grenlanda, a za to postoji cijeli niz razloga.

Prije svega, stvari s Grenlandom, ma što god Bijela kuća javno govorila, nisu toliko jednostavne. Riječ je o otoku koji je pod jurisdikcijom Danske, saveznice i članice NATO pakta, a njegovim vojnim osvajanjem ruše se odnosi sa svim zapadnoeuropskim zemljama i dovodi u pitanje i opstanak samog NATO-a.

Hladnoratovski simbol

S druge strane, rušenje režima u Havani i ovladavanje Kubom predstavljalo bi za Trumpa svojevrsni jackpot, pogotovo u ovome trenutku, dok se bliže midterm izbori za Kongres i Senat o kojima će ovisiti i politička snaga samog predsjednika u drugoj polovini njegova mandata.

Prije svega, Kuba je, nazovimo to tako, posljednji hladnoratovski relikt i otok koji ima snažno mjesto u psihi američkih građana.

Režim kojega je uspostavio Castro više ne predstavlja stvarnu, realnu prijetnju SAD, ali je kao simbol jak kao i uvijek. Kuba je svojevrsni simbol poniženja SAD-a još od protjerivanja Batiste i propasti invazije u Zaljevu svinja koju je organizirala CIA.

Uostalom, upravo zbog Kube i razmještaja sovjetskih nuklearnih raketa svijet je početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća bio na rubu nuklearnog rata i potpunog uništenja, a ona i danas predstavlja simbol komunizma na pragu Amerike i jedinu socijalističku zemlju u zapadnoj hemisferi koja, prema Monroeovoj doktrini, predstavlja zonu utjecaja SAD-a.

Uhićenje Madura i apsolutno lomljenje ostataka njegova režima koji više neće i ne smije povući ni jedan ozbiljniji potez bez suglasnosti Bijele kuće ogroman je udarac za vladu u Havani koja je posljednjih godina uspijevala održati Kubu koliko-toliko stabilnom.

Siromašnom, ali ipak stabilnom. No sada sve to dolazi u pitanje jer bez redovitih isporuka nafte kojom je Havana financirala svoje troškove pitanje je koliko će dugo još funkcionirati državne službe i cjelokupno tržište prije nego sve padne u kaos.

– Sada kada više nemaju prihoda koji im dolazi, Kuba je na rubu kolapsa. Oni su naftu dobivali jer su Venezueli slali vojnu i obavještajnu pomoć, no sada toga više nema.

Ne znam kada će Kuba pasti, no ona ide dole, ustvrdio je američki predsjednik Trump neposredno nakon udara na Venezuelu i uhićenja Madura.

Da u njegovim riječima ima osnove, pokazuje i činjenica kako su u američkim zračnim udarima na Venezuelu tijekom prošlog vikenda poginula čak 32 kubanska pripadnika sigurnosnih i obavještajnih struktura.

“Crvena opasnost”

No, kako vrijeme odmiče, u ovom scenariju kojim se predviđa ekonomska propast kubanskog sustava i njegovo urušavanje, kristalizira se jedna opasnost koju će SAD svakako pokušati izbjeći.

Naime, gospodarsko urušavanje države dugotrajan je proces u kojemu prvi stradaju građani. A Kuba se nalazi oko 130 kilometara od obala Floride, pa nema nikakve sumnje da će, ako »voda doista dođe do grla« prema SAD-u zaploviti stotine brodica s izbjeglicama koje će nastojati na bilo koji način se dokopati američkog tla i boljeg života.

A upravo je novi priliv imigranata ono što Trump definitivno ne želi.

– Kuba danas ne predstavlja prijetnju SAD-u, čak je i manja od obične iritacije.

Ali mogući problem novih izbjeglica s Kube je ogroman, riječ je o mogućim desecima tisuća imigranata, kaže za naše novine politički analitičar dr. Tvrtko Jakovina, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Upravo je to razlog zbog kojeg bi Trumpova administracija mogla »ubrzati« prirodni proces pada predsjednika Miguel Diaz-Canela koji je na vlast došao 2018. naslijedivši Raoula Castra koji je Kubom vladao od smrti svog brata Fidela.

Pored toga, jedna velika geopolitička pobjeda u samom susjedstvu, kakvu bi bez ikakve sumnje, predstavljala promjena režima u Havani, Trumpu bi više nego dobro došla u godini pred izbore za Kongres i Senat.

Posebice tako velika simbolička pobjeda koju su pokušavali ishoditi svi američki predsjednici pod Eisenhowera na ovamo, i to svim sredstvima, uključujući i vojnu invaziju kakva je bila iskrcavanje u Zaljevu svinja. Tada su američke snage, mahom složene od kubanskih izbjeglica vođenih operativcima CIA-e slomljene u 48 sati.

No, danas bi situacija vjerojatno bila znatno drugačija. Teško je za očekivati da će se Kubanci, koji već godinama žive na rubu egzistencije, previše trsiti da krenu u obranu postojećeg režima, a nema ni sumnje kako je regularna vojska vjerojatno već godinama »probušena« američkim obavještajnim službama.

Trump voli »nedovršene poslove«, a kada bi u povijest ušao kao predsjednik koji je s južnih granica SAD-a uklonio »crvenu opasnost«, ma koliko god to danas imaginarno zvučalo, to bi mu bila satisfakcija vjerojatno podjednako snažna kao dobitak Nobelove nagrade za mir za kojom tako duboko žudi.

Uz to, Obama je tijekom svog mandata zatoplio odnose s režimom u Havani.

Trump je to u svom prvom mandatu poništio, no vjerojatno bi mu bilo vrlo »slatko« potpuno uništiti režim koji je razvijao tople odnose s Obamom i Bidenom.

Položaj i imidž

Uza sve to, postoji još jedan razlog zašto bi Trump mogao požuriti s rješavanjem kubanskog pitanja dok je još »u punoj snazi« i u Bijeloj kući.

Naime, Kuba nema naftnih rezervi, nema rudnog bogatstva.

Prisutnost Rusije i Kine na otoku je gotovo simbolička i zanemariva. Ali Kuba ima nešto drugo. Položaj i imidž. Za vrijeme Batiste, neposredno prije kubanske revolucije koju su vodili Fidel i Che Guevara, Kuba je samo na papiru bila neovisna država.

U stvarnosti bila je svojevrsna američka kolonija pod upravljanjem diktatora, kolonija koja je pretvorena u turistički raj za bogate Amerikance.

Na tropskom otoku kao gljive poslije kiše nicali su luksuzni hoteli i kasina u kojima su Amerikanci bili glavni gosti, a znatan utjecaj imala je i američka mafija.

U vrijeme Kube Las Vegas gotovo da nije ni postojao jednostavno jer nije bio potreban.

I sada je jednostavno zamisliti kakav je stav Trumpa kao nekretninskog mogula koji cijeli svoj život i posao zasniva na gradnji hotela i kasina diljem svijeta, kada bi mu se pružila prilika za ponovnom izgradnjom tropskog turističkog raja pri čemu bi njegova tvrtka vjerojatno imala povlašteni položaj.

Kuba bi za Trumpa mogla biti unutranjopolitički jackpot kojega, ako i planira osvojiti, vjerojatno cilja prije izbora za Senat i Kongres koji uskoro dolaze.

Jer treba samo zamisliti kakvu bi to sliku stvorilo kod njegovih MAGA sljedbenika diljem zemlje, koji bi bili uvjereni kako je njihov vođa napokon uklonio »crvenu opasnost« koja prijeti Americi.

Da ne spominjemo i kakvu bi to sliku stvorilo kod stotina tisuća Amerikanaca kubanskog porijekla, djece i unuka ljudi koji su u SAD pobjegli nakon pada Batistina režima.

Ljudi koji su mahom danas nastanjeni u Floridi a koja predstavlja ključnu swing državu.

Padom Kube, Florida definitivo prelazi na stranu saveznih država na koje republikanci mogu bez većih problema računati na izborima.