Rodni grad fašističkog vođe Benita Mussolinija, smatra da je sazrilo vrijeme izgradnje muzeja, jer kako kaže gradonačelnik gradića, u koji barem tri puta godišnje stižu pobornici fašizma, »Prepustili smo drugima temu naše povijesti«
Dežurni cinici rekli bi da nije samo Hrvatska u problemima pri suočavanju s »rupama u biografiji«, s određivanjem prema mračnim stranicama svoje povijesti. Niti Talijani se nisu odvojili od davnog zloglasnog »ventennija«, od dva desetljeća pod fašizmom koji je nanio mnoga zla i u vlastitoj zemlji, i kao velika naftna mrlja izlio se daleko preko granica. Stigao je čak do Afrike, a nažalost »preko mora i planina« i do naših krajeva u kojima su naši preci osjetili itekakve muke pod okupacijskom vojskom Ducea, fašističkog vođe Benita Mussolinija.
I dok u nas traju strastvene rasprave o antifašizmu, odnosno o ustašama, pogotovo nakon famozne kape na glavi hrvatskog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, opaske o poraženim Hitlerovim sljedbenicima koji su na vlast došli baš iz fašističke Italije i sve dok je nekako u drugom planu određivanje o antikomunizmu, iz Italije nanovo stižu vijesti o otvaranju Muzeja fašizma u Predappiju, mjestu na pola puta između Imole i San Marina, koje bi po svemu zauvijek bilo anonimno da se baš tu nije rodio Mussolini, davne 1883.
U sanduku za sapun
Frassineti je u ranijim istupima podsjećao kako je Predappio bio zaobilažen kao da je kužan, dok premijer, demokršćanin Adone Zoli nije 1957. odobrio prenijeti Mussolinijeve kosti u sanduku za sapun i predati ih obitelji. Zoli je, iako rođen u Ceseni, imao roditelje iz Predappija.
Za razliku od nas, gdje se s nikada dovoljno argumenata, ali s puno žući raspravlja o tužnim i ružnim epizodama iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, u Italiji se sve odvija mirnije, nema puno polemika i teških riječi. Očito godine čine svoje. Činjenica da je s druge strane Jadrana već silnih desetljeća nakon fašizma i oslobođenja, s okončanjem Drugog svjetskog rata na snazi demokratska vlast koja je odoljela iskušenjima radikalnih terorističkih grupa, i neofašista i lijevih, Crvenih brigada, koje su među inima ubile i glasovitog političara Alda Mora, uz ostalo je omogućila i mirnije određivanje prema sramotnoj fašističkoj ulozi Italije u Drugom svjetskom ratu i uoči njega, kada je ona bila glavna njemačka saveznica.
Tko će platiti
U takvom talijanskom okruženju već ranije najavljivani kontroverzni projekt ide dalje. Tijekom tjedna tamošnji je tisak poručivao da će u odjednom toliko spominjanom Predappiju, rodnom mjestu fašističkog diktatora, biti otvoren muzej tijekom 2019., koja se iznenada ne doima više tako dalekom kada je ova tema u pitanju. Oni koji u svemu ne gledaju samo političku i povijesnu komponentu, već se pitaju i tko će to platiti, sa zanimanjem su čuli kako će ovo ulaganje iznositi oko pet milijuna eura i da će od toga čak 4,5 milijuna biti sredstva iz raznih javnih fondova. U prvom planu je tamošnji gradonačelnik Giorgio Frassineti iz Demokratske partije (PD) premijera Mattea Renzija, prvi čovjek mjesta koji promovira izgradnju muzeja i objašnjava čijim novcima će on biti uređen. On računa da će dobiti 1,8 milijuna eura iz europskih fondova za regionalne projekte i to za »kulturne intervencije s jakom turističkom privlačnošću«, u ovom slučaju za Duceovo rodno mjesto. Za travanj je najavljena odluka o listi projekata koji će dobiti novac iz spomenutog izvora. Osim toga, 500 tisuća eura će izdvojiti sam Predappio.
Vino s likom Mussolinija
Predappio ima ekonomske koristi od fašističke nostalgije, no Općinsko vijeće je 2009. zabranilo prodaju fašističkih suvenira. Vina s Duceovim likom ipak ima u prodavaonicama.
– Dodatnih 500 tisuća eura bi isporučila fondacija Cassa di risparmio di Forlì – rekao je gradonačelnik, kako navodi talijanski tisak. O još dva potrebna milijuna govorio je sa zanimanjem pomoćnik premijera Luca Lotti, koji je došao ovdje 29 siječnja. Sada čekamo da dođu ljudi iz Palazza Chigi idućeg tjedna u inspekciju u Palazzo del Fascio, koju bi trebalo rekonstruirati kako bi to postao upravo centar za studije o »ventenniju«.
Lotti je inače jedan od prvih suradnika predsjednika Vlade Mattea Renzija, kojoj je rimsko sjedište Palazzo Chigi.
Što se tiče navedenih sredstava u projektu »turističkih atrakcija«, bez obzira što odluke još nema, Frassineti je dežurni optimist, i u dnevnim kontaktima s rimskim Viale Aldo Moro, gdje su smješteni njemu potrebni Vladini uredi, precizirajući da »ima uredne papire«.
Kolone nostalgičara
U jeku ovih najava o spomenutom muzeju pojavljaju se pitanja koliko je prikladno otvarati takvu ustanovu u rodnom gradu Benita Mussolinija. Ne mora taj centar biti ono klasično dolijevanje ulja na vatru, ali je činjenica da je Predappio već dugo vremena meta dolazaka onih koji tu tri puta godišnje evociraju neke uspomene, nostalgičarima za nekim vremenima za koje bi svi umjereni ljudi htjeli da ih nikada nije ni bilo. Ti simpatizeri fašističkog vođe dolaze ovamo na dan njegova rođenja 29. srpnja. Također stižu na godišnjicu njegove smrti, koja se zbila u danima velikog poraza i bijega prema Njemačkoj, 28. travnja 1945. kraj malo znanog mjesta Giulino di Mezzegra, te na godišnjicu glasovitog Marša na Rim 28. listopada 1922. s nekoliko desetina tisuća fašista. Tada se sve okončalo tako što je kralj Vittorio Emenuele samo dva dana kasnije povjerio Mussoliniju sastavljanje Vlade.
Casa del fascio
Gradonačelnik Frassineti je izabran u svibnju 2014. i vodi grad od šest tisuća ljudi. Ubrzo je uspio da se vlasništvo nad Casa del fascio s države prenese na Predappio. Mjesto je u fašističkih dvadeset dodirna uređeno kao ogledno mjesto. Ondašnji središnji Mussolinijev bulevar sada nosi ime Giacoma Matteottija, socijalističkog zastupnika kojega je baš Mussolini dao ubiti i po kojem je bila nazvana jedna osnovna škola u Rijeci.
– Prepustili smo drugima temu naše povijesti – kaže Frassineti i dodaje, upravo to je problem. Odgurnuli smo povijest i ne znamo se nositi s tim. Studijski centar bi upravo služio tome. Kultura je najjače oružje za suprotstavljanje predrasudama, a Predappio je pravi grad za to djelo. Predappio je uvijek imao gradonačelnika s ljevice, recimo baš komuniste, poslije »ventennija«. Ova zemlja je zrela da konačno sazna što se dogodilo u jednom razdoblju, to je uzaludno gurati u stranu.
Načelnik želi da se prekine to stanje crnog ili bijelog gledanja na ono doba te da poslije sedam desetljeća Mussolini bude povijesna, a ne politička tema. Uspije li u naumu, Muzej fašizma bi bio prvi takav u Italiji nakon 55 povijesnih instituta koji proučavaju pokret otpora tom istom fašizmu i nacizmu.
