Kako se dobro provesti u jednoj od najpoželjnijih turističkih destinacija

Snimila Lorena PARADA

Dok otkrivate sve javne i skrivene ljepote Kube, otkrit ćete i jednostavnost života neopterećenog »posjedovanjem«. Kubanci nemaju puno, no ono malo što imaju rado će podijeliti sa svima, pa čak i potpunim neznancima 

Cigare, rum, salsa i tirkizno plavo more – slika je koja nam prva pada na pamet na spomen odmora na Kubi. Iako je jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija na svijetu, donedavno je prosječnom hrvatskom građaninu bila ipak malo izvan budžeta. No, kako je na ovome svijetu samo stalna mjena, tako je i Kuba unatrag par godina postala ipak malo (financijski) bliža Hrvatskoj. Ukoliko vam hotelski luksuz i vrhunski restorani ne predstavljaju nužne stavke idealnog odmora, a spremni ste na avanturu – Kuba je mjesto za vas.    Zahvaljujući nizu reformi aktualnog predsjednika Raula Castra, na Kubi se unatrag par godina razvila cijela mreža privatnog smještaja i obiteljskih restorana, te malih agencija koje nude zanimljive izlete. Najskuplja stavka dakako još uvijek je avionska karta, no ukoliko ju na vrijeme rezervirate, što bi značilo oko šest mjeseci ranije, i tu se može uvelike uštedjeti pa vas povratna karta Venecija – Havana s presjedanjem u Zurichu može stajati oko 5.500 kuna. Prije polaska valja riješiti i turističku vizu koja se može riješiti preko interneta ili u bilo kojoj domaćoj turističkoj agenciji. 

Čar duhana 

    Duhan je već generacijama dio moje obitelji, djed mog djeda na Kubu je došao u potrazi za boljim životom i krenuo saditi duhan. I od tog duhana moja obitelj živi desetljećima, priča nam Ornesto, simpatični sedamdesetogodišnji Kubanac koji u svojoj skromnoj kolibi usred plantaže duhana prima turiste koji svakodnevno obilaze krajolik pitoreskne doline Vinales koja se nalazi u sklopu regije Pinar de Rio, poznate upravo po plantažama duhana, ali i kave, crnog graha i voća. 

    Ornesto nam priča povijest svoje obitelji dok smo ugodno zavaljeni u stolice za ljuljanje, nakon što nam je spremio »coco-loco«, tipičan kubanski napitak koji se sastoji od svježeg soka kokosa, meda i naravno – lijepe doze ruma. 

    – Moje su vam cigare pravi bio-proizvod, smije se Ornesto dok nam objašnjava kako nastaju njegove »bio-cigare«. Nakon što pobere duhan, čak 90 posto uroda ide u velike tvornice kubanki, poput Cohibe, a 10 posto ostaje njegovoj obitelji za njihove i potrebe prodaje. Listovi duhana se suše, a potom fermentiraju. 

    – Ja ne koristim nikakvu kemiju, kao što to čine u velikim tvornicama. Za fermentaciju koristim voće pa moje cigare imaju slatki okus. Nadalje, uklanjam glavnu žilu na listu jer ona sadrži čak 60 posto nikotina, potom ja i moja žena motamo cigare i »lijepimo« ih medom. Dakle, sve je 100 posto prirodno, pravi bio proizvod, priča nam Ornesto i zaključuje: 

    – Ove lijepo smotane, to vam je djelo moje supruge, a ove malo nezgrapne su moje. 

    Što bi na to rekao Che? 

    Gdje god da se nađete na Kubi, osim cigara, ruma i salse, naići ćete na legendarnog Chea – Ernesta Rafaela Guevare Lyncha de la Serne, legendarnog revolucionara, liječnika rođenog u Argentini. Famozni obris Chea gledat će vas s propagandnih panoa kojim se podsjeća na tekovine revolucije, s brojnih grafita i murala, njemu su posvećeni spomenici diljem Kube, od velegrada Havane, njegovog grada Santa Clare do najmanjih zaselaka… U Nacionalnom muzeju revolucije u samom središtu Havane nalazi se na gotovo svakoj slici, u Santa Clari dva su spomenika izgrađena njemu u čast, jedan ga prikazuje s djetetom, drugi je monumentalni kompleks u kojem su posljednje počivalište našli i njegovi posmrtni ostaci koji su tek 90-tih godina vraćeni na Kubu. Naći ćete ga na majicama, šalicama, kapama, magnetima-suvenirima… No ko zna što bi na svu tu eksploataciju njegova lika i djela kazao taj marksistički revolucionar…

    Jednom kad sletite u Havanu, naoružajte se strpljenjem jer provjera pri ulasku u zemlju može potrajati – ne toliko zbog same provjere, već zbog »brzine« službenika. Oni koji su već boravili na tom otoku savjetovat će svakog budućeg posjetitelja da sav novac promijeni odmah na aerodromu jer u Havani i ostalim gradovima redovi pred mjenjačnicama i bankama izgledaju kao da netko nešto besplatno dijeli. Ukoliko niste unaprijed rezervirali smještaj Kubi, to neće predstavljati veći problem, svaki taksist zna nekoga tko ima »casu particular«, privatni smještaj u domovima Kubanaca. A ako nemate povjerenja u svog taksistu, dovoljno je da vas odveze bilo u Stari grad Havanu (gdje su cijene nešto više), centralnu Havanu ili pak rezidencijalni Vedado. U svakoj ulici pronaći ćete desetak »casa particular« s uglavnom iznimno gostoljubivim domaćinima. Preporuka: zajedno sa sobom uzmite i doručak – ujutro će vas dočekati bogata trpeza koju čine svježe egzotično voće, svježe iscjeđeni sok, kava, mlijeko, kakao, kajgana ili jaja na oko i bogato »opremljeni« sendviči.   

Obiteljske mreže

Cijena sobe koja najčešće ima dva ili tri ležaja i kupaonicu kreće se oko 25-30 dolara, odnosno CUC-a, dok je bogati doručak pet dolara po osobi. Ukoliko niste raspoloženi za istraživanje restoranske ponude koja je bogata i raznovrsna, od državnih do malih obiteljskih restorana, večerati možete također u privatnom smještaju. 

    Iako nisu organizirani u agencije, i rijetko koja casa particular se oglašava preko interneta, svi iznajmljivači zapravo su dio »mreže« koju čine prijatelji, obitelj i poznanici. Ukoliko poželite posjetiti bilo koji dio Kube, vaš domaćin će zasigurno imati nekoga »svoga« u tim gradovima i mjestima i dovoljno je da ga obavijestite o svojim planovima i oni će vam jednim telefonskim pozivom rješiti smještaj u željenom odredištu. A tamo će vas dočekati na autobusnoj stanici ili dogovorenoj adresi kao da ste VIP gost. 

    Što se tiče hrane, Kuba ima fantastično meso, uglavnom piletinu i svinjetinu koju pripremaju jednostavno ali iznimno ukusno. Glavni prilog svakom jelu je riža s crnim grahom, te salata, a porcije su doista ogromne. Naravno, tu je i bogatstvo raznih plodova mora. Cijene su i više nego pristupačne – glavno jelo stoji od pet do 12 CUC-a. 

    Kad ste na Kubi ne možete ne probati par njihovih koktela – najpoznatiji je dakako Cuba libre, rum star nekoliko godina s kolom, ledom i sokom limete. Tu je i mojito od bijelog ruma, soka limete, svježe mente, šećera šećerne trske, soda vode i izlomljenog leda, te daiquiri kojeg se spravlja od ruma, soka limete, šećernog sirupa i izmrvljenog leda. Legenda kaže da je jednu podvrstu ovog koktela osmislio sam Ernest Hemingway dok je boravio u svom omiljenom havanskom baru Floridita na ulazu u stari grad Havane, a koji je danas jedan od omiljenih barova za tisuće turista koji žele osjetiti dašak atmosfere u kojoj je uživao autor romana »Starac i more«. Ukoliko niste ljubitelj koktela, uživajte u čistom rumu s par kockica leda, jedna od najpoznatijih marki je Havana Libre. 

    Kako na Kubi vlada opća nestašica svega onoga na što je prosječan europski turist, a posebice turistkinja naviknut, prije polaska opremite se dovoljnom količinom higijenskih potrepština, posebice uložaka jer potraga za istima, pa čak i u višemilijunskoj Havani može se pretvoriti u pravu avanturu.   

Casa della musica

Što se pak prijevoza tiče – u gradovima je najjeftinija varijanta takozvani taxi colectivo, oni stari automobili koji najčešće nemaju niti jednu kvaku i samo ih čudo drži na cesti. Tu je naravno i službena taksi služba koja je ipak čak i trostruko skuplja varijanta. Javni gradski prijevoz, odnosno autobusi nisu za preporučiti. Iako ćete sve tajne Havane – sve njene muzeje, knjižnice, restorane, barove, malene trgove i parkove, kazališta, kina, i mnoštvo dugih zanimljivih stvari – najbolje otkriti pješice, postoji i turistički autobus, odnosno dvije linije turističkih autobusa koji će vas za cijenu od pet CUC-a za cjelodnevnu kartu provozati svim kvartovima, pa čak i onim malo izvan strogog centra, te odvesti i do tri plaže u samoj okolici Havane. Tu je i mali milijun bici taksija, neobičnih trokolica…    Na sam spomen Kube mnogima prvo na pamet pada salsa – glazba i ples. I doista, koliko god živjeli u teškim uvjetima i svakodnevica im nije ni najmanje laka, Kubanci se uvijek smiju, pjevaju, sviraju i plešu. U svakom restoranu u svakoj casi della musica, na svakom trgu i svakoj ulici i šire radost života neovisno što pjevaju o nesretnim ljubavima, teškom životu i slavnoj prošlosti… 

    No, sve su te »tehničke poteškoće« zapravo ništa jer dok otkrivate sve javne i skrivene ljepote tog otoka »zarobljenog u vremenu«, otkrit ćete jednostavnost života neopterećenog »posjedovanjem«. Kubanci nemaju puno, no ono malo što imaju rado će podijeliti sa svima, pa čak i potpunim neznancima.