Nesnosno glasni, bučni udarci čekića po metalu počeli su toga jutra odzvanjati zgradom znatno ranije nego inače, a zidovi od kartona, ljepenke, plastične folije i deka, sklepani s onim što je toga trenutka bilo pri ruci, nisu tu buku mogli ni najmanje prigušiti. Wan se probudio, bunovno otirući lice dok je sve tutnjalo oko njega. To je sigurno majstor Han počeo s radom ranije, ali dobro, što se može…

Ustajali miris vlage u zraku pomješan sa smradom prženih ribljih kuglica bio je stalan, Wan je na njega već bio navikao, ali u ovoj buci nije mogao spavati, ma koliko umoran bio… Ionako mora napisati zadaću jer uskoro će, kada svane, krenuti u školu, pedesetak metara dalje i nekoliko katova niže… Jer u Kowloon ograđenom gradu ljudima nije bilo potrebe često izlaziti na ulicu, sve što su trebali postojalo je unutar kompleksa. Od malih stanova, mesnica preplavljenih muhama, metalnih radionica, škola, zubara, bordela, ilegalnih kockarnica… Sve je bilo na okupu, odvojeno provizornim zidovima.

Hong Kong Public Records

NI DNEVNOG SVJETLA

Kada su prije nekoliko dana izgorjeli neboderi u Hong Kongu u kojima je stradalo više od stotinu ljudi, vijesti su za nesreću okrivljavale napučenost zgrada, bambusove skele i gorivi materijal koji je bio razbacan svugdje po zgradi. No Wang Fuk stambeni kompleks koji je sada pretvoren u zgarište bio je puno luksuzniji, prostraniji i sigurniji od Kowoloon ograđenog grada, naselja koje se u Hong Kongu prostiralo na površini širine 126, a dužine 213 metara, gdje je živjelo više od 50 tisuća stanovnika. Kowloon ograđeni grad smatra se i danas, iako je srušen početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, i to nakon velikog otpora njegovih stanovnika, najgušće naseljenim područjem svijeta ikada, područjem u kojem sanitarnih uvjeta, sigurnosti, zakona, policije, pa čak ni dnevnog svjetla nije bilo.

U Kowloonu je na ovih nešto više od 2 hektara površine izraslo preko 500 višekatnica građenih bez ikakvog plana i reda, bez legalnog dovoda struje i vode… Građeno je ciglama, ali samo glavne, nosive strukture objekata, pregradni zidovi nisu bili predviđeni za takav luksuz. Pregradne stjenke rađene su od kartona, plastičnih ploča ili pak jednostavno od krpa i zastora navučenih od zida do zida. Na istom mjestu miješali su se stanovi veličine od 10 do 20 kvadrata u kojima su živjele, a ponekad i radile, cijele obitelji, s radionicama, malim postrojenjima za izradu tjestenine i rezanaca, divljim metalskim obrtima i ljevaonicama, s kockarnicama, liječničkim ordinacijama, bordelima i kockarnicama u kojima se mahjong vrtio bez prestanka, 24 sata na dan…

Hong Kong Public Records

DIVLJE NASELJE

Svjetla na ulicama između zgrada nije bilo. Jednostavno, ulice su između zgrada bile toliko uske, nerijetko i manje od metra, da sunčevo svjetlo nije imalo šanse prodrijeti između »nebodera« od po 14 katova. Toliko su, naime, vlasti Hong Konga tolerirale visinu ove divlje gradnje jer bi u suprotnom Kowloon onemogućio slijetanje zrakoplovima na piste hongkonškog aerodroma Kai Tak u čijoj je blizini bio smješten…

Ovakvo divlje naselje stvoreno je, i opstalo, gotovo pa igrom slučaja. Kowloon je područje Hong Konga na koje se nije odnosio ugovor o najmu poluotoka kojim je Britanija na 99 godina stekla pravo na potpunu kontrolu i upravljanje, no tako je pozicioniran da vlastima Kine nije lako pristupačan bez stupanja na britanski teritorij. U vrijeme kineske revolucije i građanskog rata, velika većina Kineza koji su bili protiv Mao-a pobjegla je na Tajvan, no manji dio njih pobjegao je u ovu enklavu ni na nebu ni na zemlji, područje na kojem su se osjećali koliko toliko sigurno. Ali bez ičega na raspolaganju. Počeli su s gradnjom provremenih nastambi i zgrada da bi napravili neki krov nad glavom, a građevine su doslovno »trpane« kako god se moglo, šireći se u visinu i širinu. S vremenom, prešutnim dogovorom, Kowloon je Kina »prepustila« na upravljanje Hong Kongu, no oni se na njega baš i nisu previše obazirali. Sudstvo tamo nije imalo nadležnost, policija nije ulazila zbog vlastite sigurnosti…

Hong Kong Government

S vremenom ovaj »integrirani« dio Hong Konga otvorio se prema ostatku grada i postao njegov neslužbeni dio. No to »ni za dlaku« nije promjenilo standarde gradnje, stanovanja i života u ovom slumu gdje je gustoća naseljenosti bila 1,9 milijuna stanovnika po četvornom kilometru. Za usporedbu, gustoća naseljenosti Rijeke danas je 2.488 stanovnika po četvornom kilometru, Zagreba 2.170.

GUBITAK U MREŽI

Automobila tu, naravno, nije bilo. Jednostavno, nije bilo mjesta kojim bi mogli proći. Struja je dovučena »na divlje«, spajali su se na dalekovode koji su prolaziliu blizini, a energiju koja je trošena Hong Kong je otpisivao kao gubitak u mreži. Nitko se nije usuđivao doći blizu Kowloona i odsjeći kablove koji su bili spojeni bez dozvole jer su bili svjesni da se vjerojatno ne bi vratili živi. Voda je crpljena iz dvadesetak bunara koji su iskopani diljem naselja, a smeća su se rješavali na vrlo specifičan način. Bacajući ga kroz prozor. Naime, ono što nisu mogli spaliti u priručnim pećicama jednostavno bi izbacili na »ulicu« pa su stanovnici Kowloona neprestano nosili kišobrane, čak i kad ne pada kiša. Jer ono što je moglo na njih pasti bilo je gore od padalina s oblaka.

Krovovi su pak imali posebnu namjenu. Na neke od njih odlagano je krupno smeće poput starih televizora ili hladnjaka, dok su ostali mahom služili kao igrališta i prostor na kojemu su stanovnici mogli udahnuti malo svježeg zraka.

– Samo na krovu smo mogli vidjeti sunce. Tamo bi izlazili kada bi u stanu postajalo neizdrživo, tamo su djeca igrala nogomet, vozila bicikle. Svi su krovovi bili zakrčeni televizijskim antenama, bez ikakvih ograda, bez trave, no ti krovovi su nama bili kao najljepši parkovi, svjedočili su nekadašnji stanovnici ovog divljeg naselja.

Hong Kong Government

Sigurnost i red u Kowloonu nije osiguravala policija jer oni tamo nisu zalazili. Vlast je bila pod kontrolom trijada, kineske mafije koja je Kowloon koristila kao svoju bazu za krijumčarenje heroina, a ujedno su tamo držali i cijeli niz bodela i kockarnica u koje su i odvažniji stanovnici »normalnih« četvrti Hong Konga povremeno zalazili. Policija Hong Konga nalazila se na sigurnih stotinjak metara od Kowloona, no dalje nisu išli unutra.

Uz »usluge« bordela i kockarnica, stanovnici Hong Konga, posebice oni siromašniji, koristili su nerijetko i usluge zubara koji su bili vrlo jeftini, ali, začuđujuće, i vrlo kvalitetni u svom poslu. Naime, samo cijenom i kvalitetom zubari su mogli opstati u poslu, a usmena predaja bio je jedini oblik reklame, pa su se upravo zubari utrkivali tko će uslužnije, bolje i kvalitetnije pružiti uslugu koja je donosila gotov novac. Naravno, te zubne ordinacije nisu ni približno bile slične onome što mi poznajemo. Pod svjetlom neona, vrata zastrtim ručnicima, sa zidovima s kojih se boja ljuštila od starosti, zube su popravljali na priručnim stolicama i sa starim zubarskim bušilicama. Anestetik je najčešće bio opijum, u Kowloonu lakše dobavljiv negoli stvarni lijekovi. No cijena je bila više nego prihvatljiva.

ŠKOLOVANJE DJECE

Iako zvuči čudno, u Kowloonu se pazilo i na školovanje djece. Doduše, škole nisu bile velike, organizirane su bile u nekoliko spojenih stanova, a nerijetko su ih vodili katolički misionari. No pismenost među djecom bila je relativno visoka, a pohađanje škole bilo je obavezno za prvih nekoliko razreda.

Wpcpey/WIKICOMMONS

Ove nehumane uvjete života u Kowloonu poništavala je samo jedna stvar. Cijena života. Najam stana, odnosno sobe u kojoj je gorjela jedna sijalica i do koje je dolazila cijev s vodom iz bunara koštao je 35 honkonških dolara na mjesec, odnosno nešto manje od 4 eura. I to je bilo jedino mjesto gdje je sirotinja jednog od najskupljih gradova svijeta, financijskog i trgovačkog središta jugoistočne Azije mogla imati kakav takav krov nad glavom. Mjesto gdje mogu živjeti i odgajati djecu.

No s približavanjem isteka ugovora o najmu Hong Konga kojim je vlast nad tim područjem prelazila s Velike Britanije na Kinu, London i Peking dogovorili su kako ovu »crnu rupu« treba riješiti što prije. Tijekom 1993., sedam godina prije isteka najma, pred Kowloonom su se pojavili vojska, policija i bageri kako bi deportirali stanovnike i porušili nelegalne građevine, a cijelu tu zonu pretvorili u park. Nije to prošlo bez otpora, tuče, pa čak i pucnjave, no na kraju su stanonici deložirani i razmješteni, trijade rastjerane, a zgrade poravnate sa zemljom. Danas se na mjestu Kowloona nalazi zelena površina s nekoliko obilježja koje podjećaju na najveći i najgori slum koji je ikada postojao na svijetu.

ZAJEDNIŠTVO I SLOGA

Unatoč svemu, nekadašnji stanovnici Kowloona sa sjetom se prisjećaju svojeg nekadašnjeg doma. Kažu kako su uvjeti bili teški, no sve je krasilo zajedništvo i sloga. Svi su živjeli i radili zajedno, zajedno se radovali, zajedno su plakali, zajedno su rješavali probleme, ženili i udavali djecu, dočekivali unuke… Svega toga danas više nema. Siromašni stanovnici Hong Konga, koji je odavno reintegriran u Kinu i više nema nikakve veze s Velikom Britanijom ili su smještani u prihvatilišta i socijalne stanove, ili su raseljeni u unutrašnjost zemlje. Žive možda u boljim uvjetima nego li prije, no nema te bliskosti kakva je prije postojala. Samo otuđenost koja je i rezultirala činjenicom da u Hong Kongu može istovremeno plamtjeti i izgorjeti sedam zgrada pri čemu pogine stotinjak ljudi, bez da susjedi jedan drugom priskoče u pomoć i olakšaju evakuaciju i spas života.