“Kampanja diskreditacije traje sve do današnjih dana, dok su protivnici osamostaljenja, oni koji su bili rodbinski, politički i emocionalno vezani na bivšu Jugoslaviju imali sve mogućnosti za uspješnu karijeru”, navodi Janša u predgovoru zborniku dokumenata “Bijela knjiga slovenskog osamostaljenja – protivljenja, zapreke, izdaja”

Knjiga će biti predstavljena do kraja ovog mjeseca, a Janšin predgovor objavila je u utorak na svojim internetskim stranicama Slovenska demokratska stranka (SDS) čiji je Janša predsjednik.

Janša i njegova stranka ovih su dana bojkotirali državne proslave Dana državnosti kojim se obilježava 25. lipnja 1991. godine, kad je proglašena državna samostalnost, uključujući i svečanu sjednicu parlamenta, te priredbu u Ljubljani na kojoj je govorio predsjednik države Borut Pahor. Janša tvrdi da je i to što je nedavno nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog korupcijskog skandala u slučaju Patria primjer kako ga politički protivnici s ljevice nastoje ukloniti sa političke scene.

U predgovoru spomenutom zborniku dokumenata, Janša navodi da je onima koji su se 1991. godine protivili državnoj samostalnosti Slovenije ili prema njoj bili jako rezervirani, a tu ubraja i dugogodišnjeg predsjednika Milana Kučana i niz drugih političara, uspjelo da se u Sloveniji i danas u nekim svečanim prilikama ističu “komunistička i jugoslavenska ikonografija”.

Prisutnost zastava slovenskih partizana, na kojima je crvena zvijezda, njegova je stranka uzela kao povod da bojkotira ovogodišnju proslavu dana državnosti. Janša tvrdi da mladi naraštaji danas većinoma ne znaju što se sve događalo u vrijeme osamostaljenja, da su tada Sloveniju napali tenkovi bivše JNA s crvenom zvijezdom, što je dokaz da se vrednote iz vremena osamostaljenja ne poštuju.

Osnovna Janšina teza u predgovoru je da je tadašnja lijeva oporba u Sloveniji 1991. godine očekivala kako će Demosova vlada, u kojoj je Janša bio ministar obrane, uspjeti samo deklarativno proglasiti samostalnost, ali da neće uspjeti zauzeti granične prijelaze sa susjednim državama, te da će u roku nekoliko mjeseci pasti, nakon čega bi se s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama vodili razgovori o nekom obliku konfederacije.

Janša u predgovoru spominje sastanak koji je s predstavnicima nekih stranaka u Ljubljani uoči proglašenja neovisnosti Slovenije imao tadašnji jugoslavenski premijer Ante Marković. Navodno je na sastanku iznijeta ocjena da se nakon 26. lipnja neće dogoditi ništa i da će Demosova vlada uskoro pasti, nakon čega bi usporedno tekli procesi “osamostaljenja i ponovne integracije”.

U takav je rasplet, tvrdi Janša, Marković onda uvjerio i prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.

“Marković je nakon sastanka sa slovenskom ljevičarskom oporbom u izglednost takvog razpleta događaja u Sloveniji uvjerio i hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana”, tvrdi Janša. Po njegovim je riječima Tuđman povjerovao Markoviću da će slovensko osamostaljenje biti samo formalno i da Demosova vlada neće imati učinkovitu vlast, pa je zato Tuđman, tvrdi Janša “prekršio obećanje i potpisani sporazum o zajedničkom otporu Slovenije i Hrvatske u slučaju agresije JNA”.

Ta je bila “Tuđmanova naivnost”, kaže Janša, jer je Hrvatska proglasila neovisnost na isti dan kad i Slovenija, ali nije preuzela i stvarnu vlast nad teritorijem kao slovenska vlada, pa je kasnije u ratu u Hrvatskoj za samostalnost izgubljeno mnogo života, navodi Janša u svom predgovoru zbirci dokumenata o slovenskoj samostalnosti.