Dmytro i Tania Shvets proveli su prva 23 dana rata skrivajući se u podrumu u Mariupolju sa svojom 7-godišnjom kćeri Vladom i roditeljima. Prošli tjedan obitelj je uspjela pobjeći iz opkoljenog grada, ali njihovi roditelji i dalje su ostali tamo.

Po dolasku u Dnjepar, Tania je za CNN izjavila kako je rusko bombardiranje Mariupolj doslovno izbrisalo s karte, a samo je pitanje vremena kada će se drugi gradovi u Ukrajini suočiti s istom sudbinom.

“Tamo više nema nijednog grada. Nema više grada Mariupolja … nema više ni jedne stambene zgrade. Ostalo je samo 10% ljudi. Samo umirovljenici bez novca ili oni bez automobila koji ne mogu pobjeći i ljudi koji ne mogu hodati”, rekla je Tania.

“Nismo se kupali tri tjedna, nuždu smo obavljali u vrećicu i u kante”, napisala je Tania u svojem dnevniku, kojeg je podijelila sa CNN-om.

Obitelj je rijetko izlazila iz podruma osim ako nije bilo apsolutno nužno za preživljavanje – odlazila je samo kako bi pronašla hranu i vodu, a jednom da bi pomogla pokopati susjede ubijene od ruskog topništva dok su čekali u redu za hranu.

Reuters

Ubijanje civila

“Nismo imali ništa. Mobitele. Vezu s internetom. Dovod plina, vodovod. Svjetla. Sve je prekinuto. Kuhali smo vani, palili vatru. Uzimali drva iz parkova. Jer nije bilo druge opcije za preživljavanje – dijeliti hranu sa susjedima, rodbinom”, rekla je.

Posvjedočili su kako ruske snage ubijaju civile dok čekaju u redu za hranu, vodu ili u ljekarnama.

“Samo su nas ubijali. Ako smo se okupili u grupi da nađemo vodu, samo su pucali na nas”, rekla je Tania.

CNN prenosi njen zapis iz 11. dana invazije.

“Počeo je žestok napad. Pucalo se iz svega i svuda, opet je bilo granatiranja kuća. Danas više nema ni jednog kioska. Ljudi iznose sve iz trgovina, vrećice, kartone, vitamine iz ljekarni… pljačka je postala način preživljavanja”.

Dmitro je rekao da ne krivi ruske građane za ono što se događa u Ukrajini, ali ne razumije zašto ruski predsjednik Vladimir Putin stalno cilja na civile.

“Zašto ubijanje civila? Zašto? Zbog čega?”, rekao je.

Dmitro se boji da će im roditelji koji su ostali u Mariupolju umrijeti od gladi.

Nema više hrane

“Ne znam kako će preživjeti. Jer više nema hrane. Tata mi je rekao da nemamo hrane. Možda… za tjedan dana maksimalno. Ne znam hoću li ikad više vidjeti svoje roditelje”, dodao je.

Kaže da je u nekoliko navrata kad je napustio podrum u potrazi za hranom i vodom vidio križeve napravljene od dva drvena štapa, koji označavaju friško iskopane grobove.

Reuters

Priča da je, jednom dok je čekao u redu za vodu, bomba pala ispred njega i ubila tri osobe. Pomogao je da ih se pokopa.

“Rijeke krvi teku niz ulicu”, zapisala je Tania.

Kaže da joj je žao što nije slušala baku i djeda koji su, još od Drugog svjetskog rata govorili da u kući uvijek treba imati pri ruci zalihe brašna i šećera.

“Nismo znali da će se to dogoditi… umjesto novca i telefona, kod kuće uvijek trebate imati dva kofera u kojima su baterije, svijeće, šibice, lijekovi i čarape. Taj kofer može spasiti život”, dodala je.

Odlazak

Mariupolj su uspjeli napustiti 18. ožujka.

“Ovo je groblje naše rodbine, prijatelja, susjeda i sugrađana. Zakopali smo svoje snove, ciljeve, karijere… izgubili sve što je godinama postignuto teškim radom”, napisala je u svom dnevniku.

Putovanje iz grada trajalo je 15 sati. A ne jednoj od blokadi, Dmitro je morao skinuti majicu kako bi dokazao ruskim vojnicima da nema vojničke ili ukrajinske nacionalističke tetovaže. Iz telefona su sve izbrisali, cijeli užas snimljen proteklih tjedana.

U cijelo vrijeme razgovora s novinarima, piše CNN, Tania i Dmitro cijelo su vrijeme provjeravali mobitele i čekali da im se jave roditelji. Uspjela se javiti Tanjina majka. Plakala je i opraštala se, jer nije vjerovala da će preživjeti iduću noć.