Devet posto je devet posto

ISELJENIČKI LIST KUKA: Hrvatski doseljenici u Njemačku izjašnjavaju se kao ateisti da ne bi morali plaćati crkveni porez

P. N.

snimio Vedran Karuza

snimio Vedran Karuza

- Dovoljno je otići na sud ili Gradski ured i zatražiti ispis iz Crkve, navodi Fenix te ističe da je samo prošle godine u Njemačkoj iz Katoličke i Protestantske crkve istupilo 88.510 ljudi, 22 posto više nego prethodne, 2017. godine.



Iseljenički list hrvatske zajednice u Njemačkoj, Fenix Magazin, objavio je članak u kojem izražava svoju zabrinutost jer mnogi doseljenici iz Hrvatske pred njemačkom državom taje svoju vjeru, kako ne bi platitli takozvani crkveni porez. Iseljenici se pred njemačkom državom naprosto izjasne kao ateisti, što ih oslobađa davanja Crkvi. Naime, takozvani “crkveni porez” u Njemačkoj plaćaju samo vjernici, pripadnici Rimokatoličke i Evangelističke crkve, Židovske zajednice, te nekih pojedinih slobodnih zajednica.


– Dakle, useljeniku je dovoljno prilikom prijave ne spomenuti da je katolik, čime će mjesečno uštedjeti devet posto poreza na dohodak koliko naplaćuje državna porezna uprava, da bi taj novac potom proslijedila Crkvi, informira o ovoj temi portal Telegram.


Ukoliko se i ne sjete u startu izjasniti kao ateisti, iseljenici, kao i svi drugi koji žive u Njemačkoj, još uvijek imaju mogućnost službeno istupiti iz Crkve, a tim činom istupaju i iz redova poreznih obveznika koji financiraju vjerske zajednice.




– Dovoljno je otići na sud ili Gradski ured i zatražiti ispis iz Crkve, navodi Fenix te ističe da je samo prošle godine u Njemačkoj iz Katoličke i Protestantske crkve istupilo 88.510 ljudi, 22 posto više nego prethodne, 2017. godine.


– Izjavu, mogu vjerovati a da za to ne plaćam, mnogi su, pretpostavljam, čuli. Da, istina je. Može se vjerovati, a da se za to ne plaća. Vjera je Božji dar, koji je uglavnom darovan preko roditelja. Ona nikad nije bila vezana uz novac. Vjera se ne prodaje niti se može kupiti. No, ako smo član nečega i do nečeg nam je stalo, onda smo spremni izdvojiti dio svojih sredstava kako bismo podržali rad i postojanost toga. Izdvojit ćemo novce za kavice, večere u restoranima, za odlazak u kino, kazalište, na koncert. Izdvojit ćemo novac za odlazak na sportske događaje, u zabavne parkove, zoološke vrtove i slično. Zašto? Jer nam je lijepo sudjelovati na takvim događajima i obitavati na takvim mjestima”, piše autorica iseljeničkog lista Fenix.


Da iseljeničkom listu praksa iseljenika nipošto nije draga daje na znanje i ovaj autoričin pasus: “Učlanit ćemo se u fitnes klubove, planinarska društva, plesne grupe i bez pogovora ćemo plaćati članarinu. Jer nam je stalo. Pa čak i kad ne idemo redovito, i dalje uredno plaćamo. Ruku na srce, ne trebamo plaćati da bismo mogli skakutati, jer to možemo i kod kuće, ne trebamo plaćati da bismo voljeli životinje, niti da bi se uz kavu družili s prijateljima. No, ipak to iz dana u dan radimo. Jer nam je stalo…”


Međutim, mnogi hrvatski iseljenici vode se drugačijom logikom, a ta kaže: vjera je vjera, a devet posto je devet posto.