BAGDAD  Deset godina nakon pada Sadama Huseina, Irak i dalje osjeća teret nasljeđa pogubljenog diktatora: sukobe, sankcije, birokraciju, korupciju i represiju.

Premda ta zemlja bogata naftom ima sve već ulogu u svjetskom gospodarstvu i regiji, to nasljeđe otežava njezinu obnovu.

Bivši članovi Sadamove stranke Baas, danas zabranjene, i dalje su isključeni iz javne službe zbog svoje prošlosti, a nasilje u zemlji najčešće se pripisuje Sadamovim pristašama i sunitskim pobunjenicima.

No, korupcija i nepotizam još su rašireni i zemlja i dalje osjeća posljedice internih i regionalnih sukoba čiji korijeni sežu u Sadamovo vrijeme.

Analitičari ističu da sunitska manjina, koja je pod Sadamom dominirala zemljom, još nije u potpunosti prihvatila da je izgubila vlast i da je došlo vrijeme šijitske većine.

Sadam Husein uhvaćen je 13. prosinca 2003., u predgrađu Dawra, gdje su ga američki vojnici pronašli skrivenog u rupi u zemlji.

Stotine tisuća ljudi, uglavnom šijiti i Kurdi, ubijene su tijekom njegova režima i ta činjenica redovito izbija na površinu u napetim odnosima između saveznih vlasti i autonomnog Kurdistana.

Sadam je vodio i rat protiv Irana, a napad na Kuvajt 1990. imao je za posljedicu međunarodne sankcije koje su iračko gospodarstvo bacile na koljena i Irak još plaća ratnu odštetu toj zemlji.

Američki i irački dužnosnici smatrali su da će Sadamovo uhićenje biti prekretnica u ratu i nanijeti težak udarac pobunjenicima, no nasilje se samo pogoršalo, kulminirajući 2006-2007.

Nakon relativnog zatišja od 2008., nasilje se ove godine ponovno rasplamsalo, potaknuto velikim nezadovoljstvom sunita koji se osjećaju marginaliziranima i redovito prosvjeduju već gotovo godinu dana.

»Proteklo desetljeće bilo je desetljeće promjena, probudilo je nade«, kazao je Bašar Hana, 40-godišnji prevoditelj. »Nažalost, promjene nisu bile na visini onoga što su ljudi željeli.«

 Kao i za vrijeme Sadama, gospodarstvo guše troma birokracija i korupcija. Irak je na sedmom mjestu po korupciji u svijetu, po ocjeni Transparency Internationala. Javne usluge još su daleko od predratnih razina, nezaposlenost je jako visoka, a prihodi od obnovljenog izvoza nafte ne raspoređuju se pravedno.

»Nakon deset godina, sve je u ruševinama«, rekao je Ihsan al-Šamari, profesor politologije na Sveučilištu u Bagdadu, ocjenjujući da je novi demokratski sustav postigao minimalne rezultate.

Pobornici vlade ističu napredak na području slobode izražavanja i vjerskih sloboda od pada Sadamova režima.

Milijuni šijita okupljaju se sada na obredima u svojim svetim gradovima što im je za diktature bilo zabranjeno, a kritike vlade, koje Sadam nije tolerirao, sada su relativno česte u medijima i na internetu.

»U odnosu na Irak iz 2002-2003, to je velik zaokret«, rekao je šijitski zastupnik Sami al-Askari, ističući kao pozitivne promjene »slobodu, demokraciju i zapošljavanje.« »No, prelazak društva s jednog režima na drugi nije lagan.«