Čelnik glavne grčke konzervativne stranke Antonis Samaras u ponedjeljak je izjavio kako njegova stranka Nova demokracija neće glasovati ni za kakve nove mjere štednje te je dodao kako smatra bi se politika čiju provedbu zahtijevaju međunarodni zajmodavci trebala izmijeniti.

Samaras ne namjerava ni potpisati pismo kojim bi se trebao obvezati na oštre mjere štednje, kako od Grka traži EU-ov povjerenik za ekonomske i monetarne poslove Olli Rehn.

Čelnik grčkih konzervativaca vjeruje da će verbalni pristanak biti dovoljan da bi se odobrila nova tranša od 130 milijardi eura zajma.

Prevladala predizborna retorika

Teško da će mu poslije svega Rehn povjerovati jer sve što je u ponedjeljak izložio u potpunoj je suprotnosti s onim što je Samaras samo prije tri dana govorio kada je davao, doduše iznuđenu i samo verbalnu, podršku novoj koalicijskoj vladi Lucasa Papademosa i oštrim mjerama štednje koje traži eurozona.

Samaras je uoči početka parlamentarne debate, koja bi s glasanjem o povjerenju novoj vladi trebala završiti u srijedu, u predizbornoj maniri iskazao svoje nezadovoljstvo politikom dogovorenom s međunarodnim financijskim institucijama koja kombinira smanjivanje troškova i rast poreza.

Ta bi politika, smatra Samaras, trebala biti zamijenjena s politikom koja vodi ekonomskom rastu. Kako taj njegov stav ima i najveću podršku Grka, a uskoro će izbori, teško je vjerovati da će Samaras odustati od svoje retorike.

No, time svakako dovodi u pitanje novu koalicijsku vladu, jer bez podrške Nove demokracije ni vlada ni nova zakonska rješenja nemaju šanse dobiti povjerenje parlamenta. Bude li tako, Grčka bi izgubila i već odobrenih 8 milijardi eura koje su joj prijeko potrebne do sredine prosinca. 

Samarasovi stavovi, dakako i dubina grčke krize, možda vode drugom rješenju, a to je izbacivanje Grčke iz eurozone. Nimalo slučajno njemački Spiegel je u ponedjeljak objavio informaciju da je njemačko ministarstvo financija, na čelu kojega je Wolfgang Schäuble, razradilo tri scenarija koja pokazuju što bi se moglo dogoditi u slučaju da Grčka napusti monetarnu uniju. 

Tri loša scenarija

• U najboljem slučaju izlazak Grčke ojačao bi eurozonu jer bi nestao permanentni uzrok problema, točnije teret koji sve teže nose druge članice koje imaju problema, ali nisu pred bankrotom. Ovaj scenarij kreće od teze da će monetarna unija biti puno stabilnija bez svoje najslabije karike.

• U najgorem slučaju »zaraza« bi bila proširena na Španjolsku i Italiju, a njima se iz aktualnih resursa Europskog fonda za financijsku stabilnost (EFSF) ne može pomoći. Stoga bi bilo nužno da se EFSF u što kraćem vremenu pojača kako bi na raspolaganju imao trilijun eura.

• U trećem, daleko najgorem scenariju, čak ni najveća moguća devaluacija grčke drahme ne bi bila u stanju kompenzirati grčki dug kojim će i dalje dominirati euro. Nacionalni dug će nastaviti rasti, kreditni rejting države će ponovo biti spušten, a grčke tvrtke će na sve strane tragati za novcem jer ga neće imati grčke banke koje će biti odrezane od međunarodnoga kapitala. Uslijedit će serija bankrota grčkih banaka i kompanija, što će u konačnici dovesti do toga da Grčka i u sljedećih nekoliko desetljeća bude izolirana od međunarodnog tržišta kapitala. Taj scenarij otvara mogućnost da se u tom zlokobnom krugu nađu i neke druge države.

U ovom kontekstu treba reći da su grčkim dugovima najviše izložene talijanske i francuske banke, dok je u talijanskim dugovima najveća izloženost njemačkih banaka. Otud najvjerojatnije i  Schäublov odgovor novinarima agencije DPA: »Mi bismo bili jako loša vlada kada ne bismo razmišljali o tome što treba napraviti kada stvari krenu po zlu«