Cijena izgradnje pruge i tunela povećala se od kada je prvi put predložena izgradnja, od početnih 53 milijarde dolara na 99 milijardi dolara.
Svijet je mali, a s obzirom na svekoliki razvoj, sve je manji i tjesniji. U prilog tome govori epohalno zbližavanje Rusije i SAD-a, ali ne samo političko, nego ono doslovno, najavljenom gradnjom tunela ispod Beringova prolaza. Građevinski pothvat broj 1 ovih prvih godina 21. stoljeća bio bi vrelo ulje na hladni rat, dokaz da biznis i ekonomske računice ruše sve barijere. Koga briga za ideologiju i stara neprijateljstva ako je na obzorju svekoliki napredak i zarada za sve, kao što je u ovom slučaju spajanja ruskog kopna s Aljaskom, starim ruskim posjedom koji je davno tamošnji car Aleksandar II. prodao Amerikancima za 7,2 milijarde dolara, pet dolara po četvornom kilometru.
Ideja je prvi put predložena još 2007. godine, a ovaj put ima realne izglede da bude i ostvarena. Realizacija tunela dodatno je ojačana i povezivanjem postojeće transsibirske željezničke linije s istočnosibirskim gradom Jakutskom. Ta pruga u dužini od 805 kilometara treba biti završena 2013. godine. Tunel, dvostruko duži od onog koji povezuje Veliku Britaniju i Francusku, dobio je zeleno svjetlo još u kolovozu prošle godine na konferenciji delegata iz Rusije, SAD-a, Velike Britanije i Kine, održanoj baš u Jakutsku. Na konferenciji je projekt dobio »zeleno« iz Kremlja, a među sudionicima je tada je bio i Aleksandar Levinthal, zamjenik federalnog predstavnika ruskog predsjednika Dimitrija Medvedeva za daleki istok Rusije.
Cijena izgradnje pruge i tunela povećala se od kada je prvi put predložena izgradnja, od početnih 53 milijarde dolara na 99 milijardi dolara. Što se pak tiče »povijesti bolesti«, poruka da je povezivanje Sibira i Aljaske prvi put predloženo 2007. godine nije baš sasvim točna. Kako poručuje Kerim Obarčanin na portalu »Akademik«, još 1905. godine ruski car Nikolaj Drugi imao je sličnu ideju. Međutim, tu su realizaciju spriječili Prvi svjetski rat, potonja boljševička revolucija 1917. godine, kao i pogubljenje samog cara 1918. Nije to međutim prva epizoda ove »operacije Bering«, o tome je snivao još glasoviti ruski znanstvenik Dmitrij Ivanovič Mendeljejev rođen u Tobolsku 1834. godine, koji je preminuo u Sankt Peterburgu baš 1907. godine.
Ovaj put Rusi misle ozbiljno, iako će morati uvjeriti još 49 američkih saveznih država, kao i deset kanadskih provincija, da projekt treba završiti. Cilj nije samo turizam »na ledu«, u kraju koji uglavnom živi ispod nule, već i otvaranje trgovačkih ruta kojima bi sirovi materijali, kojima Sibir obiluje, lakše dolazili na američko tržište, prenose mediji. Prema navodima stručnjaka, potencijal pruge dostiže do
100 milijuna tona tereta godišnje, a ističe se da bi tunel ispod Beringova prolaza mogao ostvariti i do tri posto svjetske trgovinske razmjene te proizvesti oko 11,5 milijardi dolara prometa godišnje, što znači vrlo brzu nadoknadu uloženih sredstava. Naravno, 99 milijardi dolara za izgradnju, pogotovo u ovim mračnim ekonomskim vremenima, nisu šala. Riječ je o vrlo teškom građevinskom pothvatu čiju težinu nadmašuje samo pronalaženje novca za njegovo financiranje, navodile su agencije. Pogledom na te brojke, hrvatski vanjski dug se ne čini tako strašnim, tješili bi se optimisti.
Ruska je strana »izašla na sunce«, šef tamošnjih Ruskih željeznica Vladimir Yakunin, čovjek od malo riječi, koje stoga imaju itekakvu težinu, funkcionar izrastao u staroj, rigidnoj sovjetskoj školi, najavio je da će unutar dvije godine započeti radovi čekani duže od jednog stoljeća. Riječ je o najvećem pothvatu inženjerije svih vremena, spajanju asfaltom i željezom dva najveća svjetska kontinenta, a kao godina realizacije navedena je daleka 2030. »Živi bili pa vidjeli«, poručuju oni oprezni, dok se optimisti nadaju da će tada biti živi i bogati za poduzimanje jednog ovako egzotičnog putovanja pod ledenim vodama oko Arktika.
Naravno, među prioritetima u ovim planovima su cijevi za transport nafte i plina iz Sibira za opskrbu tamošnjih država s američke strane. Megakonzorcij koji je uključen u ovaj projekt najviše zarade očekuje od trgovine, prenosi talijanska »La Repubblica«. Spominje se stotinjak milijuna tona robe godišnje sigurnim prijevozom, a ne kao nekada brodovima i zrakoplovima, koje su mogle zaustaviti tamošnje ćudljive vremenske neprilike. Ova nepregledna traka na koju je rasprostranjen plan te beskrajne komunikacije je duga čak šest tisuća kilometara, od toga su četiri tisuće na ruskom teritoriju, dvije tisuće su na Aljasci, u SAD-u. Rusko ministarstvo infrastruktura je usprkos stratosferskoj cijeni željezničke pruge od 65 milijardi dolara naišlo na entuzijazam investitora u čak 34 zemlje i u načelu u najmnogoljudnijoj, ekonomski moćnoj Kini. Oni će naime ovako izbjeći turbulentna područja središnje Azije, tisućama i tisućama kilometara neće biti nikakve gospodarske granice. Globalna financijska kriza i potreba oživljavanja robne razmjene, vječita glad za sirovinama, čine svoje, pomažu da se ovaj projekt star oko 150 godina , počne buditi kao Trnoružica. To je kao otvaranje novog poglavlja u modernoj ljudskoj povijesti, njegovim ostvarenjem ništa neće biti isto kao prije.
