U kampanji za odabir najprikladnijeg kandidata Demokratske stranke za predsjednika SAD-a, veliku prašinu podigao je Bernie Sanders (74), senator iz Vermonta, koji sebe naziva demokratskim socijalistom. Govorom protiv rastućih imovinskih nejednakosti u SAD-u i protiv moćnog financijskog sektora okupljenog na Wall Streetu, Sanders se s mjesta dugogodišnjeg stranačkog »ridikula« u rukavcu stranke preko noći prebacio u maticu političkih zbivanja. Postao je  neočekivano popularan, osobito među mladim Amerikancima, dovodeći u pitanje nominaciju Hillary Clinton (68), koju mnogi unaprijed smatraju najprikladnijom za utrku s protukandidatom iz Republikanske stranke.

No, do završetka unutarstranačke utrke puno je još vremena. Dvije najveće američke stranke odabrat će kandidate za predsjednika SAD-a tek sljedećeg ljeta. Državni izbori za predsjednika održavaju se u studenome iduće godine, kad bi se trebao znati nasljednik Baracka Obame kojem istječe drugi i posljednji mandat.

Brži od Obame

Još kao student, Sanders je djelovao u pokretima za socijalizam i rasnu jednakost, a neko vrijeme bio je i gradonačelnik u Vermontu. Veliki je pobornik ideje da se američki kapitalizam popravi po uzoru na skandinavske zemlje. Ne skriva divljenje prema socijalnim državama u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj.

Sanders traži uvođenje pune zdravstvene zaštite za sve Amerikance i jačanje njihove socijalne sigurnosti, zauzimajući se za uspostavljanje kontrole nad moćnim financijskim sektorom na Wall Streetu i za smanjivanje dubokih socijalnih razlika nastalih u posljednja dva-tri desetljeća. Smatra nedopustivim da u tako bogatoj zemlji propada srednji sloj i raste broj siromašnih, s oko 40 milijuna građana koji primaju državnu pomoć u bonovima za prehranu. Sandersa smeta što su plaće običnih Amerikanaca relativno sve manje i što su se američki studenti morali zadužiti kreditima, u vrijednosti od 1.300 milijardi dolara, da bi završili studije na sve skupljim sveučilištima. Zaduženi su do grla, a još nisu dobili posao, ni stvorili obitelj. Sandersa smeta i to što su troškovi liječenja u SAD-u tako visoki da obitelj može doživjeti bankrot ako se njezin član ozbiljno razboli. 

Clinton ulijevo

– Ne vjerujem da su se muževi i žene, koji su branili američku demokraciju, borili za stvaranje situacije u kojoj milijarderi vladaju političkim procesom. Smisao naše kampanje jest pokretanje naših ljudi da našu vladu uzmemo natrag iz ruku šačice milijardera, poručio je Sanders.

Neočekivani uspon Sandersa imao je i posljedice. Clinton je u samo nekoliko tjedana zaoštrila retoriku i politički skrenula ulijevo, nastojeći uhvatiti korak sa Sandersom, prema ocjeni promatrača. Preko noći je uskratila podršku  Transpacifičkom partnerstvu (TPP), a pojačala je kritiku banaka i moćnog financijskog sektora, iako je osjetno blaža od Sandersa. Prošlog je tjedna dala do znanja kako su stvari u kapitalizmu otišle predaleko, upozorivši da »kapitalizam povremeno treba braniti od njega samoga« te da je zadatak političara da »zauzdaju njegove krajnosti«.

Matični američki mediji ocjenjuju da se Clinton uspjela učvrstiti kao vodeći kandidat demokrata za predsjednicu SAD-a, nakon prve televizijske debate među kandidatima, koja je održana prošlog tjedna. Reuters je također, u vijesti koja je obišla svijet, ocijenio da je Clinton pobijedila u prvoj debati. Nad politički razbarušenim Sandersom pokazala je nadmoć, zahvaljujući mirnoći, staloženosti i dugogodišnjem iskustvu u politici. Neke ankete pokazuju da Sanders od sredine prošlog tjedna osjetno zaostaje za Clinton, i to za 17 postotnih bodova. Mnogi vjeruju da stanje duhova u SAD-u ipak nije takvo da prihvati duboke, radikalne promjene kakve želi Sanders, dok okuplja pristaše protiv poretka koji je, kaže, prilagođen interesima najbogatijih. 

– Sandersova je najveća pobjeda to što je u kampanji nametnuo svoje teme, na koje su ostali morali dati odgovor. No, Clinton ima puno jaču organizacijsku strukturu i sposobnija je od Sandersa da na kraju okupi široku koaliciju, kaže Julian Zelizer, profesor na sveučilištu Princeton. Zelizer tvrdi da je nametanjem bitnih pitanja cijela Demokratska stranka u javnosti postigla prednost pred Republikanskom.

Magična moć

Ima i suprotnih procjena – da je Sanders u prvoj debati odnio pobjedu nad Clinton. To su pokazala mišljenja »fokusiranih skupina« birača, ljudi koje istraživači redovito konzultiraju u duljem vremenskom razdoblju. Mišljenja tih reprezentativnih birača, koja su proteklih dana objavili CNN, Fox News i Fusion.net, pokazala su premoćno vodstvo Sandersa. Najveću potporu, pak, ima na socijalnim mrežama, osobito na Facebooku, gdje je 82 posto korisnika podržalo Sandersa, a Clinton dobiva samo 12 posto.

– Sanders je čovjek koji politički govori iz utrobe. On stvari naziva tako kako ih vidi, a čini se da ne filtrira ono što govori. Ako ima ideju, jasno će je izraziti, ocjenjuje Jon Sopel, urednik BBC-a za Ameriku, opisujući prednosti Sandersa koji, kaže, ima magičnu moć da privuče ljude, osobito studente, za svoje ideje.

Hillary ima suprotan problem, jer njezine govore, kao i većini kandidata, pomno pripremaju skupine stručnjaka koji rade iza scene.

– Imate osjećaj da je sve što ona govori prošlo 30 filtera, da je očišćeno, ispeglano i sterilizirano, tako da odoli bilo kakvom kritičkom preispitivanju. Ona je biljantan diskutant, ali njezina politika u vama ne pokreće osjećaj ushićenosti kao u slučaju Sandersa, tvrdi Sopel.

Protiv »establišmenta«

Urednik BBC-a, međutim, pretpostavlja da je Sanders svjestan da »priprema politiku koja nikad neće biti provedena«. Duboko u sebi, Sanders i njegove pristaše znaju da neće dobiti kandidaturu za predsjednika SAD-a, smatra urednik BBC-a.

Neovisno o ishodu, činjenica jest da je Sanders u utrci za presjedničkog kandidata nametnuo na dnevni red teme koje su bitne za američko društvo, a političari ih godinama izbjegavaju. Slično se događa i među republikancima. Donedavni stranački »ridikul« Donald Trump, koji također nema većeg političkog iskustva, po popularnosti je premoćno pretrčao sve ostale republikanske kandidate iz »establišmenta«. Poput Sandersa, Trump govori bez ograda i bez unaprijed pripremljenih šalabahtera, podsjetnika. Ne treba zaboraviti da je britanska Laburistička stranka nedavno politički skrenula ulijevo, nakon što je za predsjednika izabran Jeremy Corbin, kojeg se nekoć u toj stranci također smatralo »ridikulom«. Sva trojica vjesnici su nečeg korjenito novog. Očito, u američkoj i anglosaksonskoj politici na pomolu su dalekosežne promjene.