Govoreći jučer svjetskim čelnicima na otvorenju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, obrušio oštro i prilično nediplomatski na najpoznatije milijardere.

Po njemu, letovima u svemir Jeffa Bezosa, Richarda Bransona i Elona Muska (koji jedini nije i osobno bio u letjelici), počinili su mnogo više od bijega od ove naše Zemlje, pomogli su da se i dalje širi „bolest nepovjerenja“ koja je poharala ovaj pregladni svijet.

Ovim napadom Guterres je naglasio veliki jaz između bogatih i siromašnih ističući kako se „milijarderi zabavljaju letovima u svemir dok dolje na Zemlji milijuni gladuju“.

Letovi do granice svemira, koji nisu ništa novo jer je ova civilizacija taj cilj postigla preko državnih svemirskih agencija (američkih i sovjetskih), još prije šezdesetak godina, ovo su ljeto privukli pažnju jer su u razmaku od nekoliko tjedana prema Karmanovoj liniji poletjeli prvo Richard Branson, a onda i najbogatiji čovjek na svijetu Jeff Bezos. Iza svega se, osim dječačkih snova krije i biznis, ovi letovi nisu tu da pomiču granice, oni su tu da uzmu novac u turizmu budućnosti, onom svemirskom, od nenormalno bogatih i dokonih milijunaša i milijardera kojih je na svijetu sve više.

Kad spominje tri milijardera, glavni tajnik UN-a Guterres je zasigurno bio pregrub prema trećem. Ne zna se na koga je točno mislio jer Elon Musk nije (još) letio na svojim Space X letjelicama, ali je to učinio milijarder Jared Isaacman predvodivši mnogo izazovniji let od Bezosovih i Bransonovih par minuta u bestežinskom stanju. Naime s Muskovom Space X raketom u Dragon kapsuli proveo je tri dana u orbiti Zemlje. Osim što je riječ o prvoj svecivilnoj svemirskoj misiji ovakve vrste, za razliku od prve dvije misije, Isaacman i Musk se nisu pokazali tako sebičnim kao Bezos i Branson. Naime, taj let je zamišljen i kao dobrotvorna akcja koja je priskrbila čak 200 milijuna dolara pomoći St. Jude Children’s Research Hospital, od čega je sam Isaacman dao sto milijuna, a Musk 50. Moglo bi se reći da su mogli dati i više, ali nema zakona (osim porezne politike), koji određuje koliko će tko od svog bogatstva odvojiti za više ciljeve iskorijenjivanja siromaštva i ostalog ljudskog jada na ovom svijetu. To vrijedi i za Muska i za Guterresa kojeg nitko ne pita na što troši svojih 19 000 dolara mjesečne plaće.

Prozivanjem milijardera glavni tajnik UN-a možda je osvojio simpatije skromnog, radišnog i siromašnog svijeta, možda malo i povećao animozitet prema njima, ali u njegovim napadima iščitava se prilično plitka demagogija jer je svjesno ili nesvjesno promašio metu.

Umjesto dociranja i moraliziranja bogatašima Gutteres je možda svoje strelice trebao odapeti u smjeru vlada.

Nije problem što je netko bogat, niti što je ambiciozan, niti što je škrt. Problem je u vladama koje bogatašima idu iz dlaku i provode u najmanju ruku suspektne porezne politike.

Zarađujete li u SAD-u samo 13 000 dolara godišnje platit ćete porez na dohodak. Najbogatiji čovjek na svijetu Jeff Bezos, prema dokumentima koji su procurili ovo ljeto u javnost nije platio ni centa federalnog poreza na dohodak u 2007. i 2011. godini, kao ni drugi najbogatiji Elon Musk u 2018. Netko im je to dozvolio i tu se krije adresa kojoj se Guterres treba jučer obratiti s govornice Opće skupštine Ujedinjenih naroda.