Politički analitičar

Gjenero o rezultatima općih izbora u BiH: “Hrvati i Bošnjaci moraju pronaći kompromis. Neke granice postoje”

Zlatko Crnčec

Davor Gjenero / Foto Boris Scitar/PIXSELL

Davor Gjenero / Foto Boris Scitar/PIXSELL

Bošnjaci moraju shvatiti da postoje granice. I da se mora pronaći kroz racionalni dijalog nekakav kompromis o tome do koje mjere se provodi načelo konstitutivnih naroda, a do koje mjere država funkcionira kao građanska država



Politički analitičar Davor Gjenero u razgovoru za naš list govori o općim izborima u BiH održanim prošle nedjelje i njihovim rezultatima te o tome kakve će biti posljedice intervencije visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Christiana Schmidta kojima je promijenio izborni zakon i Ustav BiH.


– Rezultati izbora su do neke mjere očekivani. Ono što nije očekivano, i što je veliko razočaranje je evidentna degradacija institucija bosanske države. Centralna izborna komisija (CIK) je potpuno zakazala. Ona ne garantira niti transparentnost izbora, niti sigurnost izbora, niti povjerenje građana u izborni sustav. Nakon što je međunarodna zajednica prestala provoditi izbornu proceduru, BiH je imala izbornu komisiju koja je vrlo kompetentno radila svoj posao.


Danas smo svjedoci nesposobnosti stranački podobnih ljudi koji ne znaju posao koji rade. Što se tiče rezultata izbora, uvijek je najzanimljivije Predsjedništvo. Bilo je jasno da će izbori za bošnjačkog člana biti zaista kompetitivni. Jako je čudno da se u takvim okolnostima Bakir Izetbegović nije posvetio tome da spriječi odljev svojih mogućih glasova prema svom mlađem koalicijskom partneru Željku Komšiću. S Bećirovićeve strane to je učinjeno.




Dosad su za Komšića glasali glasači lijevog centra, a ovog puta su za njega u najvećoj mjeri glasali glasači desno konzervativne bošnjačke stranke. Što se tiče rezultata Borjane Krišto, ona je bila poslana da izgubi. Jasno je bilo da Dragan Čović ne može dobiti izbore jer je svojom politikom antagonizirao Bošnjake.


Osim Čovića samo dvoje ljudi iz HDZ BiH izaziva taj tip emocije. To su Krišto i europarlamentarka Željana Zovko. Da se kandidirao neki koncilijantni Bošnjacima neantipatični, proeuropski političar, vjerojatno bi rezultat bio drugačiji. Ali to bi značilo kraj političke karijere Dragana Čovića. Tako da je na neki način poraz Krišto ispao Čovićeva pobjeda.


Ruski agent Dodik


Mislite da bi Bošnjaci dozvolili da u Predsjedništvu BiH pored predstavnice Srba sjedi autentični predstavnik BiH Hrvata i da u nekim situacijama glasa zajedno s njom?


– Ne bih računao da će uvijek biti dva naprama jedan. Jer proeuropski političar danas u BiH za Hrvata znači biti upućen na savezništvo s Bošnjacima. U situacijama kada se radi o svjetonazorskim pitanjima i svrstavanju BiH na proeuroopsku ili prorusku stranu, europski orijentiran hrvatski političar ne bi nastupao kako nastupa Dragan Čović koji je u savezništvu s Dodikom.


Mislite da postoji član HDZ-a koji bi pristao na takozvanu građansku državu koju forsiraju Bošnjaci?


– Ne radi se ovdje o građanskoj državi. Radi se jednostavno o tome kuda BiH spada, odnosno spada li u euroatlantski kontekst. Nažalost, od Dragana Čovića mi takvu poziciju nismo vidjeli. On je u takvim situacijama nastupao zajedno s ruskim agentom Miloradom Dodikom. I to je strašno.


To je točno kada je u pitanju razdjelnica Europa – Rusija. Ali ako je u pitanju hoće li BiH biti takozvana građanska država ili će se poštovati konstitutivnost naroda, Bošnjaci i Hrvati se tu ne slažu.


– Ako se već ne može nanovo konstituirati BiH, ako se ne mogu ukinuti dva entiteta, onda se treba vratiti onom dobrom što je u Vašingtonskom sporazumu i tražiti kompromis. Bošnjaci moraju shvatiti da postoje granice. I da se mora pronaći kroz racionalni dijalog nekakav kompromis o tome do koje mjere se provodi načelo konstitutivnih naroda, a do koje mjere država funkcionira kao građanska država.


To nisu dva idealtipska modela, nego treba naći nekakav oblik kompromisa koji će biti djelotvoran. Ideja građanske države u uvjetima kada imate corpus separatum u formi Republike Srpske je potpuno irelevantna jer ne možete organizirati centraliziranu državu na središnjoj razini. Naravno, Hrvati neće odustati od svojih prava jer su im ona sada na neki način zagarantirana ovom reformom Ustava i izbornih pravila.


Različita stajališta


U Hrvatskoj je u tijeku velika polemika na relaciji Vlada, predsjednik Republike o tome tko je više pridonio ovoj Schmidtovoj odluci. Kolike su zasluge hrvatske diplomacije?


– Zoran Milanović tome nije pridonio ništa. Najviše su pridonijele Sjedinjene Države. Schmidt provodi politiku koja je usklađena s Amerikom u većoj mjeri nego s EU-om. Kada je riječ o politici prema BiH, u Americi postoji jedan glas, dok u EU-u postoji nekoliko različitih stajališta. Ono što je velika prednost Plenkovića je to što je njegova politička pozicija usklađena s dominantnom euroatlantskom pozicijom.


Schmidt je sada napravio dio onog što su pokušavali napraviti drugi medijatori koji su poticali dijalog između hrvatskih i bošnjačkih političara. Nažalost, taj je dijalog bio propao. I to ne isključivo zbog Bakira Izetbegovića, nego u velikoj mjeri i zbog saveza između Dragana Čovića i Zorana Milanovića. Milanovićeva linija je Schmidtovim dekretom poražena i sada se pokazalo koliko je promašena.


Dogodio se još jedan važan Milanovićev poraz u izbornoj noći. U novim okolnostima opada utjecaj neoosmanizma u BiH. To je ono što opisujemo kao Erdoganov utjecaj. A kompletna konstrukcija Milanovićevog pokušaja vođenja njegove bosanske politike se svodila na Vučićevu i Dodikovu ideju koju je Erdogan prihvatio.


A to je da se organizira sastanak triju nacionalnih lidera koji bi mimo volje EU-a i euroatlantskih struktura moderirali Erdogan, Vučić i Milanović. Nakon poraza Izetbegovića, unatoč pobjedi SDA, to više ni na koji način nije na dnevnom redu.


Važna komunikacija Schmidta i Plenkovića


Koliko je ovoj Schmidtovoj reformi pridonio diplomatski napor koji je uložila Hrvatska?


– On je u svakom slučaju pridonio jer je utjecao na američku poziciju. Naravno a je silno važna permanentna komunikacija koja postoji između Schmidta i premijera Plenkovića. Ne treba podcijeniti niti stranačku afilijaciju i bliskost HDZ-a i CSU-a čiji je Schmidt istaknuti član.


I to je pomoglo da Schmidt vodi bitno drugačiju politiku nego što je politika sadašnje administracije u Njemačkoj. Međutim, bez usklađenosti s Amerikancima toga jednostavno ne bi moglo biti. To prijateljstvo je strašno važno, ali ono samo po sebi nije dovoljno. Ali očito je da je naša diplomacija nešto napravila.