Vijeće Europske unije službeno je odobrilo ulazak Bugarske u europodručje 1. siječnja 2026. i odredilo fiksni tečaj konverzije po kojem će se bugarski lev mijenjati za euro: 1,95583 BGN = 1 EUR, objavila je Europska središnja banka. Taj je tečaj, navodi ECB, jednak sadašnjem središnjem paritetu leva u tečajnom mehanizmu ERM II, u kojem je lev od 10. srpnja 2020. Europska središnja banka i Bugarska narodna banka dogovorile su se da će do 1. siječnja 2026. pratiti kretanja leva u odnosu na euro na deviznom tržištu, stoji u priopćenju ECB-a.

»Čekaonica« za euro

– Stupanjem na snagu okvira bliske suradnje između ECB‑a i Bugarske narodne banke 1. listopada 2020. ECB je postao odgovoran za izravan nadzor četiriju značajnih institucija i za nadgledanje nadzora 13 manje značajnih institucija u Bugarskoj. Praćenje kretanja leva dogovoreno je za potrebe sudjelovanja u tečajnom mehanizmu ERM II. Jedan od konvergencijskih kriterija koji mora biti ispunjen prije ulaska u europodručje sudjelovanje je u ERM‑u II i pridržavanje uobičajenih granica fluktuacije tijekom najmanje dviju posljednjih godina, zaključuje se u priopćenju.

Dakle, uskoro, kroz nekih pola godine, Hrvatska više neće biti najmlađa članica u eurozoni, već će 21. članica eurozone postati Bugarska, koja je dakle od 2020. u europskom tečajnom mehanizmu, kao što smo i mi bili prije službenog uvođenja eura, određen joj je fiksni konverzijski tečaj, a ECB još od 2020. već nadzire bugarske banke. Za ulazak u eurozonu potrebno je ispuniti Mastriške kriterije, koji uključuju stabilnost tečaja, traženi omjer javnog duga u odnosu na BDP, kao i proračunskog deficita u odnosu na BDP, te stope inflacije, za što je sve očito procijenjeno da Bugarska zadovoljava, te je dobila zeleno svjetlo.

Uz Bugarsku, u »čekaonici« za euro, odnosno u grupi zemalja koje su u EU-u, ali još nisu uvele euro iako imaju tu obvezu su i Rumunjska, Češka, Poljska, Mađarska i Švedska, dok Danska uživa opciju izuzeća, odnosno nije ni u obvezi jednog dana uvesti euro. Iako to sve tako stoji u pravilima i na papiru, dio ovih zemalja nimalo se ne »gura« u prve redove kada je u pitanju uvođenje eura, štoviše, unatoč obvezi uvođenja eura, kod nekih je ono odgođeno – do daljnjeg. Iako se govori o političkim razlozima i rastućem euroskepticizmu, većinu građana brinu ekonomski razlozi, odnosno nemogućnost da se vlastitom valutom utječe na ekonomske procese.

Podjele u društvu

Iako se u institucijama EU-a na svim razinama neprestano komuniciraju prednosti od uvođenja eura, gdje se ulazi u zajedničko monetarno područje, uz olakšano poslovanje i dokidanje troškova konverzije, u narodu postoje strahovi od još većeg rasta cijena i pada standarda pogotovo za srednji sloj. Pritom se kao argument protiv eura sve češće iznosi upravo »hrvatski scenarij« kojim se javnost plaši, s obzirom na to da je kod nas od službenog uvođenja te valute snažno porasla inflacija. Za dio građana čije plaće nisu pratile cijene, standard je tako srozan u odnosu na period u kojem smo imali kunu.

Hrvatska je međutim euro uvela u jeku rasta inflacije koja bi se, uslijed drugih ekonomskih i geopolitičkih razloga, ionako desila, odnosno desila se i u zemljama koje nisu imale euro. No, uvođenje eura dodatno je pridonijelo »zaokruživanju« cijena naviše, s čime su se vlasti borile, ali ta »inercija« nikako da se zaustavi. Inicijativa za referendum oko eura kod nas je svojevremeno propala. U Bugarskoj je pak mogućnost referenduma otklonjena, ali jačaju prosvjedi, javnost je podijeljena, kao i sama politička scena, pa je tako i bugarski predsjednik Rumen Radev otvoreno protiv uvođenja eura. Strahu od zajedničke europske valute pridonosi činjenica da su neki dućani navodno već počeli »prilagođavati« cijene koje dakle već rastu.