BRUXELLES - Emisije ugljičnih plinova iz automobila registriranih u Europi bile su prošle godine u prosjeku 40 posto više nego što su njihovi proizvođači tvrdili, pokazalo je izvješće ugledne aktivističke organizacije.

Jaz između stvarnog zagađenja i onog izmjerenog na testovima u industrijskim laboratorijima produbio se više od 30 posto od 2001., upozorilo je Međunarodno vijeće za čisti prijevoz (ICCT) u najnovijem izvješću.

Za neke je automobile, uključujući Mercedesove, BMW-ove i Peugeotove modele u srednjoj cjenovnoj kategoriji, utvrđeno da njihova emisija štetnih plinova premašuje deklariranu za 50 posto, utvrdili su u ICCT-u.

Izvješće se nadovezalo na priznanje njemačkog automobilskog diva Volkswagena da su od 2009. u 11 milijuna automobila širom svijeta ugradili softver koji omogućuje varanje na eko-testu kako bi zaobišli obvezu poštivanja standarda o dopuštenom zagađenju dušičnim oksidima, posebno u Sjedinjenim Državama.

Taj softver detektira testove emisije štetnih plinova i omogućuje ‘prolaz’ da bi potom automobil na cesti premašivao dopuštene razine za 30 do 40 puta.

“Poput testa zagađenja zraka, europski sustav testiranja automobila kako bi se izmjerila ekonomičnost potrošnje goriva i emisije ugljičnog dioiksida potpuno je izgubio vjerodostojnost”, zaključuje menadžer bruxelleske neprofitne grupe Transport & Energy Greg Archer.

“Skandal s Volkswagenom bio je tek vršak ledenog brijega koji obuhvaća i raširenu zloupotrebu propisa o testiranju među proizvođačima automobila”, dodaje Archer.

Više razloga za razlike u rezultatima

Iza sve dubljeg jaza u Europi između takozvanih rezultata na testiranju za potrebe dobivanja odgovarajućih certifikata i stvarnih emisija štetnih plinova, čiji se izračun bazira na podacima potrošača o kilometraži, kriju se možda i drugi razlozi.

“Kod nekih je modela razlika jednostavno prevelika da bi se mogla objasniti manipulacijama na testu i to se mora istražiti”, upozorila je u razgovoru za AFP Julia Poliscanova iz Transport & Energyja.

Proizvođači mogu podcijeniti uvjete na cesti koji smanjuju efikasnost goriva, poput odabira guma, jačine vjetra i gradijenata.

Europski propisi omogućuju također proizvođačima da na takozvanim stacionarnim testovima na cesti postižu optimalne rezultate kakve je nemoguće postići u realnim uvjetima.

Dodatno na rezultat utječe i činjenica da se prilikom testiranja isključuju sustavi koje povećavaju potrošnju goriva, poput klime.

Te i ostale mjere omogućuju proizvođačima da na testovima zagađenja u Europskoj uniji postižu rezultate u skladu s propisima unatoč daleko višim stvarnim emisijama štetnih plinova, upozoravaju aktivističke skupine.

EU radi na solidnijim testovima

Europska komisija nedavno je priznala “manjkavosti” u režimu mjerenja zagađenja povezanog s vozilima, posebno kada su u pitanju ‘dizelaši’.

“Trenutno emisije dušičnih plinova iz dizelskih vozila izmjerene na cesti možda u stvarnosti znatno premašuju emisije izmjerene u regulatornom ciklusu testiranja”, stoji u dokumentu objavljenom na stranici EK.

“Zato Komisija intenzivno radi na razvoju solidnih procedura za testiranije emisija plinova iz vozila u stvarnoj vožnji”, dodaje se.

Na upit agencije AFP, u PSA Peugeot Citroenu nisu željeli komentirati rezultate ICCT-ova izvješća dok su ih u Daimleru osporili.

“Autori studije nisu naveli koliko je Mercedesovih automobila testirano”, kazao je AFP glasnogovornik Mathias Brock.

Izvješće ICCT-a na 90 stranica navodi tvrdnje proizvođača o emisijama i podatke vozača o potrošnji goriva za 600 tisuća automobila u ukupno šest zemalja.

Među njima su i oni navedeni na nekoliko internetskih stranica potrošača, poput njemačkog Sprintmonitora na kojem vlasnici automobila sami navode upisuju podatke o potrošnji goriva.

Glasnogovornik Daimlera kritizira citiranje takvih internetskih stranica, tvrdeći da “svatko može upisivati podatke u Sprintmonitoru”.

Autori izvješća u ICCT-u priznaju da je jako teško precizno izmjeriti podatke iz stvarne vožnje zbog razlika u vrsti vozila, ponašanju vozača i uvjetima na cesti.

To ipak ne objašnjava povećanje razlike između emisija u stvarnosti i onih zabilježenih u laboratorijskijim uvjetima.

Na automobile otpada 15 posto ukupne emisije ugljičnog dioksida u Europskoj uniji a ujedno su i najveći pojedinačnih izvor tog plina u sektoru prijevoza.

Prema standarima u EU, proizvođači automobila moraju do ove godine ograničiti emisiju na prosječnih 140 grama ugljičnog dioksida po kilomettru, te na 95 grama do 2021.