Šengenski prostor dragulj je u kruni europskih integracija, ali na njegovu 40. godišnjicu nekoliko država članica dovodi ga u pitanje što izaziva zabrinutost, piše Europska novinska redakcija (ENR), u kojoj je i Hina.

Početkom ljeta prije 40 godina predstavnici vlada Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga i Nizozemske okupili su se na brodu u malom luksemburškom selu. Na toj simboličnoj lokaciji – na rijeci Moselli, na tromeđi Francuske, Luksemburga i Njemačke – nalazi se Schengen.

Ondje je 14. lipnja 1985. potpisan Šengenski sporazum.

Sporazum je imao za cilj ukidanje graničnih kontrola između država članica, utirući put slobodnom kretanju ljudi. U cijelosti je proveden 1995., čime je uspostavljena zona slobodnog kretanja u većem dijelu Europe.

Šengenski prostor danas obuhvaća 29 država: 25 država članica EU-a plus Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska.

Irska i Cipar jedine su dvije države članice EU-a koje mu se nisu pridružile. Irska to nije učinila jer ima zonu slobodnog kretanja s Ujedinjenim Kraljevstvom pa bi to izazvalo glavobolje u pogledu granice, a Cipar je trenutačno u procesu pristupanja.

Druge države također se žele pridružiti tom klubu. Albanija, na primjer, njeguje pozitivnu i rastuću gospodarsku, političku i sigurnosnu suradnju s državama članicama šengenskog prostora, profitirajući od slobodnog kretanja bez viza od 2010. i snažne potpore za integraciju u EU i šengenski prostor.

Često smatran temeljem europskih integracija, šengenski prostor i dalje uživa snažnu potporu javnosti.

Po ispitivanju Eurobarometra u listopadu 2024., 72 posto ispitanika reklo je da šengenski prostor smatra jednim od najvažnijih postignuća EU-a.

Ekonomske koristi

Nedavno pristupanje Rumunjske i Bugarske u siječnju 2025. otkriva zašto je to tako.

Nakon višegodišnjih odgoda,dvije zemlje napokon su pristupile šengenskom prostoru, prvo za zračne i pomorske granice u ožujku 2024., ostvarivši značajne ekonomske koristi.

Pristupanje je povećalo privlačnost Rumunjske među stranim investitorima ubrzavši kretanje roba i usluga, kaže rumunjski ministar financija Tánczos Barna.

Ukidanje graničnih kontrola pojednostavilo je logistiku, smanjilo čekanja i troškove i učinilo Rumunjsku konkurentnijom na europskim tržištima.

Tadašnji bugarski premijer Nikolaj Denkov ocijenio je tu prekretnicu „najvećim uspjehom bugarske diplomacije” od ulaska zemlje u EU 2007.

Izvršni direktor Udruženja bugarskih cestovnih prijevoznika Dimitar Dimitrov istaknuo je da su čekanja na granici s Rumunjskom prije toga stajala sektor oko 300 milijuna eura na godinu, a prosječno vrijeme čekanja bilo je 10 do 15 sati.

U prva tri mjeseca ove godine, promet između Rumunjske i Bugarske značajno se povećao. Gotovo 160.000 automobila prešlo je granicu, u odnosu prema 128.000 u istom razdoblju 2024., po podacima Rumunjske agencije za upravljanje cestama.

Dimitrov je naglasio da članstvo u šengenskom prostoru jača stratešku vrijednost Bugarske kao prometnog čvorišta između Turske i EU-a, ali i upozorio da je njezina zastarjela infrastruktura i dalje velika zapreka.

Slična situacija je i u Hrvatskoj koja je šengenskom prostoru pristupila u siječnju 2023. Članstvo u šengenskom prostoru uživa gotovo jednoglasnu potporu među hrvatskim građanima.

Ukidanje unutarnjih graničnih kontrola jako je važno za zemlju kao turističku destinaciju s obzirom na to da mnogi turisti u Hrvatsku dolaze automobilom. Od ulaska u ‘šengen’, kilometarske kolone na graničnim prijelazima sa Slovenijom i Hrvatskom u ljetnim su mjesecima nestale, osobito vikendima.

Potkopava li se šengenski prostor?

Premda su mnoge koristi od šengenskog prostora neupitne, postoje i izazovi, osobito u zadnjem desetljeću.

Nekoliko zemalja ponovno je uvelo unutarnje granične kontrole, obično u nastojanju da suzbiju migracije i terorizam.

Premda su se privremene kontrole vratile na neke šengenske granice, to ne znači rutinska zaustavljanja svih vozila pa mnogi putnici ne doživljavaju nikakve zastoje. Tijekom pandemije covida-19 mnoge zemlje također su privremeno zatvorile granice.

Kao odgovor na terorističke napade u studenome 2015., Francuska je ponovno uvela kontrole na kopnenim, pomorskim i zračnim granicama s drugim državama u šengenskom prostoru. Od tada obnavlja tu shemu svakih šest mjeseci, zadnji put za razdoblje do 31. listopada 2025.

Godine 2015., Austrija je uvela privremene granične kontrole sa Slovenijom i Mađarskom kao odgovor na velike migracije, ali one su nekoliko puta produljene, što je prouzročilo ekonomske izazove i poteškoće za prekogranične putnike i poduzeća.

U listopadu 2023., Slovenija je uvela kontrole na granici s Hrvatskom, koja je pristupila šengenskom prostoru manje od godinu dana prije, te s Mađarskom. Ta je odluka donesena nakon što je Italija također ponovno uvela granične kontrole sa Slovenijom zbog pogoršanja situacije na Bliskom istoku, povećanih migrantskih tijekova na balkanskoj ruti i sigurnosnih razloga. Te granične kontrole između Slovenije, Hrvatske, Mađarske i Italije i dalje su na snazi.

U Hrvatskoj se neko vrijeme strahovalo da će se stvari vratiti na staro kada je Slovenija odlučila uvesti nasumične kontrole nedugo nakon što je Hrvatska ušla u šengenski prostor. Međutim, to se pokazalo neutemeljenim jer se ne provode sustavne kontrole svakog putnika i vozila pa se promet i dalje odvija više ili manje neometano.

EU kaže da su privremene granične kontrole dopuštene „u slučaju ozbiljne prijetnje javnim politikama ili unutarnjoj sigurnosti”, ali samo u krajnjoj nuždi, u iznimnim situacijama.

Države članice mogu uvesti granične kontrole ako imaju valjano opravdanje i one se mogu produljiti svakih šest mjeseci, obično do dvije godine. Opravdanje se tada mora promijeniti da bi kontrole ostali na snazi.

Trenutačno su Slovenija, Austrija, Nizozemska, Danska, Francuska, Norveška, Švedska, Njemačka, Bugarska i Italija privremeno ponovno uvele granične kontrole u određenoj mjeri.

Nova njemačka vlada povećala je granične ophodnje otkako je prošli mjesec preuzela dužnost, unatoč frustriranosti nekih susjednih zemalja.

„Moramo izbjeći ponovno podizanje granica u ljudskim umovima. Šengenski prostor mora preživjeti”, rekao je luksemburški ministar unutarnjih poslova Léon Gloden na sastanku s njemačkim kolegom potkraj svibnja.

Gradonačelnica Strasbourga i njezin kolega iz Kehla, preko puta Rajne u Njemačkoj, požalili su se na pojačane granične kontrole između dva grada u protestnom pismu njemačkom kancelaru Friedrichu Merzu. Gradonačelnici su upozorili da to otežava svakodnevni život i smanjuje broj građana Strasbourga koji dolaze u kupovinu u Kehl.

U zadnjih deset godina, Njemačka je postupno uvela privremene kontrole na kopnenim granicama ne bi li smanjila iregularne migracije. Ali nova vlada, koja je preuzela dužnost 6. svibnja, od tada je intenzivirala kontrole te dopustila graničnim čuvarima da odbiju migrante koji žele zatražiti azil.

Poljski premijer Donald Tusk također je kritizirao tu odluku, osobito zbog toga što su tisuće migranata vraćene preko granice iz Njemačke. U srijedu je zaprijetio da će uvesti privremene granične kontrole s Njemačkom, rekavši da će „vrlo vjerojatno” biti uvedene ovog ljeta ako se nastavi pritisak na te pogranične regije.

Neke države izbjegavaju uvođenje graničnih kontrola

Premda je privremeno uvođenje graničnih kontrola u šengenskom prostoru zadnjih godina uzelo velikog maha, mnoge države nisu tome pribjegle.

Belgija je na primjer postrožila granična pravila. Zapravo je to učinila samo tijekom pandemije covida-19 u zimi 2021. To je znakovito s obzirom na to da je Belgija, kao i njezini susjedi, bila pod velikim pritiskom sekundarnih kretanja migranata i sigurnosnih incidenata, kao što su bili teroristički napadi u Bruxellesu 2016.

Kad god su Francuska, Njemačka i Nizozemska uvodile granične kontrole, Belgija je uvijek branila slobodu kretanja roba i pokušavala osigurati da trgovina ne bude previše pogođena.

Portugal je sličan slučaj. Osim za neke velike događaje, kao što su bili Papin posjet Lisabonu 2010. i pandemija covida-19, nije uvodio granične kontrole. Portugalsko javno mnijenje uglavnom podržava članstvo u šengenskom prostoru, smatrajući ga simbolom europskih integracija i slobode kretanja, premda je sve više svjesno pratećih izazova kad je riječ o sigurnosti i kontroli migracija.

Promjene stajališta nekih država prema šengenskom prostoru primijetila je kustosica muzeja tog europskog projekta u luksemburškom gradu gdje je sve počelo.

Obnovljeni muzej bit će ponovno otvoren u subotu u sklopu proslave 40. godišnjice šengenskog prostora.

Mnogo toga se promijenilo otkako je muzej otvoren 2010., rekla je direktorica muzeja Martina Kneip.

„Otvorene granice tada se zaista slavilo”, rekla je. No kada su se dogodile pandemija covida-19 i izbjeglička kriza, iznenada se vikalo: „Šengen je mrtav i nitko ga više ne želi, kriv je za sve.”

Muzej je želio odgovoriti na tu promjenu percepcije i to je jedan od razloga zašto se krenulo u njegovu obnovu.

U muzeju se svatko može uvjeriti „koliko je vrijedna i smislena ideja ‘šengena’”, rekao je načelnik Schengena Michel Gloden.

„Uspjeli smo ukloniti granice između država i ne smije se dopustiti da se one ikada vrate u ljudskim umovima.”