Nuklearke - prošlost ili budućnost?

Dok ih jedni gase iako s njima nemaju problema, Turska, Kina, Bjelorusija, a možda i Slovenija i Hrvatska grade nove nuklearne elektrane

Tihomir Ivka

Foto: Reuters/iStock

Foto: Reuters/iStock

Odgovor na pitanje je li izgradnja novih nuklearnih elektrana najbolji put za zadovoljenje potreba za „čistom“ električnom energijom ili latentna opasnost od havarija i dugoročni problem zbog odlaganja nuklearnog otpada, ovisi o tome u kojoj se državi ovo pitanje postavlja



Ssvečanim otvaranjem radova na trećem bloku nuklearne elektrane Akkuyu, Turska se približava cilju pridruživanja popisu država koje pomoću nuklearnih reaktora proizvode električnu energiju. Ako će sve teći po planu 2023. Turska će biti 31. država na svijetu koja u pogonu ima bar jednu nuklearnu elektranu. Trenutno ih je na svijetu u pogonu 455, od toga daleko najviše otpada na SAD s 95 nuklearki, slijedi apsolutni europski rekorder Francuska sa 56, a slijede Kina s 49 i Rusija s 38 nuklearnih elektrana.


Francuska čak 75 posto svojih potreba za strujom napaja iz svojih 56 nuklearnih elektrana, nema povijesti incidenata i ne namjerava ih zatvoriti. S druge strane, poslije katastrofe u Černobilu i recentnijeg kolapsa nuklearke u Fukushimi nakon potresa i tsunamija, neke su države revidirale svoj stav naspram proizvodnje energije na nuklearni pogon. Neke države kao Belgija (koja ima 7 nuklearki), Njemačka, Španjolska i Švicarska razmišljaju da napuste takav način proizvodnje energije iako sa svojim nuklearnim pogonima nemaju problema.


Talijani su zatvorili svoje nuklearke još 1990. godine na osnovu referenduma održanog nakon černobilske katastrofe. Austrija i Filipini su napravili još radikalniji zaokret u energetskoj politici. U potpunosti su izgradili svoje prve nuklearne elektrane i nisu ih nikad pustili u pogon, a kako stvari stoje, vjerojatno ni neće.




Neke druge pak države nemaju takvih dilema. Prije svih Kina koja i inače nema problema s bilo čim suspektnim u ekološkom smislu, pa ne samo da imaju u planu gradnju još nekoliko nuklearki već mrtvi hladni grade i nove elektrane na ugljen kojih se svi redom iz razumljivih razloga odriču. No, tu je i Slovenija koja želi svoj karbonski otisak smanjiti do 2030. na način da razmatra dogradnju nuklearne elektrane Krško nakon desetljeća rada bez ikakvog ekscesa.


S obzirom da polovicu Krškog posjeduje HEP, odnosno Republika Hrvatska, kao što smo mogli čuti iz hrvatske Vlade tijekom prošle godine, i mi smo zainteresirani za proširenje. Hrvatska 17 posto svojih potreba za strujom namiruje iz NE Krško. S obzirom da po podacima iz 2019., 26 posto struje i dalje uvozimo i da još uvijek visokih 23 posto električne energije dolazi iz ekološki neprihvatljivih termoelektrana, da bi postali energetski neovisni o vanjskim faktorima i približili se idealu da proizvodnjom struje ne opterećujemo atmosferu stakleničkim plinovima, proširenje NE Krško se vidi kao racionalno ulaganje i rješenje.


Bjelorusija je planirala nuklearnu elektranu u blizini Minska još od početka 80-ih godina, a onda kad su nuklearni oblaci iz susjednog Černobila ugrozili i njih, odustali su. No, vječiti predsjednik Lukašenko je oživio plan, strateški pomaknuo  geografsku poziciju nuklearke daleko od Minska u Astravets, na granicu s Litvom. Elektrana izgrađena uz pomoć Rusije i njene tehnologije je u studenom počela isporučivati električnu energiju. Bjelorusija nije jedina zemlja u koju trenutno Rusija izvozi nuklearnu tehnologiju.


Njen predsjednik Putin i predsjednik Turske, Reyep Erdogan, jučer su svečano – doduše virtualno putem video linka – otvorili radove na izgradnji trećeg bloka prve turske nuklearne elektrane “Akkuyu” u provinciji Mersin, a gradi ju ruski konzorcij Rosatom. U planu je izgradnja četiri bloka.


“Ceremonija izgradnje četvrtog reaktora nuklearne elektrane Akkuyu održat će se sljedeće godine i nadam se da ćemo na njoj biti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Izgradnja nuklearne elektrane Akkuyu jedan je od simbola tursko-ruske suradnje. Elektrana je strateški korak prema osiguranju sigurnosti opskrbe Turske energijom – prenosi ruska agencija TASS Erdoganove riječi.


Prva turska nuklearna elektrana trebala bi početi s radom 2023. godine, kada će se obilježiti 100 godina od osnutka Turske Republike.


“Htio bih naglasiti da Rosatom, kao lider u sferi nuklearne energije, u izgradnji nuklearne elektrane koristi najbolja i najnaprednija inženjerska rješenja, te ekonomski učinkovite i pouzdane tehnologije” – rekao je na otvaranju ruski predsjednik.


Prvu tursku nuklearnu elektranu, na temelju bilateralnog dogovora, gradi tvrtka “Akkuyu Nuklear”, čiji je 99-postotni vlasnik ruski konzorcij Rosatom. Ugovor je potpisan u svibnju 2010. godine. U lipnju 2020. godine, počela je izgradnja drugog bloka nuklearne elektrane.


Planirana snaga bi trebala iznositi 4800 MW, odnosno trebala bi isporučivati oko 35 milijardi kW/h struje godišnje. Vrijednost projekta nuklearne elektrane “Akkuju” iznosi oko 22 milijarde američkih dolara. Prema riječima turskog ministra energetike Fatiha Donmeza, prva turska nuklearka zadovoljavat će 10 posto potreba za električnom energijom Turske i kreirat će oko 4000 novih poslova.