Još jedna kocka je bačena: dok Europska unija tone u sve dublju krizu neoliberalnog kapitalističkog Zapada, na državno-kapitalističkom Istoku nastaje nova velika zona slobodne trgovine, i to na gotovo cjelokupnom prostoru nekadašnjeg SSSR-a! Prema najnovijim vijestima iz Moskve, čelnici Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Kazahstana, Armenije, Kirgistana, Moldavije i Tajikistana, dogovorili su stvaranje te slobodne trgovinske zone, kao uvertiru u stvaranje Euroazijske unije.

Utopija ili cilj

Uoči objave tog velikog istočnog sporazuma, oglasio se -u tekstu u Izvjestijama – ruski premijer, Vladimir Putin, da bi kazao kako želi bivše sovjetske republike okupiti u Euroazijsku uniju, što su zapadni analitičari protumačili kao njegov glavni cilj, prilikom povratka u Kremlj, na tron ruskog predsjednika. Nova bi unija počivala na postojećoj carinskoj uniji s Bjelorusijom i Kazahstanom, koja će od iduće godine ukloniti sve prepreke trgovini i kretanju kapitala i radne snage između te tri zemlje.

Putin je najavio kako će se natjecati na predsjedničkim izborima u ožujku 2012., a sudeći po trenutačnoj popularnosti, on će na njima i pobijediti. Njegova nova inicijativa objavljena je u trenutku kad se Rusija približava kraju 18-godišnjih pregovora sa Svjetskom trgovinskom organizacijom. U svojem je tekstu Putin otvoreno izrazio skepsu u vezi s tom organizacijom. »Proces traženja novih globalnih razvojnih modela za razdoblje poslije krize veoma je otežan. Krug pregovora iz Dohe praktički stoji. U WTO-u postoje objektivne poteškoće«, napisao je. Putin je 2009. uzdrmao ruski pokušaj da ude u WTO, kad je najavio će Rusija osnovati carinsku uniju s Bjelorusijom i Kazahstanom. I ovu novu inicijativu morat će objasniti članicama WTO-a, ili će se na tu klauzulu – oglušiti.

Prošlost ili san

On je, ipak, naglasio da »novi projekt ne predstavlja neku vrstu obnavljanja SSSR« i dodao da bi bilo »naivno pokušavati ponovo uspostaviti ili kopirati nešto što je prošlost«. Prema Putinovoj zamisli, euroazijski savez bit će konkurentan u industrijskoj i tehnološkoj trci, u takmičenju za investitore, za otvaranje novih radnih mjesta i za razvoj vodećih tehnologija, zahvaljujući kombinaciji prirodnih bogatstava, kapitala i ljudskog potencijala, koji će uz ostale svjetske organizacije i saveze doprinijeti stabilnijem razvoju svjetske ekonomije.   

Premijer Rusije, Vladimir Putin, koji je raspad Sovjetskog Saveza 1991. bio ocijenio kao »najveću geopolitičku katastrofu 20. stoljeća«, ukazao je da novi projekt »ne predstavlja obnavljanje SSSR-a«. Dakako, još je i Heraklit tvrdio da isti čovjek ne može dva puta ugaziti u istu rijeku, jer se sve mijenja i teče, ali ovdje je riječ o geopolitičkoj logici, koja – neovisno o promijenjenim ideologijskim i ekonomskim kriterijima – ima neuništivo, imperijalno utočište.

Zasad je taj prostor zamišljene Euroazijske unije sastavljen od populacije, koja je znatno manja od stanovništva konkurentske Europske unije i Amerike, ali im je prostorno superiorna. Čak i vrijeme ide u prilog toj Euroazijskoj uniji u nastajanju, jer postojeća Europska unija stoji pred gotovo nerješivom krizom, što može rezultirati žestokom bitkom za gospodarske i prostorne potencijale u međuprostoru, osobito na Balkanu.

No, budući da energetski moćna, ali demografski slabašna Rusija, mora računati na sigurnosna savezništva sa zemljama zapadne Europe – kako bi sprječavala prodore prenaseljene Kine na svoj prazni sibirski istok – Putinova se najnovija integracijska inicijativa može iščitati i kao dio nove velike igre na jedinstvenoj euroazijskoj šahovskoj ploči. Propadne li europski Zapad, bit će to neponovljiva velika šansa za proruski Istok, koji bi od sve tigrastije Kine mogao ubirati lavovski prinos.