Mada su za atentat srbijanskog premijera Zorana Đinđića izravni egzekutori, iz redova Jedinica za specijalne operacije “zemunskog klana”, pravomoćno osuđeni na maksimalne četrdesetogodišnje kazne zatvora, do dana današnjeg nije otkriveno tko su bili  nalogodavci ovog mučnog umorstva.

Priču o političkoj pozadini tog zločina vratio je u središte srpske javnosti nedavni iskaz Miloša Simovića, suoptuženog za ubojstvo premijera.

Naime, sedam godina poslije atentata, nakon uhićenja u Hrvatskoj, Simović je napisao ime čovjeka koji je navodno naručio likvidaciju Điđnića, kao i nekoliko političara koji su znali da se atentat priprema.

Naručitelj ubojstva

Prije nekoliko dana majka i sestra pokojnog premijera Mila Đinđić i Gordana Filipović podnijele su kaznenu prijavu zatraživši od tužiteljstva provođenje istrage protiv visokih političkih dužnosnika u vrijeme atentata, Nebojše Čovića i Velimira Ilića.

U prijavi se tvrdi da su Čović,  tadašnji potpredsjednik vlade i Ilić, lider Nove Srbije, poticali na  ubojstvo predstavnika najviših držanih organa. Čovića kao naručitelja ubojstva premijera na ponovljenom suđenju  spomenuo je upravo Simović.

Doduše,  i svjedok suradnik Dejan Milenković Bagzi izjavio je svojevremeno pred sudom da je Nebojša Čović znao za plan o atentatu na premijera Đinđića, dok je Milorad Ulemek Legija predlagao  da bivši vicepremijer svjedoči pred sudom.

Iako se s tim suglasio i tadašnji specijalni tužitelj Jovan Prijić, sud nije prihvatio prijedlog. Zato odvjetnik obitelji Đinđić traži da se detaljnije  ispita odakle je Simoviću poznato tko je bio naručitelj atentata i da li  se može pokrenuti kazneni postupak.

Odvjetnik kaže da bi tužitelj trebao saslušati  Čovića, kao i Vojislava Koštunicu te bivše visoke policijske i dužnosnike državne sigurnosti  koje Simović spominje u vezi s oružanom pobunom JSO.

Iako je pobuna  »crvenih beretki«  bila očigledan  pokušaj državnog udara, predsjednik Koštunica opravdao  je taj čin navodeći da »pripadnici JSO štrajkaju kao i liječnici«. Pobuna je, između ostalog, rezultirala smjenama u vrhu državne sigunosti što je odigralo značajnu ulogu u atentatu na premijera Đinđića.

Pravda je možda dostižna

Lider Nove Srbije Velimir Ilić izjavio je kako su »prije atentata na Đinđića svi pročitali Legijino pismo u kojem me on poziva na promjenu poretka, međutim, nitko ga nije shvatio ozbiljno«.

Ilić veli da su optužbe protiv njega neutemeljene i da je o pismu bio obaviješten i MUP. Čović, pak, tvrdi da je kaznena prijava Đinđićeve majke i sestre »zasnovana na insinuacijama i na indirektnim svjedočenjima« i da u njoj nema ništa novo. 

One pak, očekuju da se otkrije i kazni svako tko je na bilo koji način bio umješan u ubojstvo Zorana Đinđića.  »Ovo je samo sumnja, pa neka se otkloni ili dokaže. Prijava treba biti podstrek vlastima da nešto učine. Mi samo želimo da znamo istinu, a mislim da istinu duguju i Zoranu«, izjavila je Gordana Filipović za »Blic«.

 Kaže i kako »nema dojam da državne institucije išta rade« u povodu posljednje kaznene prijave, kao ni u povodu prethodne, u kojoj je glavnoosumnjičeni Vojislav Koštunica.  Ipak, vjeruju  i majka i sestra ubijenog premijera, da pravda može biti spora, no možda i dostižna.