foto Reuters
Nezadovoljstvo talijanskih građana vlašću nije teško razumjeti, a sad im se nudi još jača centralizacija. Protekla dva desetljeća bila su za ekonomiju Italije izgubljena, a zemlji prijeti još jedno izgubljeno desetljeće bez radne i socijalne sigurnosti
Talijani danas izlaze na referendum na kojem trebaju podržati ili odbaciti ustavne promjene koje predlaže vlada premijera Mattea Renzija. Tim promjenama žele se smanjiti ovlasti talijanskih regija i gornjeg doma parlamenta, što bi omogućilo centralizaciju vlasti u državi te veću djelotvornost vlade u Rimu. Promatrači upozoravaju da mnogi Talijani uopće ne razumiju pravi smisao ustavnih promjena, već taj referendum shvaćaju kao jedinstvenu priliku kako bi iskazali masovni revolt protiv vlasti u Italiji i Europskoj uniji, jer se život većine stanovništva u zemlji već godinama pogoršava.
Otvorena birališta
Talijani su u nedjelju počeli glasati na referendumu o ustavnoj reformi koja se u valu populizma u Europi pretvara u izjašnjavanje podrške premijeru Matteu Renziju koji je u slučaju neuspjeha obećao podnijeti ostavku.
Birališta su otvorena u 7 sati ujutro, a zatvaraju se u 23 za više od 46 milijuna Talijana s pravom glasa, dok je dopisnim putem do četvrtka navečer moglo glasati oko 4 milijuna Talijana u inozemstvu.
Prve izlazne ankete očekuju se pri zatvaranju birališta, a prvi rezultati noću na ponedjeljak.
Američki predsjednik Barack Obama, njemačka kancelarka Angela Merkel i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker otvoreno su pozvali Talijane da podupru reformu.
Ustavna reforma predviđa najdalekosežniji institucionalni preustroj otkako je prije 70 godina Italija postala republika.
Reforma bi vladi olakšala donošenje zakona, posebno u kombinaciji s novim izbornim zakonom, usvojenim prošle godine, koji pobjedniku idućih izbora, koji se očekuju 2018., osigurava sigurnu parlamentarnu većinu.
Ključni element reforme je to što ukida obvezu da sve zakone moraju odobriti oba doma parlamenta. Zastupnički dom odlučivao bi ubuduće o većini pitanja, uključujući glasanja o povjerenju vladi i nacionalnom proračunu.
Senat se smanjuje s 315 na 100 mjesta, a članove više ne bi birali građani. Petoricu bi imenovao predsjednik republike, a 95 bi se biralo među regionalnim vijećnicima i gradonačelnicima.
Senatori bi zadržali pravo veta nad ustavnim pitanjima, pitanjima koja se tiču lokalnih vlasti i ključnim odlukama Europske unije. Neki analitičari pitaju se je li baš mudro da gornji dom čine lokalni političari, koji su u Italiji često korumpirani, i da im se daje ovlast da mogu blokirati europske odluke.
Reforma također smanjuje ovlasti regionalnih vlasti, prebacujući odluke o važnim prometnim, energetskim i infrastrukturnim projektima u ruke države. Ukida se i Nacionalno vijeće za gospodarstvo i rad, forum sindikata i poslodavaca. (H)
Odbacivanje ustavnih promjena značilo bi težak poraz za mladog talijanskog premijera, koji je u slučaju gubitka referenduma najavio mogućnost ostavke. Zapadni mediji boje se da će propast referenduma potaknuti političku, bankovnu i financijsku krizu u zemlji, koja će se proširiti izvan talijanskih granica. U svakom slučaju, referendumsko »ne« izazvalo bi treći po redu politički potres u Europi i svijetu tijekom posljednjih šest mjeseci, nakon što su Britanci rekli »ne« Europskoj uniji, a Amerikanci izabrali Donalda Trumpa za predsjednika.
Pokret pet zvjezdica
Promatrači očekuju da će referendumsko »ne« ohrabriti talijansku takozvanu populističku oporbu, na čelu s Pokretom pet zvjezdica, koji traži prijevremene izbore, povratak talijanske lire i izlazak zemlje iz eurozone, što bi uzdrmalo i opstanak EU-a. Nevolja je što nijedna od anketa, provedenih od ljeta ove godine, ne predviđa izglasavanje ustavnih promjena, a nadmoć Renzijevih protivnika sve je veća. Da bi poboljšao svoje izglede na referendumu, Renzi se sukobio s Europskom unijom tražeći da Italiju oslobodi od obaveze proračunske štednje. Nedavno je spriječio i jačanje europskih sankcija prema Rusiji, jer one nanose štetu talijanskom gospodarstvu. Izbacio je i zastavu EU-a iz premijerskog ureda, ostavivši oko sebe samo talijanske trobojnice. To slikovito pokazuje sve veći politički naboj Talijana protiv europskih institucija.
Da bi se razumjelo zašto raste gnjev talijanskih građana prema tradicionalnim vladajućih stranakama u zemlji i prema Bruxellesu, važno je znati da je talijansko gospodarstvo imalo uspona i padova, ali da već dva desetljeća stoji u mjestu. Od 1999., kad je Italija počela uvoditi euro, bruto domaći proizvod po stanovniku realno se smanjio. Najgore je što nema izgleda za poboljšanje stanja. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, uz sadašnji tempo »oporavka« Italiji će trebati barem sedam-osam godina da bi nadoknadila izgubljeno tijekom krize i vratila se na ekonomsku razinu iz 2008. Prosječne plaće u zemlji u posljednjih 10 godina realno su pale za 14 posto.
Sporno uvođenje eura
Nezaposlenost u Italiji, prema listopadskim podacima Eurostata, blago se spustila na 11,6 posto, neznatno manje nego u Hrvatskoj. Ali problem je što nezaposlenost mladih iznosi čak 36,4 posto. Na jugu Italije – gdje ima najviše protivnika ustavnih promjena – nezaposlena je svaka druga mlada osoba. Valja imati na umu da službena statistika članica EU-a ubraja u zaposlene i one koji nemaju stalno radno mjesto, koji obavljaju honorarne i povremene poslove. Sigurnih i dobro plaćenih radnih mjesta sve je manje, a nesigurnih i slabo plaćenih sve više. Zbog takvog razvoj događaja građani postaju sve nesigurniji, osobito mladi ljudi koji teško mogu planirati obitelj i budućnost. Drugim riječima, protekla dva desetljeća bila su za gospodarstvo Italije izgubljena, zemlji prijeti još jedno izgubljeno desetljeće, a njezini građani ostaju bez budućnosti, gubeći radnu i socijalnu sigurnost.
Jedan od glavnih razloga za dugotrajno posrtanje Italije – u kojoj je od početka krize ugašeno 25 posto industrijske proizvodnje – jest uvođenje eura, smatraju brojni talijanski ekonomisti. S time se slaže i njemački ekonomist Hans-Werner Sinn koji je više puta upozorio da je Italija nakon ulaska u eurozonu izgubila konkurentnost. Sinn smatra da će Italija biti jedna od prvih zemalja koja će odbaciti euro. Za povratak na liru zauzeo se bivši premijer Silvio Berlusconi, ali su ga utjecajni europski političari zbog toga prisilili na ostavku, prema pisanju Financial Timesa. Danas se za referendum o odbacivanju eura zalaže Pokret pet zvjezdica na čelu s Beppe Grillom, koji u tom zahtjevu više nije osamljen.
Prijevremeni izbori?
Ako Renzi izgubi referendum, moguća je njegova ostavka na dužnost premijera. Izvjesno je da će Italija dobiti prijevremenu, tehničku vladu do parlamentarnih izbora, koji se trebaju održati u proljeće 2018. u redovitom roku. Međutim, moguće je i raspisivanje prijevremnih izbora, tvrde promatrači. Prijevremeni izbori mogli bi ubrzati dolazak na vlast Pokreta pet zvjezdica, koji je ljetos zabilježio uvjerljive pobjede na lokalnim izborima u Rimu i nekim drugim gradovima. Promatrači kažu da je Renziju, kao i njegovoj Demokratskoj stranci, također u interesu da izbori budu što prije. Što se izbori budu više odgađali, kažu, oporba će imati sve bolje izglede. Financijska i gospodarska situacija u Italiji, naime, nastavit će se pogoršavati – neovisno o ishodu referenduma.
U Italiji se godinama razvija puzajuća bankovna kriza, zbog golemih nenaplativih kredita u talijanskim financijskim institucijama, koji su se popeli na 350 milijardi eura – što je gotovo 40 posto od svih nenaplativih kredita u 19 zemalja koje su članice eurozone. Mnoge talijanske banke, među kojima i najveći UniCredito, upravo se pripremaju za dokapitalizaciju. One žele prikupiti novac kako bi pokrile gubitke zbog nenaplativih kredita, nastalih tijekom krize zbog propadanja poduzeća. Međutim, ako Talijani na referendumu kažu »ne«, politička neizvjesnost u pogledu ostanka Italije u eurozoni naglo će se povećati. Banke će teško naći investitore koji bi im pomogli obilnim novcem, a državi je od ove godine zabranjeno da ih spašava. Financal Times tvrdi kako negativni ishod referenduma otvara mogućnost za propast osam talijanskih banaka, uglavnom manjih.
Masovno kupovanje dionica
Razvoj događaja dodatno se zapetljava zato što bogati Talijani i investitori posljednjih mjeseci sve brže iznose kapital iz zemlje na sigurnija odredišta, ponajprije u Njemačku. Sličan bijeg kapitala u inozemstvo dogodio se prije pet godina Grčkoj, kada je ta zemlja došla na rub bankrota i u financijsku krizu, koja se proširila po cijeloj Europi. Europski političari i institucije uspjeli su zaustaviti krizu iz male Grčke, ali daleko teže bit će im spriječiti širenje krize po Europi iz prezadužene Italije, koja je neusporedivo veći i opasniji zalogaj.
Europska središnja banka (ECB) već se priprema na negativne posljedice referenduma. Njezini dužnosnici najavljuju da će masovno kupovati državne obveznice Italije, kako bi spriječili rast kamata na državni dug, a time bankrot talijanskog proračuna. Promatrači vjeruju da će Italija dobiti pomoć iz fonda Europske unije za spašavanje banaka, iako taj fond ima ograničen novac. Talijanskim bankama, prema procjeni Telegrapha, možda će trebati 40 milijardi eura za dokapitalizaciju. Razvoj događaja je neizvjestan, ali sigurno je da će ishod referenduma u Italiji, bude li negativan, zadati dodatne glavobolje ne samo njezinim političarima, nego i cijeloj Europskoj uniji.
