Foto Reuters
Haški sud će presuditi je li Radovan Karadžić, danas 70-godišnjak, po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti kriv za najteže zločine koji su u njegovoj optužnici podijeljeni u 11 točaka
Više od dvadeset godina od kraja rata u Bosni i Hercegovini i osam godina od njegova neočekivanog uhićenja, Haški sud danas će izreći prvostupanjsku presudu ratnom vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću. Zasigurno je riječ o najvažnijem haškom predmetu, u kojem će Haški sud izreći jednu od svojih najvažnijih presuda, kojom će presuditi je li Karadžić, danas 70-godišnjak, po individualnoj i zapovjednoj odgovornosti kriv za najteže zločine: dvostruki genocid u BiH, zločine protiv humanosti i ratne zločine protiv nesrpskog stanovništva, koji su u njegovoj optužnici podijeljeni u 11 točaka. Karadžić je odgovarao za genocid u Srebrenici, najveći pokolj na tlu Europe poslije Drugog svjetskog rata, u kojem su Karadžićeve snage nakon pada enklave u njihove ruke strijeljale osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, a potom njihova trupla pokopale u brojne masovne grobnice, pokušavajući zamesti trag zločina.
Haško tužiteljstvo tereti Karadžića i za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u Ključu, Sanskom Mostu, Prijedoru, Vlasenici, Foči, Zvorniku i Bratuncu. Odgovarao je i za trogodišnju opsadu Sarajeva, u kojoj je poginulo 10 tisuća Sarajlija, od čega 1.500 djece.
Promjena taktike
Tužiteljstvo za nekadašnjeg sarajevskog psihijatra, koji se početkom devedesetih prometnuo u nemilosrdnog ratnog vođu – koji je u osvit rata u BiH Bošnjacima i Hrvatima najprije prijetio paklom ako podrže nezavisnost BiH, a onda im je taj pakao i ostvario – traži najtežu moguću kaznu doživotnog zatvora, smatrajući ga glavnim kreatorom vojnih operacija u ratu koji je odnio najmanje 100 tisuća života, a više od dva milijuna žitelja BiH otjerao iz njihovih domova. Tužiteljstvo Karadžića smatra »pokretačkom snagom« genocida počinjenog u ratu protiv Bošnjaka i Hrvata od 1992. do 1995. godine, uvjereno kako je na suđenju nedvojbeno dokazano da je Karadžić nasiljem i terorom od multikulturalne BiH pokušao stvoriti etničku srpsku državu. U svojim teritorijalnim ambicijama Karadžić je bio nezasitan, tvrdeći da Srbi imaju pravo na dvije trećine teritorija BiH, na što je čak i Milošević reagirao s podsmjehom.
Skretanje pozornosti
Karadžićeva presuda skrenut će pozornost ovdašnje javnosti i na rad Haškog suda, koji uskoro zatvara svoja vrata. Za nekoliko dana, 31. ožujka, taj će sud izreći još jednu važnu i dugoočekivanu prvostupanjsku presudu, onu Vojislavu Šešelju, koja će ostati zapamćena već po skandaloznoj činjenici da je riječ o prvoj haškoj presudi koja će biti izrečena u optuženikovoj odsutnosti. Nakon toga samo nam još valja pričekati presude i preostale dvojice haških optuženika, Ratka Mladića i Gorana Hadžića.
Arogantni i neumoljivi ratni jastreb nakon uhićenja potpuno je promijenio taktiku. Iako je tužiteljstvo uvjerljivo dokazivalo kako je Karadžić nadgledao operacije u Srebrenici, kako je odobrio svaki ključni korak i imao ovlasti i kontrolu nad svakom institucijom u državi uključenom u ubojstva, nad vojskom, policijom i lokalnim vlastima, koji su ga povratno izvještavali tijekom čitave srebreničke operacije, a svojim je ovlastima osigurao da nikad nitko ne istraži ubojstva tijekom njegove vladavine, da se zločini zataškaju, tijela sakriju i da se međunarodna zajednica drži u neznanju sve dok nije bilo prekasno, Karadžić je tijekom čitavog suđenja umanjivao svoju ulogu. Na suđenju je tvrdio ne samo da nije kriv za genocid i najteže zločine, nego i da je tobože sve učinio kako bi izbjegao rat i ublažio patnje stanovništva.
»Prijatelj muslimana«
»Jedina stvar koja će ostati su moja dobra djela prema srpskom narodu i prema ostala dva naroda«, točno tim ciničnim riječima Karadžić se tijekom iznošenja svojih završnih riječi pretprošle godine narugao svim svojim žrtvama. Iako sebe naziva »pravim prijateljem muslimana«, Karadžić ipak priznaje »moralnu odgovornost« za zločine što su ih počinili građani ili vojnici Republike srpske, zbog kojih se i ispričao žrtvama, ali ne želi ni čuti za kaznenu odgovornost, tvrdeći da nikad nije naredio ubojstva, za što, reći će, ionako ne postoji »nijedan dokaz«.
U intervjuu sarajevskoj Balkanskoj istraživačkoj mreži, specijaliziranoj za ratne zločine, danom pisanim putem uoči izricanja presude, Karadžić ne negira da su u Srebrenici počinjeni zločini, no tvrdi da su oni preuveličani, pa je tako, po njegovim riječima, tamo pobijeno »nekoliko stotina ljudi s povezima«. Počinitelji tih zločina, tvrdi Karadžić, to su sakrili od svojih nadređenih pa tako i od njega, nazivajući ih »neprijateljima Srba«.
Presuda Karadžiću, kakva god ona bila, izazvat će nove napetosti u etnički podijeljenoj BiH, u kojoj je jedan entitet, Republika srpska, upravo Karadžićevo čedo, dok se njegovu tvorcu – što je jedan od najvećih paradoksa načina na koji je međunarodna zajednica nametnula mir zaraćenim narodima u BiH – sudi pred Haškim sudom za najstrašnije zločine. Zbog toga ne treba iznenaditi što Karadžića u srpskom dijelu BiH smatraju herojem, a ovih su dana i jedan studentski dom na Palama nazvali njegovim imenom.
