Njemačka obavještajna služba znala je da će BBC prvoga dana u mjesecu planirane invazije na zapadnu Europu emitirati prvu strofu »Jesenje pjesme« Paula Verlainea. Ta strofa je emitirana 1. lipnja 1944. godine i njemačka prislušna služba ju je uhvatila i dešifrirala.

Njemačka obavještajna služba znala je i da će BBC drugu strofu Verlaineova pjesme emitirati 48 sati ili manje prije početka invazije. Ta je strofa emitirana 5. lipnja 1944. godine u 21 sat i 25 minuta, a te su strofe bile signali francuskom Pokretu otpora.

Zapovjednik njemačke 15. armije general Hans von Salmuth dao je uzbunu i o svemu obavijestio zapovjedništvo grupe armija B. Zapovjednik te grupe armija feldmaršal Erwin Rommel bio je na putu za Obersalzberg gdje se trebao sastati s Adolfom Hitlerom.

U zapovjedništvu grupe armija su smatrali nevjerojatnim da je tekst kojega su čuli najava invazije, a njihov argument je bio da su čuli na stotine sličnih tekstova, pjesničkih strofi, a ni jedan nije najavio invaziju.

Ti Verlaineovi stihovi doista su najavili savezničku invaziju na Normandiju, otvaranje novog bojišta, u zapadnoj Europi, i početak najkompleksnije kombinirane operacije u povijesti ratovanja. Taj detalj o Verlaineovoj pjesmi samo je jedan od brojnih detalja koji ukazuju koliko pedantno, sa savezničke strane, je invazija planirana, i koliko pedantno, s nacističke strane, se obrani od invazije pristupalo.

Omaha, Mulberry, Neptun i Overlord

Dva dana prije početka iskrcavanja, u nedjelju 4. lipnja 1944. godine agenti Scotland Yarda posjetili su učitelja Leonarda Sidneya Dawea. On je sastavljao kriptograme za »Daily Telegraph« a u posljednje vrijeme rješenja njegovih kriptograma bila su identična šifriranim nazivima za pojedine dijelove Operacije Overlord, odnosno operaciju iskrcavanja u Normandiji. Rješenje jednog kriptograma bila je »Omaha« što je bio šifrirani naziv jedne od plaža u Normandiji na koje su se saveznici iskrcali.

Drugo rješenje bilo je »Mulberry« što je bio šifrirani naziv za najstrože čuvanu savezničku tajnu o kojoj je uvelike ovisio logistički uspjeh operacije – projekt stvaranja umjetnih luka koje će funkcionirati dok saveznici ne osvoje i ne osposobe prave luke. Rješenje trećeg kriptograma bio je »Neptun« što je šifirirani naziv za sam desant, za onaj događaj koji je u povijesti zabilježen kao Dan D (što nije ništa drugo nego dan desanta).

Jedno od rješenja Daweovih kriptograma bilo je i »Overlord«, sve zajedno dovoljno da Scotland Yard i britanska obavještajna služba posumnjaju, neopravdano pokazalo se, da učitelj šalje šifrirane poruke Trećem Reichu.

Iskrcavanje u Normandiju započelo je 6. lipnja. Mjesecima prije toga trebalo je razriješiti ozbiljno političko pitanje – tko će zapovijedati, američki ili britanski general. Prevagnula je američka vojna i ekonomska snaga i za vrhovnog zapovjednika određen je general Dwight Eisenhower, sposoban vojnik, izniman koordinator i vješt diplomat što je bilo itekako potrebno za vojsku koja je bila sastavljena od Amerikanaca, Britanca, Australaca, Kanađana, Novozelanđana, Južnoafrikanaca i drugih. Svi ostali njemu neposredno podređeni zapovjednici – zamjenik, zapovjednik u Normandiju iskrcanih snaga, zapovjednici mornarice i zrakoplovstva bili su Britanci, časnici jedine vojske koja se od početka Drugog svjetskog rata borila protiv njemačke vojske.

Iskrcavanje je bilo nevjerojatna logistička operacija. U kratkom roku, samo jednom danu, trebalo je preko La Manchea prebaciti 175.000 vojnika s kompletnom opremom i naoružanjem. Za to je bilo potrebno više od 5.000 brodova, od toga oko 4.000 amfibijskih plovila i oko 1.200 ratnih i transportnih brodova koji su štitili iskrcavanje, oko 7.500 zrakoplova. U kratkom roku trebalo je osigurati dopremu goleme količine nafte, ali i svih drugih potrepština (a vojska treba sve).

Zato su nakon iskrcavanja dotegljene dvije velike umjetne luke »Mulberry«, a samo kroz jednu od njih je do kraja rata prošlo više od 2,5 milijuna vojnika i više od četiri milijuna tona materijala. Prije iskrcavanja zapadni su saveznici ostvarili potpuno zračnu nadmoć. Osim »Mulberryja«, korišten je još jedan novitet, ujedno i taktično iznenađenje (Nijemci su računali da se saveznici moraju iskrcati nadomak neke od većih luka, zbog logistike), a to su bila umjetna sidrišta nazvana »Goosberry«.

Desant u 6 i 30 ujutro

Iskrcavanju su prethodili dani neizvjesnosti. Vrijeme je bilo uporno loše. Kišno, vjetrovito, olujno, naoblaka niska što je smetalo zrakoplovstvu, more valovito. Eisenhower je dobio meteorološki izvještaj da bi 6. lipnja vrijeme moglo biti koliko-toliko prihvatljivo. Znao je, imajući na umu i problem s plimom i osekom, da ako invazija ne krene tada (a jednom ju je već bio odgodio) da bi ju mogao odgoditi možda i za nekoliko tjedana.

Za vojsku koja čeka da napadne, za vojnike koji su već dva dana sjedili u desantnim čamcima bilo bi to porazno. Operacija je započela malo nakon ponoći 6. lipnja desantiranjem britanskih padobranaca. Ubrzo nakon toga njima su priključeni i američki padobranci. Dio je bačen iz zraka, dio prebačen jedrilicama. Mnogi na pogrešna mjesta. Padobranske bojne koji bi uspjele prikupiti 50 posto svoga ljudstva bile su uspješne.

Mnogi kontejneri s težim naoružanjem promašili su ciljeve. Skupina od dvadesetak britanskih padobranaca bačena je nekoliko kilometara daleko od cilja, njih šestorica su se utopila u močvari, samo četvorica su stigla na zadano mjesto. Dvojica koji su se izgubili nabasali su na zapovjedništvo njemačke 711. divizije. Kad ih je njemački zapovjednik general Josef Reichert upitao što rade sa zdravom dozom engleskog humora su mu kazali: »Strašno nam je žao. Naš je posjet posljedica pogreške«.

Najvažniji cilj američko zračno desanta bio je Saint-Mere-Eglise. U tom je gradiću, u kući gospodina Hairona na glavnom gradskom trgu oko 1.10 u noći izbio požar. Gradonačelnik je naredio da se oglase crkvena zvona kako bi probudio mještane ne bi li oni pomogli u gašenju požara. Američki su padobranci pali u budno i požarom odlično rasvjetljen gradić kojim su švrljali i njemački vojnici, a ne u miran, mračan i usnuo gradić. Usprkos takvim problemima, padobranci su uspjeli izvršiti većinu zadataka.

Sam desant započelo je u 6.30 ujutro. Desantno područje bilo je podijeljeno na pet plaža. Američka 1. armija iskrcala se na plaže »Utah« i »Omaha«, a britanska 2. armija na plaće »Gold«, »Juno« i »Sword«. Iskrcavanje je proteklo bolje nego što je planirano. Jedine ozbiljne probleme saveznici su imali na stjenovitoj plaži »Omaha«. Prilikom iskrcavanja američki su vojnici ostali bez topničke potpore.

Njemačka im je vojska uništila 28 od 30 haubica, a američki su vojnici bili prikovani uz stijenje. Nakon teških borbi odlučan proboj uspjeli su napraviti teksaški rendžeri koji su osvojili, nakon teških gubitaka, uporište Pont du Hoc. Taj je uspjeh omogućio konsolidiranje američkih pozicija na tom dijelu bojišta, ali zapravo nije postignuto ono što je ionako predviđenim osvajanjem Pont du Hoca trebalo biti postignuto, jer nije bilo topništva koje je na njega trebalo biti dopremljeno.

Prvi dan je bio ključan

Britanski ratni vođa premijer Winston Churchill istoga je dana obavijestio parlament o početku invazije.

– Zasad nadležni zapovjednici javljaju da se sve razvija prema planu. I to prema kakvom planu! Ova ogromna operacija je nesumnjivo najsloženija i najteža operacija koja je ikad poduzeta, kazao je Churchill parlamentarcima.

Istoga dana o početku operacije obavijestio je i svog sovjetskog saveznika Staljina. Churchill je pisao: »Sve je dobro počelo. Mine, prepreke i kopnene baterije uglavnom su svladane«.

Te mine, prepreke i kopnene baterije bile su atlantski bedem kojega je njemačka vojska u dugoj liniji uz La Manche gradila godinama, na kojemu je postavila milijune mina, izgradila tisuće betonski utvrđenih mjesta kako bi spriječila invaziju. Njemačka se godinama studiozno i temeljito pripremala za obranu od invazije. I ona i saveznici su znali da je prvi dan ključan. Uspiju li saveznici stvoriti i održati mostobran invazija je uspjela. I sve te pripreme nisu bile dovoljne da njemačku vojsku djelomično ne iznenade.

Rommel je bio na putu prema Hitleru. Većina zapovjednika u iskrcajnom sektoru nije bila na svojim zapovjednim mjestima jer su bili pozvani na stožernu vježbu. Kada je invazija započela, Hitlera se nitko nije usudio probuditi, a kada su ga probudili pogrešno je zaključeno da to nije »prava« invazija nego neka vrsta velike diverzije kojom se njemačku vojsku namjerava odvući. Većina u njemačkoj vojsci smatrala je da će se saveznici iskrcati kod Calaisa.

Jedan od rijetkih kojega invazija (uglavnom) nije iznenadila bio je njemački zapovjednik Zapada feldmaršal Gerd von Rundstedt. Njega ništa nije iznenadilo, osim jutarnjeg vremena iskrcavanja. Računao je da će se saveznici iskrcati u drugo doba dana, a ne u vrijeme oseke. Računao je da će im stijenje u vrijeme oseke smetati, a oni su to stijenje koristili kao prirodni zaklon.

Iskrcali i zubarske stolice

Istoga dana kada je Churchill pisao Staliinu sovjetski je vođa odgovorio britanskom kolegi.

– Primio sam vašu poruku o uspjehu početka operacije »Overlord«. To nas je obradovalo i pruža nade za daljnje uspjehe. Ljetna ofenziva sovjetskih snaga, pripremljena u skladu s dogovorom postignutim na konferenciji u Teheranu, počet će sredinom lipnja na jednom od važnijih sektora bojišta, pisao je Staljin.

Sljedećega dana Churchill ga je iscrpno obavijestio o prvom danu iskrcavanja i naveo da su gubitci bili manji od planiranih. I doista jesu. Saveznici su prvoga dana imali oko 2.500 poginulih, računali su da će ih biti 10.000.

Staljin je održao riječ i 22. lipnja, na treću obljetnicu napada Trećeg Reicha na Sovjetski Savez, započela je gigantska Operacija Bagration u Bjelorusiji. U njoj je sudjelovalo 1,7 milijuna sovjetskih vojnika protiv oko 850.000 njemačkih. U manje od dva mjeseca sovjetske trupe napredovale su sedamstotinjak kilometara.

Savezničko iskrcavanje bilo je uspješno. Logistički, bez obzira na sasvim realne i očekivane probleme, čak toliko da su već prvoga dana na plažama Normandije iskrcane i prve zubarske stolice. Hoće vojnika i zub zaboljeti. Mostobran je bio stabilan, napredovanje mjestimično sporije nego što se očekivalo. Prema planu u Caen je trebalo ući u roku od 48 sati, u njega se ušlo tek u srpnju.

Savezničkim iskrcavanjem u Normandiji započela je i utrka sa Sovjetskim Savezom prema Berlinu, s poznatim ishodom u sovjetsku korist. Za zapadnu Europu Dan D nije samo početak kraja njemačke nacističke okupacije nego i početak obnove predratnog demokratskog poretka.

Tri jugoslavenska broda

U iskrcavanju u Normandiju sudjelovala su i tri parobroda trgovačke mornarice Kraljevine Jugoslavije. Bili su to brodovi »«Vicko Ferić«, »Istok« i »Njegoš«. Njihova ukupna nosivost bila je nešto veća od 14 tisuća tona. Ta su tri broda u vrijeme napada Sila osovine na Jugoslaviju u travnju 1941. godine bila u inozemstvu i od tada su plovili pod savezničkim zastavama.

U Danu D sudjelovali su u britanskom iskrcajnom sektoru. Ni jedan brod nije dočekao kraj Drugog svjetskog rata. Sva tri su potopljena u ljeto 1944. godine prilikom savezničkih operacija kod Cherbourga.

Velikom prevarom do uspjeha invazije

Velika operacija iziskivala je i velike prevare. Golemu važnost za uspjeh invazije imala je saveznička protuobavještajna djelatnost. Ne samo da Wehrmacht nije smio znati mjesto i vrijeme iskrcavanja, Njemačku je trebalo uvjeriti u to da će neko drugo mjesto, ne Normandija, biti zona prave invazije. Stvoren je FUSAG (Prva amrijska grupa američke vojske), fiktivna vojska pod zapovjedništvom američkog generala Georgea Pattona.

FUSAG je imao kompletnu zapovjednu strukturu, makete vozila, tenkove, barake za vojsku. Komunikacija između izmišljenih jedinica uredno je održavana kako bi Wehrmacht stekao dojam da je FUSAG glavna invaziona snaga.

To je bila »vojska« koja je Nijemce morala uvjeriti da će pravo, veliko iskrcavanje biti u zoni Calaisa. Uvjrereni da je FUSAG prava invaziona sila, Nijemci su čekali s pokretom svojih strateških rezervnih oklopnih jedinica u zaleđu Normandije iščekujući iskrcavanje u Calaisu, a kada su ih ubacili u borbu, pravo iskrcavanje već je bilo uspjelo.