Znanstvenici kažu da je krv Amerikanca koji si je namjerno ubrizgavao zmijski otrov gotovo dva desetljeća dovela do “neusporedivog” protuotrova.

Pokazalo se, javlja BBC, da antitijela pronađena u krvi Tima Friedea u testovima na životinjama štite od smrtonosnih doza širokog raspona vrsta zmija. Trenutne terapije moraju odgovarati specifičnoj vrsti otrovne zmije koja je nekoga ugrizla.

No, 18-godišnja misija gospodina Friedea mogla bi biti značajan korak u pronalaženju univerzalnog protuotrova protiv svih ugriza zmija – koje ubijaju do 140.000 ljudi godišnje, a tri puta više žrtava suočeno je s amputacijom ili trajnim invaliditetom.

Ukupno je gospodin Friede podnio više od 200 ugriza, a ubrizgao si je više od 700 injekcija otrova koji je pripremio od nekih od najsmrtonosnijih zmija na svijetu, uključujući više vrsta mambi, kobri, taipana i kraita.

U početku je želio izgraditi svoj imunitet kako bi se zaštitio pri rukovanju zmijama, dokumentirajući svoje podvige na YouTubeu.

No bivši mehaničar rekao je da je “potpuno zeznuo stvar” na početku kada su ga dva ugriza kobre u brzom slijedu ostavila u komi.

“Nisam htio umrijeti. Nisam htio izgubiti prst. Nisam htio izostajati s posla”, rekao je za BBC.

“Volio bih dobiti malo vaše krvi”

Motivacija gospodina Friedea bila je razviti bolje terapije za ostatak svijeta, objašnjavajući: “To je jednostavno postao način života i samo sam nastavio gurati i gurati i gurati koliko sam jače mogao – za ljude koji su 8000 milja daleko od mene, a koji umiru od ugriza zmije”.

Protuotrov se trenutno proizvodi ubrizgavanjem malih doza zmijskog otrova u životinje, poput konja. Njihov imunološki sustav bori se protiv otrova proizvodnjom antitijela, a ona se sakupljaju za upotrebu kao terapija.

Ali otrov i protuotrov moraju biti blisko usklađeni jer se toksini u otrovnom ugrizu razlikuju od jedne vrste do druge. Postoji čak i velika raznolikost unutar iste vrste – protuotrov napravljen od zmija u Indiji manje je učinkovit protiv iste vrste u Šri Lanki.

Tim istraživača počeo je tražiti vrstu imunološke obrane koja se naziva široko neutralizirajuća antitijela. Umjesto ciljanja dijela toksina koji ga čini jedinstvenim, ciljaju dijelove koji su zajednički cijelim klasama toksina.

Tada je dr. Jacob Glanville, glavni izvršni direktor biotehnološke tvrtke Centivax, naišao na Tima Friedea.

„Odmah sam pomislio ‘ako je itko na svijetu razvio ova široko neutralizirajuća antitijela, to će biti on’ i stoga sam ga kontaktirao“, rekao je.

„Pri prvom pozivu sam pomislio ‘ovo bi moglo biti neugodno, ali volio bih dobiti malo vaše krvi’.“

Gospodin Friede se složio i rad je dobio etičko odobrenje jer bi studija uzimala samo krv, a nije uključivala daljnje ubrizgavanje otrova.

Istraživali najsmrtonosnije zmije

Istraživanje se usredotočilo na elapide – jednu od dvije porodice otrovnih zmija – poput koraljnih zmija, mambi, kobri, taipana i kraita.

Elapidi prvenstveno koriste neurotoksine u svom otrovu, koji paraliziraju žrtvu i smrtonosni su kada zaustave mišiće potrebne za disanje.

Istraživači su odabrali 19 elapida koje je Svjetska zdravstvena organizacija identificirala među najsmrtonosnijim zmijama na planetu. Zatim su počeli pretraživati ​​krv gospodina Friedea kako bi pronašli zaštitu.

Njihov rad, detaljno opisan u časopisu Cell, identificirao je dva široko neutralizirajuća antitijela koja bi mogla ciljati dvije klase neurotoksina. Dodali su lijek koji cilja treću kako bi napravili svoj koktel protuotrova.

U eksperimentima na miševima, zahvaljujući ovom spasonosnom koktelu životinje su preživjele smrtonosne doze 13 od 19 vrsta otrovnih zmija. Imale su djelomičnu zaštitu od preostalih šest.

Ovo je “neusporediva” širina zaštite, ističe dr. Glanville, dodajući da njihov koktel “vjerojatno pokriva cijeli niz elapida za koje trenutno ne postoji protuotrov”.

Tim pokušava dodatno usavršiti antitijela i vidjeti može li dodavanje četvrte komponente dovesti do potpune zaštite od otrova zmija elapida.

Druga klasa zmija – ljutice – više se oslanjaju na hemotoksine, koji napadaju krv, nego na neurotoksine. Ukupno postoji desetak širokih klasa toksina u zmijskom otrovu, što uključuje i citotoksine koji izravno ubijaju stanice.

Potraga se nastavlja

“Mislim da ćemo u sljedećih 10 ili 15 godina imati nešto učinkovito protiv svake od tih klasa toksina”, rekao je profesor Peter Kwong, jedan od istraživača na Sveučilištu Columbia.

Potraga se nastavlja unutar uzoraka krvi gospodina Friedea.

“Timova antitijela su zaista izvanredna – naučio je svoj imunološki sustav da dobije ovo vrlo, vrlo široko prepoznavanje”, rekao je profesor Kwong.

Krajnja nada je imati ili jedan protuotrov koji može sve, ili jednu injekciju za zmije elapide i jednu za ljutice.

Profesor Nick Casewell, voditelj centra za istraživanje i intervencije ugriza zmija na Liverpool School of Tropical Medicine, rekao je da je opseg zaštite o kojem se izvještava “svakako nov” te da je pružio “snažan dokaz” da je ovo izvediv pristup.

“Nema sumnje da ovaj rad pomiče područje naprijed u uzbudljivom smjeru.”

No, upozorio je da “ima puno posla” i da protuotrov još uvijek zahtijeva opsežno testiranje prije nego što se može koristiti na ljudima.

Ali za gospodina Friedea, dosezanje ove faze “čini da se osjeća dobro”.

“Radim nešto dobro za čovječanstvo i to mi je bilo jako važno. Ponosan sam na to. Prilično je cool.”