U turističkim obilascima dosad zatvorenih zona Černobila, Ukrajina vidi svoj adut ekstremnog turizma
Premda ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič ne zaboravlja podsjetiti da uništeni reaktor u Černobilu i danas predstavlja ozbiljnu prijetnju zemlji i Europi, Ukrajina najveću nuklearnu katastrofu u povijesti pretvara u vrlo unosan turistički business. Naime, u želji da svoju turističku ponudu učine što konkurentnijom, Ukrajina će s prvim danima 2011. godine znatno ublažiti restrikcije koje su dosad važile za sve one koji su željeli posjeti kontaminirani gradić Černobil, kao golemo područje koje je 1986. godine evakuirano.
Iznenađena javnost
Mada odlasci u Černobil nisu nova turistička ponuda, javnost je pomalo zatečena spremnošću ukrajinskih vlasti da turistima dopusti ulazak u vrlo opasne gradske zone u kojima razina radijacije premašuje dozvoljenu granicu, pa čak i približavanje uništenoj atomskoj centrali.
Dobar posao
Prema izvješću Međunarodne agencije za atomsku energiju i Svjetske zdravstvene organizacije, 4.000 ljudi je život izgubilo upravo zbog posljedica izlaganja radioaktivnosti, a broj žrtava raste i dalje, što očito Ukrajincima ne predstavlja prepreku da 2011. godine načine dobar turistički posao. Naime, u nadležnom ministarstvu se objašnjava kako je razina zračenja u zonama u kojima će kretanje biti dopušteno, jednako onome za vrijeme dugih avionskih letova, kad su putnici izloženi uglavnom bezopasnoj kozmičkoj radijaciji.
Ukrajina će se još dugo nositi s nasljeđem kontaminacije, lošim zdravljem jednog dijela nacije i reaktorom koji će, iako zabetoniran, ostati radioaktivan još stoljećima. Vlasti u Ukrajini i Bjerolusiji procjenjuju da od posljedica radijacije ozbiljne zdravstvene probleme danas trpi oko pet milijuna ljudi. Više od 9.000 kvadratnih kilometara teritorija u obje zemlje još uvijek je zagađeno radijacijom, zbog čega će taj prostor dugo biti nepogodan za ljudski boravak. Pretpostavlja se da će izotopi cezija i stroncija ostat će aktivni i opasni i u idućih 200 godina.
Loš eksperiment
U neposrednoj blizini nuklearke podignut je grad Pripjat, neosocijalistička nakupina zgrada koje su pružale temeljnu sigurnost i udovoljenje osnovnih životnih potreba. Gradić je u kratkom roku postao dom za oko 50-ak tisuća stanovnika, velikim dijelom mladih koji u potrazi za boljim životom, odnosno zaposlenjem, nisu zazirali od preseljenja u nove, udaljene krajeve. Mnogi mladi inženjeri i tehničari u Pripjat su doselili sa suprugama i djecom. Upravo je za ove potonje i bio izgrađen novi, bogato opremljen lunapark koji je trebao biti otvoren 1. svibnja 1986. Tragedija koja je zabavni park, grad Pripjat i sve njegove stanovnike zavila oblakom radioaktivnog dima, umjesto u mjesto dječje igre i veselja, lunapark u Pripjatu, nikad otvoren, pretvorila je u stravičan spomenik ljudskoj nesreći. Upravo je na ledini na kojoj se nalaze ostaci vrtuljaka i automobila-bubalica radijacija i danas najviša, viša nego bilo gdje drugdje u gradu. Nakon katastrofe, njegovih 50 tisuća stanovnika moralo ga je naprasno napustiti. Sve vrijedno u gradu, unatoč kontaminaciji, lopovi su odnijeli.