Kako bi izbjegla moguće probleme u opskrbi gorivom i naftnim derivatima, Bugarska planira nacionalizirati, a potom prodati rafineriju Burgas, jedinu rafineriju nafte u toj zemlji, koja se trenutno nalazi u vlasništvu ruskog Lukoila.

Ruska kompanija pod udarom je američkih sankcija, a njeno zaustavljanje u potpunosti bi poremetilo bugarsko tržište nafte, ali i ugrozilo dobavu goriva crpkama diljem zemlje.

U pripremi je izmjena zakona kojom bi se takav potez vlade dozvolio, a prema nacrtu dokumenta koji je dospio u javnost, privremeni upravitelj mogao bi organizirati prodaju trećem kupcu, dok sam Lukoil pri tome ne bi imao pravo glasa niti žalbe.

Privremene mjere

Inače, Lukoil je i sam već ponudio rafineriju Burgas na prodaju, ističući pri tome cijenu od dvije milijarde dolara, no zainteresiranih kupaca, očito, nije bilo.

Bugarski parlament već je uveo i privremene mjere kako bi zaštitio tržište naftnih derivata, što uključuje ograničenje izvoza goriva, te je pooštrio kontrolu nad prodajom Lukoilovih podružnica u toj zemlji.

Paralelno, vlada u Sofiji je u neprestanom kontaktu s američkom vladom kako bi se osiguralo da niti jednom mogućom transakcijom ne budu kršene sankcije koje je SAD uveo ruskim energetskim tvrtkama.

Vlada ističe kako ovdje nije riječ o klasičnom oduzimanju imovine bez naknade, odnosno da Lukoil neće biti oštećen, ali će mu naknada biti isplaćena kada to ne bude predstavljalo kršenje američkih sankcija.

– Nema nikakve sumnje kako će vlada u Sofiji učiniti sve da bi osigurala kontinuitet u proizvodnji i preradi nafte, te opskrbu svoga tržišta učinila sigurnom. Ovdje je možda riječ o radikalnim mjerama, ali nekog drugog izbora službena Sofija u ovome trenutku nema.

Posebice sada kada su smanjeni kapaciteti u mađarskoj i rumunjskoj rafineriji koje su gorjele prije nekog vremena čime je reduciran njihov kapacitet, kaže za naše novine gruzijski novinar Vazsha Tavberidze, odličan poznavatelj prilika u Rusiji, ali i zemljama istočnog krila NATO-a.

Osigurati stabilnost

Postavlja se pitanje koliko je nacionalizacija u skladu s međunarodnim pravom, i smije li uopće Bugarska vlada tako nešto napraviti, bez obzira na to hoće li prilagoditi svoju unutrašnju legislativu ili ne.

Prema općim principima, država može nacionalizirati ili prisvojiti strano vlasništvo, no to je vrlo složen pravni i politički potez. Ova mjera bi svakako trebala biti praćena nadoknadom štete, no nacionalizacija rafinerije zasigurno će dovesti do međunarodnog spora, posebice zato što Bugarska i Rusija imaju bilateralni sporazum iz 1993. kojim se štite interesi ruskih investitora.

Bugarska se zbog sankcija može pozvati na izvanredne okolnosti te doktrinu nužnosti, no prilično je sigurno kako će eventualna nacionalizacija za Sofiju biti, u konačnici, vrlo skupo rješenje.

Bugarska se, uvođenjem sankcija, našla u sličnoj situaciji kao i Srbija koja je svoju naftnu industriju NIS prodala Gazpromu, čime je, zbog sankcija, zaustavljena isporuka nafte preko Janafova naftovoda. Sličnu, ali ne i potpuno istu.

Naime, Srbija već godinama balansira između Rusije i Europske unije pokušavajući izvući najviše iz igre sjedenja na dvije stolice. No u ovom slučaju to joj se obilo o glavu.

Naime, Aleksandar Vučić toliko je, u trenutku dok mu politička scena u Srbiji ključa, ovisan o Moskvi da nije mogao igrati na kartu nacionalizacije NIS-a ili bar rafinerije u Pančevu kako bi osigurao nastavak dobave nafte Janafovim naftovodom.

Zaliha goriva u ovome trenutku u Srbiji ima tek za nekoliko mjeseci, a što će se nakon toga dogoditi, ostaje za vidjeti. Bugarska očito nema tolikih sentimenata prema Rusiji i bez većeg premišljanja odlučila je uzeti stvar u svoje ruke nacionalizacijom Lukoilove rafinerije, no time će osigurati energetsku stabilnost države.