Napad koji je prije točno dvije godine, 7. listopada 2023., izveo Hamas kada je upao u Izrael, pobio više od 1.200 ljudi, mahom civila i odvukao u Pojas Gaze desetke talaca ne samo da je rasplamsao žestok i siloviti rat u kojem je ovo palestinsko područje gotovo sravnjeno sa zemljom, već je u potpunosti promijenio i geopolitičke odnose diljem Bliskog istoka. Ova regija nikada nije bila mirna, uvijek su odnosi bili prilično komplicirani, protkani ratovima, no sada je situacija za dva koplja složenija. I prilično je izgledno kako Hamas svojim napadom nije želio ishoditi priznanje Palestine, upravo suprotno.

– Motiv terorističkog napada bio je sprječavanje koncepta dvije države jer bi se na taj način među arapskim zemljama priznao i Izrael, što Hamas nikako ne može prihvatiti. Kao što je cilj bio i sprječavanje sporazuma između Izraela i Saudijske Arabije, čiji su pregovori bili u poodmakloj fazi, kaže za naše novine politički analitičar dr. Žarko Puhovski.

Nastavak pregovora

I upravo je zaustavljanje pregovora između Tel Aviva i Rijada jedan od najvećih političkih učinaka koje je teroristički napad 2023. polučio. Naime, pregovori o formalnoj normalizaciji odnosa, koji su započeti još u vrijeme administracije američkog predsjednika Joea Bidena, bili su najopsežniji pregovori koje su Izrael i Saudijska Arabija do tada vodili, i bili su na domak okončanja. Paket mjera koji bi sadržavao sigurnosna jamstva SAD-a za Saudijsku Arabiju, pomoć pri razvoju saudijskog civilnog nuklearnog programa, kao i određeni ustupci Palestincima kao svojevrsno »političko pokriće« za ovaj dogovor bili su do 7. listopada 2023. na stolu. I sve je u jednom danu palo u vodu. Naime, početkom izraelskog udara na Hamas pri čemu su, bez ikakve sumnje, najviše trpjeli palestinski civili, zaustavilo je Saudijce u bilo kakvim pregovorima. Rijad, kao država u kojoj su smještene Meka i Medina, dva najsvetija muslimanska mjesta, i koji sebe vidi kao vođu muslimanskog svijeta, nije mogao nastaviti s pregovorima dok u Pojasu Gaze ginu tisuće Palestinaca. Pregovori će biti nastavljeni, no Rijad sada ima nove uvjete, ističući kako bez rješenja palestinskog pitanja nema nikakvog govora o normalizaciji odnosa s Izraelom.

Sukob koji se do napada Hamasa svodio na povremene okršaje s izraelskim snagama u kratko je vrijeme prerastao u veliki, regionalni sukob u kojemu su epizodnu ulogu igrali i Iran, ali i njegovi saveznici na terenu, Hezbolah u Libanonu i Hutiji u Jemenu. Ovo je prvi put da su se Izrael i Iran izravno sukobili raketirajući jedni druge, no bitniji ishod u svemu ovome je znatno slabljenje Hezbolaha čiji je zapovjedni kadar desetkovan eksplozijama pagera koje im je podmetnuo Mossad. Ovu situaciju iskoristio je Libanon kako bi smanjio utjecaj proiranske frakcije u zemlji te je počelo razoružavanje Hezbollahovih snaga čime libanonske vlasti bar djelomično počinju preuzimati veću kontrolu na svome teritoriju.

S treće strane, kao aktivni i relativno uspješni posrednici u pregovorima i kontaktima među zaraćenim stranama iskristalizirali su se Egipat i, prije svega, Katar. Obje zemlje već se godinama nadmeću sa Saudijskom Arabijom, ali i Turskom, u utrci za poziciju svojevrsne predvodnice muslimanskog svijeta, a sada su se kao posrednice pozicionirale, po utjecaju u muslimanskom svijetu, ispred Ankare i Rijada.

Upitna pozicija Netanyahua

Napad Hamasa, odnosno sve što je nakon njega slijedilo, dodatno je zacementirao i poziciju Sjedinjenih Američkih Država kao ključnog faktora na području Bliskog istoka, bez kojega nikakav značajniji sporazum niti bilo kakva geopolitička promjena ne može biti postignuta. Vidi se to i po najnovijem prijedlogu mirovnog sporazuma Donalda Trumpa. Iako je sličnu stvar predlagao i Izrael, Hamas nije pristao na primirje i povratak talaca dok Trump to nije, doslovce, zapovjedio.

– Očito je kako se stvarni, trajni mir na Bliskom istoku može postići samo odlaskom sa scene ekstrema s obje strane. I Hamasa, ali i Netanyahua, kaže dr. Puhovski.

Prema nekim procjenama, stanje trajnog mira ne odgovara izraelskom premijeru Netanyahuu jer se on, na političkoj sceni Izraela, drži upravo na krilima trajnog sukoba s Palestincima. Postizanje mira moglo bi ugroziti njegovu političku poziciju, a ojačati izraelske umjerenije izraelske stranke.

– Ne može se prigovarati Putinu a tolerirati Netanyahuu kada čine potpuno iste stvari, kaže dr. Puhovski.

I na kraju, ali ne manje bitno, priznanje Palestine od cijelog niza europskih država oslabilo je odnose starog kontinenta s Izraelom. Kako je Netanyahu nedavno ustvrdio u intervjuu kojega je dao Euronewsu, europske zemlje nisu ni svjesne kako Izrael i za njih vodi rat, sprječavajući islamske ekstremiste, kako ih je nazvao – barbare, da prije ili kasnije napadnu i europske zemlje.

Sigurnosni propusti

Napad Hamasa od prije dvije godine urušio je i ugled Mossada u obavještajnoj zajednici jer su počinjeni ogromni sigurnosni propusti, a ovako masovna operacija koju su islamisti zasigurno pripremali mjesecima, koja je uključivala tisuće počinitelja, paraglajdere, veliku količinu opreme i oružja nije otkrivena i spriječena. Osim ako to Mossad nije znao, a potom je odlučeno da se pusti Hamas da izvede što su planirali, pri čemu Izrael dobiva povod i alibi da, jednom zauvijek, riješi pitanje ove terorističke organizacije koja im je već desetljećima trn u oku.

– Ako je to doista bio namješteni dio igre, onda možemo samo biti zgroženi, tu više racionalne analize nema. To onda nije više teorija, već praksa zavjere, kaže dr. Puhovski.