Egipćani su ujutro krenuli pred Mubarakovu palaču u Kairu, kao i na najmasovnije prosvjede u drugim gradovima
KAIRO Egipatski predsjednik Hosni Mubarak podnio je ostavku te prepustio vlast vojsci, objavio je egipatski potpredsjednik Omar Sulejman.
Daniel Bučan, bivši veleposlanik Republike Hrvatske, za Novi list objasnio je što afrička država može očekivati u nastavku revolucije egipatskog naroda.
Jedino što prateći uzbudljive vijesti iz Egipta prilično jasno razabiremo jest to koji su čimbenici »u igri«. To su predsjednik Mubarak, vojska, oporba i narod. Razmotri li se kako se od četvrtka na petak svaki od tih čimbenika ponašao, dobit će se koliko-toliko jasna slika stanja.
U četvrtak poslijepodne činilo se da je vojska posve okrenula leđa Mubaraku. Feldmaršal Tantawi, ministar obrane i vrhovni zapovjednik egipatske vojske, pojavivši se na samome Tahriru rekao je prosvjednicima da će svi njihovi zahtjevi biti ispunjeni
Prvo, Mubarak. U četvrtak se očekivalo da će se, u najavljenom govoru, pokoriti volji naroda i proglasiti da odstupa. Umjesto toga, njegov s nestrpljenjem iščekivani govor bio je hladan tuš za pobunjeno stanovništvo koje je na trgu Tahrir slavilo čekajući na objavu Mubarakova odstupanja.
Mubarak se ne dâ – to je bio smisao njegova govora. Prenio je ovlasti (no ne zna se točno koje i u kojoj mjeri) na potpredsjednika Sulejmana, ponovio obećanje da se neće kandidirati na sljedećim predsjedničkim izborima, i ponovo obećao već obećane reforme. Amerikanci su to skloni interpretirati kao potez kojim je Mubarak, ostajući de iure šef države, potpredsjednika Sulejmana učinio de facto predsjednikom.
Vojska uz režim?
Drugo, vojska. U četvrtak poslijepodne činilo se da je vojska posve okrenula leđa Mubaraku. Feldmaršal Tantawi, ministar obrane i vrhovni zapovjednik egipatske vojske, pojavivši se na samome Tahriru rekao je prosvjednicima da će svi njihovi zahtjevi biti ispunjeni.
(Uz izjave neimenovanih visokih egipatskih dužnosnika, i to je pridonijelo uvjerenju da Mubarak odstupa).
Činilo se da je to čvrst pokazatelj da je vojska definitivno okrenula leđa Mubaraku, što se zaključivalo već od dana kad je vojska izašla na ulice ne upotrebljavajući silu, štoviše ponašajući se kao da štiti prosvjednike od nasilja – nakratko organiziranih i u bitku poslanih – pristaša režima. To su, ostalom, svjedočili i prosvjednici bratimeći se s vojnicima na ulicama i trgovima Kaira i Aleksandrije.
* više u tiskanom izadnju Novog lista