Agencija Fitch je objavila da je pritisak na talijanski kreditni rejting oslabio zahvaljujući paketu mjera štednje koje je nedavno objavio novi premijer Mario Monti. Upozorili su ipak da prognoza za talijanski rejting A+ ostaje negativna, zrcaleći potrebu da Rim provede značajne strukturalne reforme kako bi potaknuo rast. Talijanskog premijera podržao je i  američki ministar financija Timothy Geithner koji je  ocijenio je da je on »pojačao vjerodostojnost Italije ne samo u Europi nego i u Washingtonu, New Yorku i u svijetu«. SAD i svijet »jako su zainteresirani za uspjeh« europskog samita u Bruxellesu  izjavio je Geithner u četvrtak u Milanu.

  Sa skupa lidera Europske pučke stranke što se kao pripremni sastanak za samit EU održava u Marseilleu predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso uputio je motivacijski apel čelnicima država i vlada EU-a – »moramo učiniti sve, svi zajedno, cijela Europska unija, kako bi zajamčili ireverzibilnost eura«.

No, bilo je još drastičnijih apela, francuski ministar za europske poslove Jean Leonetti upozorio je da ako ne bude dogovora da se može dogoditi da »euro eksplodira, a Europa  raspadne«.

Naime, ishod samita  EU-a koji je u četvrtak uveče počeo u Bruxellesu krajnje je neizvjestan zbog različitih stajališta o tome kako riješiti krizu. Pripremni sastanaci nisu približili razmišljanja pa će teret uspjeha i neuspjeha biti isključivo na šefovima vlada i država na samitu.

Koalicija voljnih

Doduše nešto optimizma je unijela najava dvojca predlagatelja – Sarkozy i Merkel – da neće napustiti samit dok se EU državnici ne dogovore, pa barem neki. Novinari su njihov novi pakt o stabilnosti već nazvali »Koalicijom voljnih«.

Sporovi o prijedlogu Berlina i Pariza vode se kako o sadržaju tako i o formi kojom bi trebao biti proveden. Izvorno, prijedlog podrazumijeva promjenu Lisabonskog ugovora i ratifikaciju u 27 država članica no, to ne odgovara nekim članicama.

One bi radije podržale prijedlog predsjednika Europskog vijeća Hermana van Rompuya i predsjednika Europske komisije Barrosa, koji ne traži ratifikaciju nego samo jednostavnu izmjenu jednog »protokola« Lisabonskog ugovora.

Neizvjesna je i potpora Velike Britanije, koja prijeti da će blokirati promjene ugovora ako ne dobije jamstva da će njezini interesi biti zaštićeni, čemu se pak protivi Luksemburg.

Finska ministrica financija Jutta Urpilainen već je izjavila da njezina zemlja želi da EU nastavi donositi odluke jednoglasno, kritizirajući prijedlog Njemačke i Francuske da se zbog bržeg odlučivanja počne primjenjivati većinski sustav.

Austrija se, pak, pridružila Njemačkoj, izrazivši sumnje u postizanje dogovora. Sastanak na vrhu u Bruxellesu »neće ostvariti cilj potpunog rješenja za eurozonu za idućih tri ili pet godina«, izjavio je austrijski kancelar.

Njemačke naredbe i kompromisi

Njemačka želi na samitu uvjeriti svoje EU partnere  da prihvate njezin gospodarski model izgrađen na disciplini iako je, pod pritiskom Francuske, morala ponešto razvodniti svoje prijedloge.

»Prvi put u povijesti EU Njemačka je neprijeporan vođa, a Francuska postaje broj dva i mora naučiti slijediti«, ocjenjuje Charles Grant, analitičar iz Centra za europske reforme.

»Iako redoviti sastanci Merkel i Sarkozyja odaju dojam jednakosti«, jaz u postignućima prisilio je Francusku da prepusti »Njemačkoj vodstvo u gospodarskom plesu«, tvrdi Grant.

Zahtjevi kancelarke Merkel izazvali su u Francuskoj, a napose na ljevici, germanofobne komentare. Socijalist Arnaud Montebourg nazvao je njemačku strategiju »Bismarckovom politikom«.

No Sarkozy je odbacio te kritike i naglasio da postoji samo jedna strategija: njemačko-francuski savez. Međutim, i Njemačka je morala činiti ustupke. Planirala je EK povjeriti ekskluzivnu zadaću da nameće sankcije slabim zemljama, od čega je morala odustati.

Merkel je predlagala da Europski sud pravde ima pravo suditi o nacionalnim proračunima i vratiti ih na doradu. Dugo je zahtijevala da privatne banke sustavno sudjeluju u svakom planu pomoći za zemlju u teškoćama.

Pod pritiskom Pariza od tih je prijedloga morala odustati. Naposljetku, Njemačka je morala prihvatiti nešto nalik »Europskom monetarnom fondu« za eurozonu.

Taj fond sadrži mehanizme financijske solidarnosti među državama, nezamislive prije nekoliko godina. Također je pristala da ECB, koje je dosadašnja uloga bila nadzirati inflaciju, odsad pomaže slabijim zemljama. 

Na tržištu ipak optimizam

Unatoč različitim informacijama, pa i onim da je Berlin pesimističan u vezi sa ishodom samita, dionice su na svjetskim burzama ojačale u nadi da će samit donijeti rješenje.

Analitičari međutim, ističu da sporazum o konkretnom planu rješavanja krize može poboljšati raspoloženje na neko vrijeme, ali da neće bitno smanjiti izglede za sumorno stanje u gospodarstvu početkom 2012. Podsjećaju i  da samit ne bi bio prvi koji je razočarao u borbi protiv krize.

„Prema dosadašnjem obrascu, uoči tih sastanaka vladao je optimizam, a nakon njih razočaranje. No, mislim da je nada u uspjeh samita još uvijek jaka. Vjeruje se da eurozona nije sklona samoubojstvu“, kaže Art Hogan, direktor tvrtke Lazard Capital Markets.

 ECB je u skladu s očekivanjima snizila ključne kamatne stope na rekordno niskih jedan posto kako bi poduprla posustalo gospodarstvo u zoni primjene jedinstvene europske valute.