Srbija jest napredovala u procesu eurointegracija, ali u ovom trenutku nema razloga za pretjerano zadovoljstvo ili su, pak, ti razlozi skoro zanemarivi.

Naime, preporuka kojom je Europska komisija nedavno Srbiji otvorila vrata za status kandidata samo je prividno približila Bruxelles Beogradu.

Mada to nitko u vrhu države neće otvoreno priznati, u prilog takvoj tvrdnji govori mnogo više argumenata nego li na drugu stranu te europske vage može stati optimizma.

Prije svega, u samoj preporuci EK postoji jedna činjenica koja uz pozitivnu ocjenu stavlja i jedno veliko – ALI.

A to je polurečenica: »podrazumijevajući da će dijalog s Prištinom biti nastavljen«.

Komisija je, praktički, preporučila da se početak pregovora o članstvu razmotri nakon normalizacije odnosa s Kosovom, pa stoga nitko – ni iz Bruxellesa, a još manje iz Beograda, sada ne može prognozirati početak pregovaračkog procesa s EU.

Pogotovo se nitko ne smije usuditi i reći kako se napredak može postići do prosinca, kada zasijeda Vijeće ministara EU, o čijoj odluci Srbiji ovisi odluka o dodjeli statusa kandidata.

Beograd, dakle, do Bruxellesa može ponajprije stići preko Prištine. To, dakako, geografski zvuči nelogično, ali je politički – bar sada stvari tako stoje – jedino moguće.

Drugim riječima – Beograd mora s Prištinom napraviti pomak u dijalogu ne bi li došao u poziciju da i pomisli na početak pregovora o članstvu u EU.

Crvene linije

No, stanje na terenu, poglavito na sjeveru Kosova, kao i čvrst stav obje pregovaračke strane, ne ukazuju na optimizam da se nešto može učiniti brzo i obostrano pragmatično. Tim prije jer se nitko nije spreman odreći svojih »crvenih linija«.

Za Beograd je to teritorijalni integritet i odbacivanje bilo koje varijante i bilo čijih uvjeta da Srbija prizna samostalno proglašenu neovisnost Kosova u zamjenu za bilo što, makar i članstvo u EU.

Na drugoj strani, svoju crvenu liniju Priština je dodatno pojačala i potcrtava je, posebice otkad je KFOR na terenu stao u zaštitu političkih mjera prištinskih vlasti, nastojeći da osigura uspostavljanje carinske i granične vlasti na sjeveru Kosova koji politički i dalje kontrolira Beograd.

Također, KFOR nastoji sa što manje incidenta ukloniti barikade koje kosovski Srbi svako malo postavljaju i premještaju oko spornih graničnih prijelaza.

Za to vrijeme šefica pregovaračkog tima Prištine Edita Tahiri, inače, ovako formulira svoju pregovaračku poziciju: »Priština se zalaže za nastavak tehničkog dijaloga s Beogradom«, a »crvene linije« prištinskog tima su da »o suverenitetu, teritorijalnom integritetu i unutrašnjem uređenju nema razgovora sa Srbijom«.

Osim toga, tvrdi kako »europski dužnosnici implicitno poručuju Srbiji« da je priznanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova »uvjet za integracije u EU«.

U međuvremeu, obje strane šalju poruke da su načelno za dijalog, ali niti jedna neće svoju crvenu liniju obojiti drugom bojom ili barem nekom svjetlijom nijansom crvene. Iz tog začaranog kruga još nitko nije ponudio prihvatljiv izlaz, pa ni europski izaslanik Robert Cooper koji je minulih dana shuttle-diplomacijom pokušao približiti stavove Beograda i Prištine.

Mađarska prepreka

No, na putu eurointegracija Beograd, osim Prištine, ima još drugih prepreka, a jednu od njih, reklo bi se ozbiljnu, istaknuli su sjeverni susjedi – Mađari.

Mađarska je, naime, službeno najavila da će iskoristiti pravo veta u EU i stopirati Srbiju u pregovaračkom procesu ukoliko ne izmijeni zakon o restituciji.

Budimpešta taj zakon, naime, smatra štetnim po Mađare u Vojvodni jer je protivan njihovom pravu koje im je oduzela komunistička vlast nakon Drugog svjetskog rata.

»Mađarska vlada smatra da je spomenuti zakon moralno, pravno i politički neprihvatljiv, da diskriminira mađarsku zajednicu u Vojvodinu, a ukoliko Srbija do prosinca ne riješi to pitanje, nastat će ozbiljni problemi«, upozorio je šef diplomacije Mađarske Janosh Martony.

Na unutarnjopolitičkom planu u Srbiji ovo upozorenje Budimpešte podupire i zahtjev zastupnika Saveza vojvođanskih Mađara (SVM) u parlamentu Srbije, a predsjednik te stranke Ištvan Pastor naglašava kako je »SVM uvjeren da zakonska odredba, koja potvrđuje princip kolektivne krivnje, predstavlja kršenje Europske konvencije o ljudskim pravima«, te da »nije u suglasnosti s više odredbi Ustava Republike Srbije i važećim zakonima«.

Beogradu, očito, predstoji teška politička jesen, tim prije što je iduća godina izborna i što aktualnoj vladajućoj koaliciji valja ostati u sedlu kani li i od iduće godine biti na čelu države.