Od prve polovice 19. stoljeća čovječanstvo je svjedočilo »Zlatnoj groznici«. Kako sada stvari stoje, ljudi naših dana mogu pričati o naftnoj i plinskoj groznici. Teren za ovu najavljenu istraživačku utakmicu je Arktik, gdje je navodno ležište čak petine svjetskih rezervi nafte i prirodnog plina, koje samo čekaju »dizanje poklopca«. Za energije vječno žedna usta moderne ere, izazov je sirenski, stoga je umjesto G8 ili G20 ili recimo BRICS-a u prvi plan izbio Arktički savjet, koji bdije nad onim krajem. U điru je izraz »Cold Rush«, igra riječi na epohalni »Gold Rush«, misli se naravno na tu legendarnu ledenu groznicu.

  Kanadski veto na EU

Arktički savet je dijete svog vremena, u skladu s povećanim zanimanjem, od čak 14 zahtjeva za pridruženje ovom »Eks ledenom klubu«, uslišao je neke. Stalne članice ostaju takvima, uz njih stalni promatzrači i novi promatrači, sve aspiranti na tamošnja prirodna bogatstva. Na »sastanku na vrhu« održanom u Švedskoj prihvaćene su Kina, Indija, Južna Koreja, Italija, Japan i Singapur. Oni drugi pretendenti će morati sačekati, što vrijedi i za Europsku uniju, koja se nadala učlanjenju »samo tako«.

U igru sukobljenih interesa protiv njezina ulaska u arktičko društvo veto je stavila Kanada, navodno kao »retern« zbog nekih poteza iz Bruxellesa. Misli se na zabranu trgovanja kožama foka i petroleja iz bitumenskog pijeska iz kanadske Alberte. Novim spomenutim zemljama iz ovog kruga nije baš omogućen neki »radijus kretanja«, zabranjeno im je donošenje odluka ili već samo davanje prijedloga tijelu koje nekada nije budilo veliko zanimanje. Taj Savjet je nekako u sjeni svega i svačega osnovan 1996. godine, ali povećavanje temperature mora i topljenje leda je podiglo i temperaturu i u čekaonici za članstvo »Ledenog kluba«.

Otopljena zapreka

Kako i neće kad procjene stručnjaka u američkom »USA Geological Surveyu« govore da se pod Sjevernim polom nalazi 22 posto neiskorištenih svjetskih rezervi nafte i prirodnog plina. Konkretno je riječ o 13 posto nafte i 30 posto prirodnog plina. Nekad su ta nalazišta bila nedostupna radi leda, sada je čovječanstvo jednostavno otopilo tu prirodnu zapreku, a ujedno se i oboružalo boljim tehnološkim pomagalima.

U priči je otvaranje novih brodskih puteva, »Sjeverne rute« sada znatno skraćuju vrijeme putovanja velikih transportnih brodova, samim time smanjuju i troškove. Nije stoga slučajno što su među novim članicama azijski divovi brodogradnje, Kina, Japan i Južna Koreja te Singapur. U kraju koji je za Hladnog rata bio poprište nadmetanja SAD-a i SSSR-a, opet se javljaju vojne ekshibicije. SAD je na Aljasku postavio rakete za presretanje projektila iz Sjeverne Koreje, a Rusija jača flotu podmornica koje mogu dugo roniti na tim područjima. Vojnu prisutnost jača i Kanada. Kina se još u vrijeme čelništva Hua Jintaoa za svoj ulazak udvarala Danskoj i Islandu obećavanjem investicija te povoljnih trgovinskih ugovora s tim zemljama, sve u zamjenu za njihove glasove. 

  Suradnja naučnika

Ljubitelji i zaštitnici prirode u širenju kruga zemalja nazočnih na Arktiku vide nešto dobro, uostalom sam Savjet je u početku bio navodno osnovan da bi se dobrim dijelom brinuo o problemima zaštite ambijenta. Tu se mogla razvijati suradnja raznih misija naučnika koje su dolazile proučavati klimatske promjene na Sjevernom polu. 

   – Ovo što se događa na Sjevernom polu treba zabrinuti ostatak svijeta. Važno je da Arktički savjet bude otvoren što širem broju protagonista, veli tim povodom Ruth Davis iz Greenpeacea. John Kerry, američki državni tajnik, kako podsjeća rimska La Repubblica, upozorava da taj dio planeta može postati iduća žrtva ambijentalnih katastrofa kao što su brodolomi tankera s takozvanim »crnim plimama«. Savjet, međutim, u skladu sa svojim imenom o tom i mnogim drugim pitanjima ima savjetodavnu funciju, nema ovlaštenja donošenja zakona.