Prema podacima anketa, koje je BBC objavio pet dana uoči 3. studenog, izbornog dana za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, kandidat Demokratske stranke Joe Biden vodi ispred republikanskog kandidata Donalda Trumpa s 51 naprema 42 posto. No, i na prošlim izborima ankete su predviđale pobjedu demokratske kandidatkinje Hillary Clinton, koja je i dobila 2.868.519 glasova više od Trumpa. Međutim, kako u SAD-u pobjednika odlučuju glasovi elektora, pobjedu je odnio Donald Trump s 306 dok je Clinton dobila 232 elektorska glasa (NY Times).

Ovo je bila turbulentna godina za SAD, što je, čini se, potaklo i izlaznost jer je već više od 76,5 milijuna Amerikanaca (U. S. Elections Project) glasalo prije izbornog dana. Za usporedbu, na prošlim predsjedničkim izborima glasalo je oko 128,8 milijuna birača, a onih koji su svoj glas dali prije izbornog dana bilo je 47.2 milijuna (NY Times, Bloomberg).

Za dublji uvid u 59. izbore na kojima se bira američki predsjednik na mandat od četiri godine razgovarali smo sa sveučilišnim profesorom Josephom Molitoriszom, koji je nakon 25 godina predavanja na američkim sveučilištima u Austinu, Washingtonu i Kaliforniji došao na riječki Filozofski fakultet te ondje predavao do mirovine.

​Glasovi elektora​

​Na početku smo se dotakli izbornog sustava, odnosno činjenice da broj individualnih glasova nije presudan, već predsjednički kandidat mora osvojiti dovoljan broj glasova elektora koji čine kolegij elektora (»electoral college«). Ukupnih 538 glasova elektora raspoređeno je po saveznim državama, uglavnom u skladu s brojem stanovnika. Kalifornija ima najviše elektora 55, a primjerice Montana, koja ima relativno mali broj stanovnika, ima ih samo tri. Ukupni pobjednik izbora je onaj tko prikupi najmanje 270 glasova elektora, što ne mora nužno korespondirati s ukupnim brojem glasova.

foto: REUTERS/Jim Bourg/Pool/File Photo

Naime, svi elektori saveznih država (osim Mainea i Nebraske koji dijele svojih četiri odnosno pet elektorskih glasova prema posebnim propozicijama) tradicionalno glasaju za kandidata koji je dobio najveći broj glasova u njihovoj saveznoj državi. Kako smo rekli da se države razlikuju prema broju elektora i stanovnika, nastaje diskrepancija jer pobjedu jednog kandidata s velikim brojem glasova u npr. Kaliforniji koja ima 55 elektora, drugi kandidat može nadoknaditi dobivanjem elektorskih glasova iz većeg broja saveznih država s manjim brojem stanovnika.

– Al Gore je 2000. godine dobio najviše glasova, no nije imao dovoljno glasova elektora. Isto je bilo s Hillary Clinton na prošlim izborima 2016. godine. Zato su kandidatima posebno važne savezne države s velikim brojem stanovnika koje imaju i veći broj elektora Teksas (38), New York (29), Florida (29) i ranije spomenuta Kalifornija (55), one ukupno nose 151 elektorski glas (»electoral vote«). Obje najveće stranke imaju tradicionalno očekivane glasove saveznih država, pa tako demokrati najčešće mogu računati na glasove s istočne i zapadne obale SAD-a, dok za republikance uglavnom glasaju savezne države »heartlanda«, središnjeg, kopnenog, dijela SAD-a. No, posebno su važne tzv. »swing states«, savezne države u kojima tijekom povijesti ni republikanci ni demokrati nisu mogli računati da će sigurno osvojiti velik broj glasova elektora. Na primjer, Florida, Pennsilvanija, Ohio, Michigan savezne su države u kojima je moguća pobjeda i republikanaca i demokrata. Zato su u izbornoj noći one posebno u fokusu i glasovi iz tih država se najviše iščekuju. Do samog izbornog dana dvije najveće američke stranke pokušat će pažljivo razrađenim strategijama na terenu potaknuti što više glasača da glasaju za njih, a posebno u spomenutim »swing states«. Ako želimo išta sigurno predviđati glede izbornih rezultata, možemo reći da će novi predsjednik postati onaj tko dobije glasove tradicionalno neodlučnih saveznih država, kaže Molitorisz.

Važna je osobnost

Što se tiče razlika između glavnih kandidata – republikanci se tradicionalno zalažu za manji državni aparat, dok se demokrati zalažu za veći utjecaj države. Ove su godine mediji stavili poseban naglasak na osobnost, kako Trumpa, tako i Bidena, no prevladavajući aksiom u SAD-u je obično bio da izbore odlučuje »džep birača«, odnosno koliko su ljudi zadovoljni vlastitom ekonomskom i financijskom situacijom.

– Ako su zadovoljni trenutnim stanjem, aktualni predsjednik, u ovom slučaju Donald Trump, je u prednosti, no ako žele promjene, logično je da će to značiti prednost za Bidena. Zato u kampanji stranke stavljaju velik naglasak na osluškivanje koliko su birači zadovoljni svojim ekonomskim stanjem te se natječu dokazati kako će baš oni učiniti više da se situacija poboljša. Razna se obećanja daju samo kako bi se pridobili glasovi, a ove godine važni su i drugi komplicirani problemi koji bi mogli utjecati na ishod izbora i prevagnuti nad ekonomskom situacijom birača. Protekli mjeseci bili su vrlo turbulentni za Ameriku. Ljudi osjećaju nesigurnost zbog više kriza koje su potresle i potresaju SAD. Na primjer, među mnogim polarizirajućim događajima su mjere koje se poduzimaju zbog pojave koronavirusa. Dijelu javnosti mjere su bile preslabe te je kandidat Demokratske stranke otvoreno pozivao na više obaveznih »lockdowna«. S druge strane aktualni predsjednik je pozvao na otvaranje društva i oporavak ekonomije koja je znatno pogođena u proteklih sedam mjeseci. To su vrlo velike razlike u pristupu i na različite načine utječu na birače.

foto: REUTERS/Jim Bourg/Pool/File Photo

Jedno od ključnih pitanja je kako se ljudi osjećaju. Jesu li prestrašeni ili su pak optimistični i nadaju se da će se situacija popraviti ili čak vratiti »u normalu«? Svaki birač ima neku svoju predodžbu što budućnost nosi te glasa u skladu s time. Također, stavovi o upotrebi maski za lice te drugih mjera i restrikcija također oblikuju političku pozornicu i to je vrlo uznemirujuće za Amerikance. Zbog toga bi dio birača, posebno tihe većine, mogao glasati u smjeru povratka stvari u kakvu-takvu »normalu«, objašnjava Molitorisz.

Promatrač previranja

​Naravno, slična dinamika vrijedi i za proteste koji su »progutali« Ameriku ove godine. Oni koji vjeruju kako su ti protesti spontani izljevi nezadovoljstva, kako prosvjednici navode legitimne pritužbe i da su zato opravdani u svojoj borbi za socijalnu pravdu glasat će za stranku koja se zalaže za takve političke ciljeve. Dio ljudi koji je vidio prosvjede kao organizirani oblik napada na javnu sigurnost, ljudsku egzistenciju i društvenu koheziju (neki od njih u prosvjedima vide i agendu koja služi dodatnoj polarizaciji zemlje) glasat će za drugog kandidata koji obećava sigurnost i povratak u stanje koje oni smatraju normalnim.

– Veliku ulogu u izborima svakako će imati »tiha većina« koja je promatrač ovih društvenih previranja i koja ne želi da stvari dodatno eskaliraju. Ljudi žele da se mir, napredak i sigurnost vrate. Žele osjećati da imaju kontrolu nad svojim životom i zato pozorno slušaju koji će kandidat poslati poruku koje žele čuti. No, mnogi se boje i da će rezultati izbora dodatno podijeliti društvo i fragmentirati Ameriku. Bez obzira na to tko pobijedio, Amerika će podjelu sigurno osjećati još neko vrijeme, kaže Molitorisz.

Dotičući se uloge i utjecaja koji mediji imaju u američkom društvu i izborima, recimo da su, prema portalu statista.com, Amerikanci prošle godine provodili u prosjeku 6 sati i 43 minute na dan na digitalnim medijima, dok su tradicionalnim medijima pažnju poklanjali 5 sati i 48 minuta (vrijeme provedeno na jednom mediju pripisuje mu se bez obzira na »multitasking«, odnosno sat proveden istovremeno gledajući televiziju i radeći na laptopu računa se i kao sat gledanja televizije i kao sat rada na laptopu). Projekcije za ovu godinu su u porastu pa se tako predviđa 7 sati i 31 minuta za digitalne medije te 6 sati i 5 minuta za tradicionalne medije na dan.

– Tiha većina pažljivo promatra kako mediji te posljednjih godina pogotovo društvene mreže pokušavaju oblikovati javno mnijenje. Birači su sve više skeptični prema utjecaju koji imaju novi medijski divovi. Amerikanci žive u kulturi medija te su 24 sata na dan bombardirani raznim porukama. Prosječnom konzumentu postaje sve teže snaći se u moru informacija koje mu se donose na dlan. Zato nije ni čudno da raspon pažnje, odnosno mogućnost koncentriranja, postaje sve kraći i kraći. Kritičko mišljenje i upotreba logike sve se više zamjenjuju emocionalnom privlačnošću političkih kampanja te je negativno oglašavanje u porastu. Razdor se pojačava i potencira i mnogi su Amerikanci jednostavno umorni od poruka kojima ih zasipaju. Čak se i odnosi među članovima obitelji narušavaju, jer je sve veća polarizacija političkih uvjerenja dovela do netrpeljivosti. To je vrlo čudno jer je u američkom društvu u proteklom stoljeću postojalo razumijevanje da se teme oko kojih se članovi obitelji ne slažu ostavljaju pred kućnim pragom, kaže Molitorisz.

Neprijateljsko raspoloženje

Podsjeća da je takva društvena norma poticana i objavljivanjem knjiga – na primjer, »Kako steći prijatelje i naklonost ljudi« Dalea Carnegija. Ključno za dobre odnose među prijateljima i obitelji, ali i stvaranje dobrih poslovnih veza bilo je izbjegavati razgovor o religiji i politici.

– To je bio simbolički primjer pluralističkog društva gdje je bilo očekivano da ljudi različitih pozadina zajedno streme prema uspjehu u javnom životu, poslu i općenito međuljudskim odnosima. Religija i politika bila su pitanja koja mogu otuđiti potencijalne klijente i prijatelje, pa čak i obitelj, pa im se stoga pristupalo s velikom diskrecijom ili ih se izbjegavalo. Kako su se vremena promijenila!, kaže naš sugovornik.

Na kraju zaključuje kako rezultate izbora možda nećemo znati u srijedu, dan nakon dovršetka glasanja.

– Rezultati će biti predmet rasprava, bez obzira na to koji od kandidata bude prikazan kao pobjednik. Moguće je da će uslijediti brojni dani i tjedni prijepora te ćemo tek 6. siječnja, kad se Konges sastane da bi izbrojio glasove elektora i proglasio rezultate, znati tko je uistinu pobijedio. Ako jedna stranka osvoji veći broj glasova, ali ne skupi dovoljan broj elektorskih glasova, to će stvoriti ogroman nesklad i potencijalno neprijateljsko raspoloženje. To jest, ako ne bude čvrste pobjede u elektorskim glasovima te kandidat koji je izgubio ne prizna poraz, Amerika će upasti u krizu golemih razmjera.