Od pandemije koronavirusa Europska se unija bavi idejom ozakonjenja »prava na isključenje« – zakonskog jamstva da radnik izvan radnog vremena nije obvezan odgovarati na e-mailove, telefonske pozive ili poruke poslodavca. Riječ je o konceptu koji je prvi put ozbiljno uveden u Francuskoj 2017. godine, a slijedile su ga Španjolska, Italija i Belgija te nekoliko drugih zemalja. Cilj je zaštititi mentalno zdravlje zaposlenih i spriječiti kulturu stalne dostupnosti koja vodi do sagorijevanja.

Europski parlament pokrenuo je inicijativu za donošenje europskog propisa kojim bi svi radnici dobili »pravo na isključenje«. To pravo omogućilo bi im da se bez straha od ikakvih posljedica nakon radnog vremena ne javljaju na poslovne pozive, niti odgovaraju na poslovne mailove.

Različita praksa

Pravo na isključenje spominje se u dokumentima Europskog parlamenta i u Direktivi o ravnoteži privatnog i poslovnog života. Hrvatska zasad to pravo nema izričito propisano Zakonom o radu, no u javnosti i struci sve su glasniji pozivi da se regulira, osobito nakon pandemije i masovnog prelaska na rad na daljinu.

Kod rada od kuće posebno je izražen problem dodatnog neplaćenog rada, a sve više poslodavaca razvija kulturu »stalne uključenosti« koja negativno utječe na ravnotežu između poslovnog i privatnog života radnika. Prema istraživanjima Europskog parlamenta vjerojatnost dodatnog neplaćenog rada za osobe koje rade od kuće se udvostručuje nego kod onih koji rade u uredu. Trećina takvih radnika govori da gotovo svaki dan ili nekoliko puta tjedno radi tijekom slobodnog vremena, dok manje od pet posto onih koji rade u uredima imaju takva iskustva.

Činjenica jest da je rad od kuće u vrijeme pandemije održao mnoga radna mjesta i osigurao poduzećima da prežive, no mnogi zaposlenici angažirani izvan radnog vremena podložniji su anksioznosti, depresiji, izgaranju na poslu i drugim fizičkim i mentalnim problema.

Zbog toga što u Hrvatskoj nema obveznog modela, praksa se uvelike razlikuje od sektora do sektora. U financijskim institucijama i većim međunarodnim korporacijama, osobito onima koje posluju u zemljama gdje je pravo na isključenje već standard, radno vrijeme se strogo poštuje i komunikacija nakon posla je iznimka. U IT sektoru, gdje prevladava projektni rad i fleksibilni rasporedi, granica je često nejasna – iako poslodavci nerijetko nude slobodne dane ili »time-off« kao kompenzaciju, pritisak dostupnosti zna biti stalno prisutan.

S druge strane, u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, gdje rasporedi rada ovise o potrebama posla iz dana u dan, pravo na isključenje praktički ne postoji. Zaposlenici se nerijetko suočavaju s pozivima nadređenih i mijenjanjem smjena u posljednji trenutak. Takva praksa narušava privatni život radnika i otežava planiranje bilo kakvih slobodnih aktivnosti.

Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) i sindikati su ranije izradili zajedničke smjernice za rad od kuće u kojima se navodi da radnici trebaju imati pravo na isključenje, ali da to mora biti jasno definirano internim pravilnicima i dogovoreno sa sindikatima ili radničkim vijećima. Bilo je to još 2021. u sklopu projekta DEVOTE (Developing of teleworking future – Budućnost rada na daljinu) koji je provodio HUP u suradnji sa Sindikatom naftnog gospodarstva (SING) i norveškom udrugom poslodavaca (The Confederation of Norwegian Enterprise – NHO). Cilj je projekta bio temeljem socijalnog dijaloga pripremiti smjernice za izmjenu zakonodavnog okvira koje će u konačnom obliku biti predstavljene u prvoj polovici 2022. i dostavljene zakonodavcu.

Nažalost, od HUP-a niti nakon nekoliko pokušaja nismo uspjeli dobiti odgovor na naš upit o tome u kojoj je fazi donošenje cjelovitog zakona koji bi regulirao pravo radnika na isključenje te koje su smjernice za njegovo donošenje. No, iz ranije viđenog poslodavci uglavnom podržavaju koncept, ali naglašavaju potrebu za fleksibilnošću – primjerice, da u određenim hitnim situacijama radnik ipak mora biti dostupan, ili da se poštuje specifičnost pojedine djelatnosti. Dio poduzetnika smatra da bi stroga zakonska regulacija bila prekruta, pa zagovaraju »soft« primjenu kroz interne politike.

Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić, podsjeća da su izmjene ZOR-a iz prosinca 2022. donijele novinu kojom poslodavac i radnik, za vrijeme odmora i dopusta, moraju voditi računa o ravnoteži privatnog i poslovnog života i načelu nedostupnosti u profesionalnoj komunikaciji, osim ako se radi o prijekoj potrebi, odnosno kada se zbog prirode posla komunikacija s radnikom ne može isključiti, ili kada je kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, drugačije ugovoreno.

Brisanje granice

– Sankcije za prekršitelje nema. »Prijeka potreba« je podložna tumačenju, a tumači je poslodavac. Da bi radnik ostvario konkretniju zaštitu privatnog života i kvalitetan odnos poslovnog i privatnog života, norma mora biti konkretna i obvezujuća za poslodavca, naravno sa propisanom sankcijom za one koji ju krše, smatra Štulić.

Dodaje također da je odredba o »prijekoj potrebi« općenita odredba koja ostavlja prostora da se poslodavac organizira jer kaže tamo gdje se veza između radnika i poslodavca ne može prekinuti, radnik mora reagirati na pozive i javiti se.

– Kada bi tu bilo nekakvog reda, da to jesu neke iznimne i izvanredne okolnosti, onda bi problem bio vrlo jednostavan, međutim danas u trgovini imamo situaciju da se putem društvenih mreža stvaraju određene grupe odjela radnika, pa im njihovi voditelji daju upute za rad mobitelima koje radnici dobivaju i tijekom svog odmora, upozorava naša sugovornica.

Prema njezinim riječima, u sektoru trgovine učestali se problem javlja kada voditelji odjela nezakonito radnicima mijenjaju radno vrijeme.

– Znamo kako se rade izmjene radnog vremena i za što je predviđena prekršajna sankcija. Naime, zakonom je određeno da raspored radnog vremena mora biti objavljen na oglasnoj ploči najmanje tjedan dana ranije. Međutim, danas se izmijenjene upute radnicima šalju mobitelom putem određene grupe, što je nezakonito. Ljudi su dali svoje privatne brojeve poslodavcu koji im onda u svako doba dana i noći može poslati poruku za koju on procijeni da je bitna za posao. Na taj su način radnik i poslodavac neprekidno u vezi. Završetkom radnog vremena radnici bi trebali »zaboraviti« na posao i usredotočiti se na privatni život i odmor, uvjerena je Štulić, napominjući da im tek povratkom na posao poslodavac može dati uputu za rad, a ne da ih neprekidno primaju kroz društvene mreže.

Poslodavci na taj način zloupotrebljavaju činjenicu da su im radnici dali svoje brojeve i pristupili tim grupama. Kod radnika se sve učestalije briše granica između privatnog i poslovnog. Štulić je mišljenja da bi zakon morao biti puno konkretniji.

– Stručnjaci za zaštitu na radu ističu da bi to moglo imati i dugotrajne posljedice na zdravlje radnika. Osim toga, ako radite na daljinu, dobivate zadatke izvan radnog vremena i odrađujete prekovremeni rad koji najčešće nije plaćen. Ima dosta tih problema koje bi trebalo rješavati, a u trgovini je specifično baš to da se radno vrijeme mijenja kroz društvene mreže koje radnici moraju biti dio. To nam stalno ljudi javljaju. Isti je slučaj s vozačima, poručuje Štulić.

Vjeruje da će i Hrvatska kroz europske propise dobiti direktivu koja će se morati implementirati u praksu.

– Vidimo da se nešto pokušava na razini EU-a kroz suradnju Konfederacije sindikata i Europske komisije. Izmjena zakona je donijela neke pozitivne promijene, ali je preopćenita, zaključila je predsjednica STH.

Prisiljeni na »umrežavanje«

Predsjednica Sindikata trgovine ispričala nam je kako im se požalila jedna članica koja nije bila dio internetske grupe njihovog odjela da je na posao došla po zakonski objavljenom rasporedu, no da je tek dolaskom na posao shvatila da joj je raspored promijenjen.

– Voditelj joj je tada rekao: »Da si članica grupe, znala bi za promjenu rasporeda«. To je potpuno nezakonito ali je to situacija koju imamo i to je stvarnost. Na neki način poslodavac prisiljava radnike da budu članovi tih grupa iako, kažu nam radnici, to ne žele, no nemaju drugu mogućnost jer neće imati na vrijeme informacije vezane za posao, rekla je Štulić, podsjetivši da u zakonu točno stoji kada se radno vrijeme mora radniku objaviti i kada se može mijenjati. Radnik mora imati dovoljno vremena da se može prilagoditi novom rasporedu radnog vremena.

Slovenija dobila zakon

U srpnju je u Zagrebu Forum mladih SDP-a simboličnim performansom pokrenuo inicijativu #IsključiSe – kojom želi skrenuti pozornost na ključno radničko pravo: pravo na isključenje iz digitalne radne komunikacije izvan radnog vremena. Navodi se kako je performans potaknut slovenskom legislativom jer Slovenija je 2023. postala među prvim zemljama EU-a koje su formalno ugradile »pravo na isključenje« u zakonodavstvo. Članak obvezuje poslodavce da konkretnim mjerama osiguraju slobodno vrijeme radnika bez radnih poziva, mejlova i poruka.