Kada bi 264 milijuna studenata sada upisanih na fakultetima diljem svijeta bila jedna država, bila bi to peta najmnogoljudnija zemlja na svijetu. Oko 53% njezinih građana identificiralo bi se kao žene, a većina bi živjela u Aziji. Stanovnici bi govorili i učili stotinama jezika, ali bi engleski dominirao, usporedio je znanstveni časopis Nature u zanimljivoj analizi udjela studenata u svjetskoj populaciji i trendova studiranja. Ako se, uz, to pozovemo na komplementarne podatke, broj studenata u svijetu red je veličine stanovništva četiri Francuske a po spomenutom broju tiha „peta sila“ nakon najmnogoljudnije Indije, Kine, SAD-a i Indonezije.

Ova „nacija“ također je jedna od najbrže rastućih. Od 2000. godine broj sveučilišnih studenata diljem svijeta više se nego udvostručio, a broj onih koji prelaze granice radi studiranja otprilike se utrostručio, na gotovo sedam milijuna. Uz pomoć interneta, konferencija, zajedničkih nastavnih planova, programa i suradnje, svijet visokog obrazovanja postao je čvršće uvezan.

No, obrazac međusobnog rasta počinje se raspetljavati jer bogate zapadne nacije postaju mnogo manje gostoljubive prema stranim studentima. Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa posebno je ciljala na visokoškolske ustanove i međunarodne studente. Mnogi od potonjih stoga traže druge načine za stjecanje diploma, a te mogućnosti rastu, posebno u nekim zemljama s niskim i srednjim prihodima. No, širenje pristupa visokom obrazovanju također je izazvalo zabrinutost oko kvalitete i vrijednosti tog obrazovanja.

Foto: Reuters

Ovi promjenjivi trendovi posebno su ključni za znanost, koja se oslanja na infrastrukturu sveučilišta za obrazovanje svojih studenata, dijeljenje ideja i istraživanje. „Trenutni globalni znanstveni sustav suočava se s neviđenim rizicima za postiguća koja su ga učinile snažnim“, kaže Chris Glass, istraživač visokog obrazovanja na Boston Collegeu u Massachusettsu.

Stručnjaci upozoravaju da ne postoji jedinstveni opis koji obuhvaća stanje visokog obrazovanja diljem svijeta. „Nikada ne postoji globalna priča“, kaže Glass. No, on i drugi znanstvenici radili su na identificiranju ključnih trendova u demografiji ove ‘zemlje’ visokog obrazovanja – i predviđanju kamo ide.

Nature raščlanju neke od tih trendova: rast visokog obrazovanja, posebno u manje bogatim nacijama; geopolitičke sile koje stvara i oblikuje visoko obrazovanje; i kako sve to utječe na to tko uči i što se uči.

Tko sve odlazi na sveučilišta?

Sveobuhvatni trend u visokom obrazovanju tijekom posljednjih pola stoljeća bio je eksplozivan rast broja studenata. Istraživači visokog obrazovanja obično prate taj porast uspoređujući broj upisanih studenata u zemlji s njezinom populacijom studentske dobi, mjera koja se naziva bruto stopa upisa (GER). Taj omjer može biti čak i veći od 100% jer ljudi izvan ove dobne skupine mogu pohađati sveučilišta.

Za zemlje zapadne Europe i Sjeverne Amerike, sudjelovanje u visokom obrazovanju sada je norma. GER u visokom obrazovanju u tim regijama porastao je sa 61% u 2000. na 80% u 2024. Međutim, u posljednjih nekoliko godina ovu je skupinu nadmašila Srednja Europa, koja je u istom vremenskom razdoblju skočila s prosječne GER od 42% na 87%. Masovni porast uglavnom je posljedica eksplozije privatnog obrazovanja nakon raspada Sovjetskog Saveza, navodi Nature.

Upisi u visoko obrazovanje porastao je gotovo svugdje u svijetu od 2000. ali sa strelovitim rastom, jednim od najvećih, u istočnoj i jugoistočnoj Aziji.

Druge regije svijeta počinju sustizati: između 2000. i 2023. godine, GER u istočnoj i jugoistočnoj Aziji porastao je s 15% na 62%, a u Latinskoj Americi i na Karibima s 23% na 58%. Mnoge zemlje ulažu eksplicitne napore kako bi proširile svoj GER. Indija, koja je imala stopu rasta upisa od 28% u razdoblju 2021. – 2022., postavila je cilj dosegnuti 50% do 2035. Globalni prosjek, koji je 2000. iznosio 19%, porastao je na 44% u 2024.

Međutim, neke regije se još uvijek bore. Subsaharska Afrika imala je GER od 9% od 2021., u odnosu na 4% u 2000. To je ujedno i jedina regija u kojoj su žene još uvijek nedovoljno zastupljene u visokom obrazovanju; na svakih 100 muškaraca dolazi otprilike 76 žena. Glavna prepreka je financiranje, kaže James Jowi, direktor Afričke mreže za internacionalizaciju obrazovanja, neprofitne organizacije sa sjedištem u Eldoretu u Keniji. Većina mladih ljudi ne može si priuštiti školarinu, kaže Jowi.

Foto: Pexels / Cottonbro studio

No, trend povećanje pristupa studiranju nije bez problema, kaže Laura Rumbley, direktorica za razvoj znanja i istraživanje pri Europskom udruženju za međunarodno obrazovanje u Amsterdamu. Kako raste razina obrazovanja ljudi, rastu i kvalifikacije potrebne za dobra radna mjesta. U regijama s izuzetno visokom stopom upisa, visokoškolske diplome, uključujući magisterije i doktorate, postaju obvezujuće ali i manje cijenjene, ističe Rumbley.

– Želimo izbjeći da visoko obrazovanje postane slijepa ulica za pojedince i za društva. Visoko obrazovanje treba otvarati vrata mladima, a ne zatvarati ih, naglašava ekspertica za međunarodno obrazovanje.

Kamo studenti odlaze?

Kako se broj studenata i institucija povećavao, visoko obrazovanje postalo je globalno povezanije, ali oblik i način tih veza se mijenjaju.

Istraživači opisuju te veze kao internacionalizaciju: kako se globalizacija odražava na sveučilišta. Najjasniji i najlakši način da se to vidi jest u mobilnosti studenata, kaže Rumbley. Godine 2000. 2,1 milijun studenata prelazilo je granice kako bi učili; danas to čini 6,9 milijuna, što je oko 2,6% svih studenata. U nekim regijama, poput Europske unije, međunarodna putovanja radi obrazovanja mnogo su češća: oko 9% studenata odlazi u inozemstvo, često u druge zemlje EU.

Velik udio mobilnosti dolazi od poslijediplomskih studenata koji traže specijalizirano obrazovanje koje nije nužno dostupno u matičnim zemljama. A protok studenata općenito je prema bogatim zemljama koje su uložile velika sredstva u javno obrazovanje. Na primjer, Sjedinjene Države imaju oko 20 milijuna studenata u visokom obrazovanju, od kojih 1,1 milijun dolazi iz drugih zemalja. Indija pak ima 43 milijuna studenata, ali samo 46 000 su međunarodni studenti.

Međutim, stručnjaci kažu da bi moglo doći do usporavanja ovog tipičnog kretanja zbog dva faktora: povećanja dostupnosti obrazovanja u zemljama s niskim i srednjim dohotkom te smanjenja pristupa sveučilištima u mnogim bogatim zemljama. Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Australija uvele su imigracijska ograničenja koja su počela smanjivati ​​upis na preddiplomske i poslijediplomske studije iz inozemstva. Antiimigracijske politike u Sjedinjenim Državama su u porastu. Trumpova administracija opozvala je više od 1.400 viza za strane studente, ograničila putovanja iz 19 zemalja i predložila pravila kojima se vize za doktorande ograničavaju na četiri godine, unatoč tome što američki programi često traju dulje od toga. Udruga međunarodnih edukatora (NAFSA) neprofitna organizacija sa sjedištem u Washingtonu, predviđa da će u tekućoj akademskoj godini 2025./2026. u Sjedinjene Države ući otprilike 30-40% manje međunarodnih studenata nego u prethodnoj, uz cijenu od oko 7 milijardi američkih dolara prihoda i 60 000 radnih mjesta.

Prije početka ovog stoljeća, SAD imale su „diverzificirani portfelj“ međunarodnih studenata iz mnogih zemalja, kaže Glass. Međutim, tijekom posljednja dva desetljeća, Kina i Indija su postale dominantne s otprilike jedne trećine na više od polovice broja studenata u američkom međunarodnom studijskom tijelu. Ovaj porast potaknut je potražnjom sve bogatije srednje klase u tim zemljama i prilikama koje pružaju američka sveučilišta željna više sredstava, kaže Glass.

Studenti u Kini i Indiji sada imaju druge mogućnosti. Iako su Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Australija i dalje glavna odredišta za međunarodne studente, zemlje poput Nizozemske i Južne Koreje sve su popularnije. Kina radi na privlačenju više stranih studenata. Godine 2000. Sjedinjene Države bile su domaćini oko 26% svih međunarodnih studenata; danas je taj broj oko 16%.

Foto: Pexels / George Pak

Satelitski kampusi

Drugi način na koji su sveučilišta pokušala iskoristiti rastuću globalnu potražnju jest putem „satelitskih kampusa“: proširenja vrlo vidljivih institucija u stranim gradovima i zemljama, poput pothvata Sveučilišta New York u Šangaju u Kini. Ove su institucije stvorile prilike za međunarodno obrazovanje bez potrebe za prelaskom granica. U razdoblju 2023. – 2024. Ujedinjeno Kraljevstvo ugostilo je oko 732. 000 međunarodnih studenata u zemlji, ali je školovalo otprilike 621 000 studenata u inozemstvu, na stranim ekstenzijama britanskih sveučilišta. „To bi mogao biti trend koji će se povećavati, jer tada imate studente koji mogu reći: ‘Pa, ne moram putovati u inozemstvo, ali i dalje mogu imati stranu diplomu’“, kaže Hans de Wit, istraživač visokog obrazovanja na Boston Collegeu. Ovaj transnacionalni pristup može izbjeći problematična pitanja s vizama, ali postavlja teška pitanja, kaže on, poput toga je li to doista obrazovanje iste kvalitete?

Za mnoge nije. Saumen Chattopadhyay, ekonomist koji studira visoko obrazovanje na Sveučilištu Jawaharlal Nehru u New Delhiju kaže da bi radije studirao na Sveučilištu u Bristolu u Velikoj Britaniji nego na dislociranom britanskom učilištu u Delhiju.

Studiranje u inozemstvu pruža više mogućnosti za useljavanje i stjecanje međunarodnih iskustva i veza. Iako mogućnosti odlaska u inozemstvo mogu pomoći pojedincu to za siromašnije zemlje znači odljev talentiranih kadrova i novca. Već se duže vrijeme smatra da je takav trend prijetnja za razvoj ljudskog kapitala u afričkim zemljama, upozorava Jowi koji radi na projektima mobilnosti studenata unutar afričkog kontinenta i razvoju centara izvrsnosti na sveučilištima država južne i istočne Afrike, piše časopis Nature.

Cijena vize povećana 26 puta – na 100.000 dolara   Američka sveučilišta i istraživači pokušavaju shvatiti kako će na njih utjecati najava predsjednika Donalda Trumpa krajem prošlog tjedna da će „znatno“ povećati naknade za vize za strane visokokvalificirane kadrove. Časopis „Nature“ podsjeća kako je dosadašnja cijena dokumenta, tzv. H-1B vize povećana čak 26 puta, s nekoliko tisuća dolara na rekordnih 100.000 dolara. Povećanje „znatno“ preblaga je riječ i zvuči cinično. Neki se boje da bi taj potez mogao uništiti šanse sveučilišta za privlačenje talenata iz inozemstva, ostavljajući istraživačke projekte na čekanju, a znanstvene tečajeve bez instruktora. Plan, objavljen 19. rujna, jest naplaćivati ​​vrtoglavu naknadu koja se tiče postdoktoranata rođenih u inozemstvu ali i nekih profesora koji se zapošljavaju u američkim istraživačkim institucijama, znanstvenicima  i inženjerima u američkim tvrtkama. Nove naknade primjenjuju se na zahtjeve podnesene nakon 21. rujna. H-1B vize, koje obično vrijede do šest godina, namijenjene su kvalificiranim stranim radnicima za ulaz u SAD kako bi privremeno preuzeli poslove koje ne mogu popuniti domaći radnici. One su odvojene od drugih viza dostupnih istraživačima i akademicima rođenima u inozemstvu, poput J-1 viza za osobe koje sudjeluju u programima razmjene te F-1 viza za studente rođene u inozemstvu potrebne za studiranje na američkim institucijama. Donald Trump /  REUTERS/Brian Snyder Zasad nije jasno hoće li sveučilišta biti izuzeta od nove naknade. Trump je svašta govorio o “zloupotrebi ” H-1B viza, tvrdeći da su olakšale “priljev” strane radne snage u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM), potkopale plaće i uvjete rada za američke radnike, da su “prijetnja nacionalnoj sigurnosti” jer „obeshrabruju američke građane da se bave karijerama u znanosti i tehnologiji, riskirajući američko vodstvo u tim područjima”. Naveo je da bi se izuzeća mogla napraviti za one koji rade “u nacionalnom interesu”. No, za američka sveučilišta upravo su strani radnici ključni za popunjavanje određenih uloga u STEM-u. Andrea Liu, fizičarka sa Sveučilišta Pennsylvania u Philadelphiji, izjavila je za Nature da će povećanje školarine ukinuti mogućnost zapošljavanja znanstvenika iz inozemstva i oštetiti budućnost njezine istraživačke skupine. – To je potpuna katastrofa – još jedan udarac američkoj znanosti, upozorila je Liu Bijela kuća nije odgovorila na upite Naturea o tome hoće li sveučilišta biti izuzeta od povećanja školarine niti komentirala zabrinutost znanstvenika zbog nove politike.