Namjera stečajnog upravitelja »3. maja« Lorisa Raka da ustane tužbom protiv Republike Hrvatske za pobojne radnje kojima je država preuzela vlasništvo nad novim riječkim brodogradilištem, »3. maj Rijeka 1905«, otišla je korak dalje.

Trgovački sud u Rijeci izdao je rješenje kojim odobrava stečajnom upravitelju da krene u pobijanje ugovora kojim je država stekla 100-postotni udjel u tvrtki »3. maj 1905« kroz prijeboj svojih potraživanja.

Drugim riječima, sada i nadležni sud smatra kako postoji osnovanost da ovaj potez nije bio u skladu s odredbama Stečajnog zakona odnosno da se time povrijedilo načelo ujednačenog namirenja svih stečajnih vjerovnika starog riječkog brodogradilišta.

Povelika blamaža

O svojoj namjeri da ide u utuživanje države, stečajni Loris Rak izvjestio je Odbor vjerovnika prije petnaestak dana, kada je naveo kako postoje pravne osnove za pobojne radnje koje je stečajni dužnik, odnosno stari »3. maj«, bio sklopio i s OTP bankom i tvrtkom Strojopromet. Trgovački sud u Rijeci, odnosno sutkinja koja vodi stečaj »3. maja« zasad je donijela rješenje o tužbi protiv države.

Cijela ova zavrzlama oko zakonske utemeljenosti prijenosa vlasništva nad novim koncesionarom riječkog brodogradilišta, bolje rečeno načina na koji je to provedeno, događa se u najgorem mogućem trenutku s obzirom na aktualni proces prodaje riječkih navoza.

Blamaža je povelika jer, ispada, da država prodaje nešto za što postoji osnovanja sumnja da vlasništvo, u ovom slučaju poslovni udjel, nije stekla u skladu sa zakonskim propisima.

U konačnici, dovodi se u pitanje i odluka Vlade s kraja prosinca prošle godine kojom je prihvatila prijedlog resornog Ministarstva gospodarstva da se ide u namirenje dijela državnih potraživanja kroz prijenos poslovnih udjela tvrtke »3. maj 1905«.

Nije zgorega podsjetiti da je Ante Šušnjar, prije nego što je postao ministar, uz odvjetničke poslove obavljao i one stečajnog upravitelja.

Temeljem ove odluke Vlade, pak, Ministarstvo financija je za iznos temeljenog kapitala od 10,3 milijuna eura »3. maja 1905« napravilo prijeboj svojih potraživanja koje duži od starog trećemajskog društva.

Riječ je o jednom kreditu, odnosno protestiranim jamstvima koji datiraju još iz vremena Uljanik grupe, međutim, to što je riječ o, uvjetno rečeno, »starim« potraživanjima, nije kamen spoticanja.

Povoljniji položaj

Sporno je to što je cijeli taj postupak namirenja dijela državnih potraživanja odrađen u situaciji kad je već bilo više nego jasno da stari »3. maj«, nakon što isporuči svoju zadnju novogradnju, odlazi u stečaj.

Da je time povrijeđeno pravo stečajnih vjerovnika na ujednačeno namirenje, odnosno da se država, kao jedan od vjerovnika, stavila u povoljniji položaj u odnosu na ostale, neovisno o tome kolika su čija potraživanja, raspredalo se u pozadinskim kuloarima stečajnog postupka starog »3. maja« već mjesecima.

Rizik da netko od vjerovnika krene u utuživanje bio je popriličan, ali je tu mogućnost preduhitrio sam stečajni upravitelj koji je i zakonski, u cilju zaštite vjerovnika, dužan ići u utuživanje pobojnih radnji.

Za očekivati je da će podizanje tužbe protiv države itekako utjecati na aktualni proces prodaje »3. maja 1905« koji završava 17. studenog, dakle, pred sam finale pokušaja prodaje koji je oglasio Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP).

Neprovjerene informacije upućuju da je ponudbenu dokumentaciju otkupilo šest interesenata, no pitanje je jesu li svi dosad obavili dubinsko snimanje brodogradilišta ili su već zastali na prvom koraku. U razgovorima s onima koji su odradili »due diligence«, stječe se dojam da su lagano krenuli podizati ručnu.

Otežan postupak prodaje

Činjenica da je Trgovački sud u Rijeci dao zeleno svjetlo da se podigne tužba protiv države za pobijanje prijenosa poslovnih udjela u tvrtki koja je preuzela trećemajsku koncesiju, vrlo će vjerojatno »zapečatit« svaki interes za kupnju riječkih navoza u ovim okolnostima, a što nikako nije dobro za riječko brodogradilište koje vapi za tehnološkim ulaganjima.

Nije zgorega spomenuti kako uz podizanje tužbe, stečajni upravitelj na raspolaganju ima i opciju da od suda zatraži i privremenu mjeru zabrane raspolaganja poslovnim udjelima »3. maja 1905« što bi zasigurno do daljnjeg otežalo svaki pokušaj prodaje novog riječkog brodogradilišta do okončanja ovog parničnog postupka ili do nagodbe koja bi eventualno uslijedila.