»Nešto najteže i najtužnije što se može dogoditi u životu jedne majke je roditi bolesno dijete. Svi snovi o obiteljskoj sreći i idili tada padaju u vodu, cijeli svijet se ruši, mrak pada na oči i strah je najveći i najjači osjećaj uza šok koji ih preplavljuje«, citat je iz teksta u čitanci hrvatskog jezika za šesti razred osnovne škole »Snaga riječi 6« u izdanju Školske knjige.

Riječ je o neknjiževnom tekstu »Anđeli slomljenih krila« autorice Renate Ruda, koji je zamišljen kao osnova za razgovor s učenicima o djeci s teškoćama u razvoju.

– Što drugo može žena koja se nađe u ovakvoj situaciji nego u sebi milijun puta postavljati pitanje: »Zašto baš ja? Zašto se ovo meni događa? Što sam ja Bogu skrivila?«. Mama se odjednom pretvara u ratnicu, osobu koja se mora boriti za svoje dijete, ali i boriti se sa zakonima, dijagnozama i liječnicima.

Uza sve to, mora se boriti i protiv umora, razočaranja, osuda… – nabraja autorica teksta uz koji se djeci nakon toga postavljaju i pitanja za razgovor na satu poput onog »Kako se osjeća majka kad rodi bolesno dijete?«, »Koja pitanja sebi postavlja i od čega najviše strahuje?«, »Što najviše boli majke djece s teškoćama?«

Na neprihvatljivost ovakvog sadržaja u školskom udžbeniku upozorila je na svom Facebook profilu psihologinja i terapeutkinja za djecu s teškoćama Maja Bonačić, a prenio portal Srednja.hr.

Loša praksa

– Ovo je adolescent, s razvojnim teškoćama urednih intelektualnih sposobnosti, dobio da pročita s razumijevanjem i prepriča. Ono, razmisli kako se tvoja mater osjećala kad si joj uništio život i ideje o sreći.

Adolescent je poludio uz rečenicu: »Invaliditet nije bolest!« U smislu da ste pomislili da pretjerujem i da dijete ne povezuje sa sobom. Nije odbacio onaj dio teksta da je majka nesretna…

Ovo je super primjer kad cijeli sustav zakaže – od Ministarstva koje je odobrilo tekst, do profesora koji ne vide ništa sporno u tome da to daju djetetu s teškoćama, u pubertetu, da razmišlja i prepričava, po mogućnosti pred cijelim razredom, napisala je Bonačić.

Iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom angažirali su se na ovom slučaju jer je, kažu, »neosporno da predmetni tekst sadrži neodgovarajuću terminologiju i neprimjereni sadržaj«. Ipak, napominju da je intencija autora teksta bila pokazati mogući primjer loše prakse, no pitanje je je li korištena odgovarajuća metoda za obradu ove teme.

– Nažalost, i danas smo često svjedoci da se u svakodnevnoj komunikaciji, javnom prostoru, medijima, pa čak i prijedlozima zakonskih i podzakonskih propisa još uvijek koristi neodgovarajuća i zastarjela terminologija kada govorimo o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju.

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom definira osobe s invaliditetom kao sve one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja mogu sprečavati njihovo puno sudjelovanje u društvu.

Dakle nije invaliditet taj koji osobu onemogućava u ravnopravnom življenju, nego to čine prepreke, poručuje pravobraniteljica Anka Slonjšak te najavljuje da će nakladniku uputiti preporuku da se pobrine da sadržaji budu primjereniji i da sadržavaju pravilnu terminologiju.

Novi tekst

Na ovom tekstu već su se nažalost »brusile« generacije osnovaca, jer je u spomenutoj čitanci još od 2014. godine.

Iz Školske knjige izrazili su žaljenje zbog problema koje je tekst prouzročio te najavili da će ga povući, a u digitalnom izdanju odmah zamijeniti novim tekstom u suradnji sa stručnjacima iz Kabineta za poremećaj iz spektra autizma Nastavno-kliničkog centra Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te uputiti sve korisnike na novi tekst.

– U proteklih osam godina nismo imali nikakvih primjedbi jer je namjera teksta, ilustracije i metodičkog instrumentarija bila potaknuti prihvaćanje djece s teškoćama od strane njihovih vršnjaka i osvijestiti s kojim se problemima djeca s teškoćama i njihovi roditelji susreću.

Primjedbe na tekst dobili smo prvi put prošli tjedan, poručuju iz Školske knjige, uz napomenu da je i sama autorica spornog teksta osobno proživjela obiteljsko iskustvo djeteta s teškoćama.

»Mnogi roditelji prolaze različite faze prihvaćanja djetetove teškoće i tekst je prikaz onoga što mogu osjećati, no s druge strane, postoje roditelji koji sasvim drukčije doživljavaju i gledaju na invaliditet svojega djeteta. Svjesni smo toga pa ćemo zato zamijeniti tekst«, poručili su iz nakladničke kuće.

Ministarstvo pere ruke od odgovornosti

U resornom ministarstvu peru ruke od odgovornosti za ovakav propust jer se sadržajem udžbenika, kažu, ne bave oni, već posebno stručno povjerenstvo za prosudbu udžbenika, koje se imenuje sukladno Zakonu o udžbenicima i Pravilniku o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala.

– U stručna se povjerenstva imenuju tri člana i to: metodičar, znanstvenik, odnosno stručnjak za nastavni predmet ili područje za koje je udžbenik namijenjen i dva učitelja ili nastavnika nastavnog predmeta određenoga obrazovnog programa s najmanje pet godina iskustva u nastavi.

Zadaće stručnog povjerenstva su utvrđivanje usklađenosti udžbenika za osnovnu i srednju školu s odredbama Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu, predmetnim kurikulumom, pripadajućim kurikulumskim dokumentima te standardima i zahtjevima propisanim ovim pravilnikom.

Rad povjerenstva je tajan i odluku o odobravanju povjerenstvo donosi isključivo na temelju usklađenosti udžbenika s naprijed navedenim dokumentima.

U skladu s navedenim, ne radi se ni o kakvom propustu nadležnih službi, budući da dužnosnici i službenici Ministarstva znanosti i obrazovanja ne sudjeluju u prosudbi udžbenika, niti mogu niti smiju utjecati na rad stručnih povjerenstava za prosudbu udžbenika, stoji u odgovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja.