Austrijsko zdravstveno osiguranje odlučilo je postrožiti pravila ponašanja na bolovanju nakon nekoliko slučajeva u kojima su pacijenti na dugotrajnom bolovanju otputovali u inozemstvo.

Da bi spriječio takvo ponašanje, austrijski osiguravatelj uvodi strože provjere u smislu je li promjena mjesta boravka medicinski opravdana ili se zapravo radi o odmoru.

U tijeku je izrada novog pravilnika koji će jasno definirati granicu između terapeutski korisne promjene mjesta koja služi oporavku pacijenta i odlaska na godišnji odmor.

Povod za to slučajevi su koji su nedavno isplivali u javnost. Prvi je slučaj medicinske sestre koja je u vrijeme dugotrajnog bolovanja otputovala u Afriku jer je paket-aranžman za godišnji odmor uplatila prije nego se razboljela.

Drugi se slučaj odnosi na pacijenta s dijagnozom burnouta koji je u vrijeme bolovanja otputovao na dva tjedna u Istru.

Put mu je bio odobren kao medicinski opravdana promjena okoline, no austrijski osiguravatelj je nakon ovakvih primjera ipak odlučio postaviti čvršće granice između terapeutski korisnog putovanja i godišnjeg odmora tijekom bolovanja.

Hrvatska praksa

Liječnici u Hrvatskoj također se susreću sa sličnim slučajevima. Mahom se, kažu, radi o pacijentima koji traže odobrenje za odlazak iz mjesta boravka na dva-tri dana radi tjelesnog oporavka ili psihičke relaksacije, a u svakom se takvom slučaju dobro odvaguju argumenti za i protiv.

Ako je zahtjev utemeljen, liječnik će ga najčešće odobriti, no ako za odlazak nema pravog uporišta pacijent neće dobiti zeleno svjetlo, a ako ode na svoju ruku, liječnik će mu odmah prekinuti bolovanje.

Najčešće se radi o odlasku na more ili u toplice, svjedoče liječnici, koji ne smatraju da se radi o zlouporabi bolovanja ako ih pacijent pita za odobrenje i ako se radi o odlasku u vrijeme dok je pacijent ionako prisiljen čekati na neki medicinski postupak.

– Moji pacijenti najčešće me pitaju ako imaju namjeru nekamo ići. Pravilo je da za vrijeme bolovanja, ako obiteljski liječnik smatra da bi to bilo dobro vezano za zdravstveno stanje pacijenta, daje dopusnicu pacijentu za napuštanje mjesta boravka, ali je bitno taj podatak upisati u zdravstveni karton, objašnjava obiteljska liječnica Ines Balint.

Tako je u slučaju da se pacijentu nešto dogodi na putu, da dođe do bilo kakve kontrole, evidentno da pacijent nije samovoljno napustio mjesto boravka za vrijeme korištenja bolovanja.

U svojoj liječničkoj praksi, kaže, najčešće odobrava takva putovanja pacijentima kojima je dijagnosticirana neka maligna bolest.

– Pacijent, na primjer, čeka na operativni zahvat, a ima mogućnost otići nekamo s obitelji i malo rasteretiti misli dok se priprema na to.

Obično se radi o samo nekoliko dana, i ja to odobrim, s punom odgovornošću upišem taj podatak u karton. Smatram da je samo postavljanje dijagnoze bio šok za pacijenta, kao što je i ono što ga čeka nakon operacije.

Tu se ne radi ni o kakvom odgađanju liječenja, nego o psihičkom oporavku dok se čeka na zahvat, ilustrira Balint.

Ima i onih pacijenata na bolovanju koji svog obiteljskog liječnika uopće ne konzultiraju prije nego otputuju, i to u inozemstvo.

Tako je jedan od njenih pacijenata bio na liječenju u dnevnoj bolnici u Zagrebu, gdje je svakodnevno bio na terapiji tijekom tjedna, a u subotu i nedjelju odlučio je otputovati preko granice.

– Njegov je bolnički liječnik u ponedjeljak dobio informaciju da je pacijent tijekom vikenda otišao u inozemstvo, zbog čega mu je automatski zaključen boravak u dnevnoj bolnici i zatvorili smo mu bolovanje zbog neovlaštenog napuštanja mjesta boravka, prisjeća se Balint.

Kako je zapravo bolnica dobila tu informaciju, nije joj poznato, no moguće je da je pacijent sam otkrio svoj prijestup, ne znajući u kakvom je prekršaju.

Rizik sankcija

U Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne vode evidenciju o tome koliko je pacijenata uhvaćeno u sličnim situacijama, da su otputovali na vikend ili godišnji odmor dok su bili na bolovanju.

U više od 23.500 kontrola bolovanja u 2024. godini, prekinuto je njih 26 posto ili svako četvrto. Među njima je bez sumnje bilo i onih gdje se do pacijenta nije moglo doći jer nije bio u mjestu prebivališta.

Sankcije za takvo postupanje kod nas su jasno definirane, ali odluka o tome hoće li pacijent na bolovanju dobiti odobrenje za odlazak na put diskrecijsko je pravo obiteljskih liječnika.

Oni time nisu zadovoljni jer se i sami izlažu mogućoj kazni ako kontrolori procijene drukčije.

Propisi kažu da osiguranik na bolovanju ne smije napuštati mjesto prebivališta, osim u slučaju dozvole izabranog doktora.

Primjerice u slučaju liječenja izvan mjesta prebivališta, ili kad izabrani doktor procijeni kako je to nužno, ali opet uz njegovu dozvolu. Slično vrijedi u slučaju korištenja bolovanja zbog pratnje druge osobe, primjerice djeteta.

– Ako osiguranik bez suglasnosti izabranog doktora otputuje iz mjesta prebivališta, odnosno boravišta ili zlorabi privremenu nesposobnost na neki drugi način, u skladu s člankom 53. ZOZO-a osiguranik nema pravo na naknadu plaće.

Navedeno postupanje istovremeno povlači i prekršajnu odgovornost u skladu s odredbom iz članka 153., odnosno novčanu kaznu u iznosu od 1.060 do 1.990 eura, navode u HZZO-u.

Liječnici preporučuju plivanje i morski zrak kod plućnih, kožnih, pa i psihičkih bolesti, ali nitko od njih neće pacijentu dati odobrenje za odlazak na 10 dana godišnjeg odmora.

Tri do četiri dana promjene klime u situaciji gdje je pacijent ionako osuđen na čekanje zahvata ili terapije, i to uz odobrenje liječnika, ne smatra se krimenom zbog kojeg bi bilo tko trebao odgovarati.

Teret na liječnicima

U Koordinaciji obiteljskih liječnika KoHOM smatraju da bi HZZO kao osiguravatelj trebao preuzeti više odgovornosti, naročito kod dugih bolovanja i ne kontrolirati samo liječnike, nego i osiguranike.

– Trebali bi ponovo formirati svoja povjerenstva i na taj način dobili bi puno realniiji uvid u to kako funkcionira zdravstveni sustav, kako je teško pacijentu doći do primjerenih termina dijagnostike i specijalističkih usluga.

Ovako, nama je teško odbiti pacijenta koji ima problema s lokomotornim sustavom i mjesecima čeka na fizioterapiju da o svom trošku ode na par dana u toplice u Sloveniju, ilustrira Zrinka Huđek Leskovar, predsjednica KoHOM-a.