Umirovljeni profesor

Slavko Kulić: “Sukob u Ukrajini nametnut je od oligarhije iz Washingtona, EU i Hrvatska su na krivoj strani povijesti””

Branko Podgornik

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Vođe velikih naroda nisu planetarno zreli kada se sukobljavaju oružjem preko leđa trećih. Tu ukrajinski narod strada ni kriv, ni dužan. Narodi Europe imat će u ovom ratu goleme štete, osobito kada se klasična struktura europskog gospodarstva uruši zbog manjka energenata, sirovina i metala koji u velikoj mjeri dolaze iz Rusije. Građanima u Europi, kao i u Hrvatskoj, život će znatno poskupjeti.



Dok traje siloviti napad Rusije na Ukrajinu, pažnja javnosti usmjerena je na teške posljedice rata, na patnje ljudi i rijeke izbjeglica koje napuštaju tu zemlju. Manje se govori o uzrocima rata u trenutku kada američki, europski i hrvatski političari gotovo jednodušno tvrde da je Rusija agresiju na Ukrajinu pokrenula ničim izazvana. Dio stručnjaka, međutim, misli da su stvari daleko složenije i da Zapad snosi velik dio odgovornosti za izbijanje tog rata.


Sredstvo i cilj


Doktor Slavko Kulić, primjerice, tvrdi da su zapadne zemlje dugo pripremale teren za današnji sukob šireći NATO i njegova vojna postrojenja na istok Europe, prema granicama Rusije. Na taj su način, kaže, isprovocirale Moskvu na vojnu operaciju u Ukrajini, koja je samo kolateralna žrtva u sukobu Rusije i Zapada. Kulić je umirovljeni sveučilišni profesor, međunarodno priznati stručnjak, član i sudionik brojnih međunarodnih foruma za strateška pitanja, autor više od 70 knjiga i 400 radova te dugogodišnji komentator zbivanja u svijetu.


Kada smo završili intervju, Kulić nam je rekao da mu je žao što smo razgovor morali spuštati »na razinu prvog razreda« škole.




Je li vas iznenadila invazija Rusije na Ukrajinu? Mnogi su vjerovali, osobito u Europi, da se to neće dogoditi.


– Progovorio sam prije svih i najavio da će Zapad uspjeti isprovocirati Vladimira Putina, odnosno Rusiju, da napadne Ukrajinu. Ne bih rekao da je to invazija, nego napad Rusije na ciljeve koje je Zapad postavio u Ukrajini bez znanja ukrajinskog naroda. Tamo su postavljeni centri za biološki rat protiv Rusije koji su usmjereni na degradaciju te zemlje kao velike sile. Postojanje centara za biološka istraživanja u Ukrajini prije nekoliko dana javno je potvrdila i Victoria Nuland, pomoćnica američkog državnog tajnika, odgovarajući u Kongresu na pitanja senatora Marca Rubia. Izrazila je zabrinutost da će ti »istraživački materijali« sada doći u ruke Rusa. Moje je mišljenje da su Rusiju uspjeli isprovocirati.


Vi opravdavate agresiju na Ukrajinu?


– Smatram da to nije agresija, već akcija za uništavanje ciljeva koje je Zapad postavio u Ukrajini, počevši od laboratorija u kojima se proizvode sredstva za biološki rat, pa do ostalih ciljeva usmjerenih protiv Rusije. Zašto ukrajinski narod o tome nema informacija? Hoću da se to zna. U Ukrajini je napadnuta politička oligarhija koja ratuje protiv Rusije uz potporu Sjedinjenih Država i Europske unije, Pentagona i NATO-a. Taj rat isprovocirao je zapadni imperijalizam. Mislim da je u cijeloj ovoj priči takozvana invazija Rusije na Ukrajinu sporedna, jer se ovdje primarno radi o težnji SAD-a d odvoji Europsku uniju od Rusije i da Europu dobije za sebe.


Slavko Kulić


Mislite li da je Ukrajina samo sredstvo za postizanje tog cilja?


– Cilj je odvojiti Europu od Rusije, odvratiti je od suradnje s tom zemljom. Naime, dolazak predsjednika Joea Bidena na čelo SAD-a označava početak nove dominacije Sjedinjenih Država i oligarhije koja stoji uz predsjednika. Američki narod tu nije kriv jer o tome ništa ne zna. Ni mi ovdje o tome ništa ne znamo jer se šalju javne poruke da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu ničim izazvana, bez ikakvih razloga. Oni koji to govore, vjerujem, morat će otići s javne scene jer hrvatskom narodu prave lošu uslugu i štetu koju će osjetiti u budućnosti.


Bitka za resurse


Kakvu štetu naslućujete, iz čega to zaključujete?


– Nakon završetka trećeg svjetskog rata – a u sociologiji međunarodnih odnosa tu se misli na Hladni rat koji je trajao od 1949. do 1989. godine, dovevši do pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza – Amerika zajedno s Europskom unijom priprema novi svjetski rat. To traje od 1991. godine, a negdje od 1997. zapadna Europa krenula je u kolonizaciju istočnog dijela kontinenta, osobito onih zemalja koje su se odvojile od Sovjetskog Saveza ili izašle iz njega. Riječ je o petnaestak država. Učlanjivanje tih zemalja u Europsku uniju i NATO samo su instrumenti u tom procesu – brza NATO-izacija pa i EU-kolonizacija jugoistočne Europe po kriteriju prava jačeg.
Očito, nije točno da su Rusi napali Ukrajinu ničim izazvani, već zato što je NATO pod vodstvom SAD-a došao svojim raketama na rusku granicu. Tu se otvara pitanje tko je ovdje napadač, a tko se brani. Rusija se brani od ugroze života u svom prostoru jer zapadna doktrina već dugo smatra da je Rusija najunosnija nekretnina na svijetu, koju Zapad treba osvojiti svim sredstvima.


Kina neće prekinuti suradnju s Rusijom

Mnogi na Zapadu vjeruju da će s vremenom i Kina okrenuti leđa Rusiji?
– To se neće dogoditi. Kina neće prekinuti suradnju s Rusijom, jer je itekako treba. Osim toga, Kinu čeka sličan posao kao i Rusiju. Ona se želi riješiti američkog patronata nad Tajvanom, zbog kojeg se kineski narod na tom otoku udaljava od matice zemlje. Bojim se da će doći do rata za povratak Tajvana Kini, rata koji bi mogao biti daleko teži od ovog u Ukrajini, s puno više žrtava. Međutim, Kina sada ima prednost u svijetu u raketnom naoružanju i svemirskoj tehnologiji, ima prednost na oceanu i najveću proizvodnju, kakvu Sjedinjenje Američke Države nemaju. Kina zapravo sve manje treba Ameriku. Rusija će imati velike ekonomske gubitke zbog prekida odnosa sa Zapadom, ali u trokutu s Kinom i Indijom ona će te gubitke ublažiti, kompenzirati. Zapad se vara ako misli da će Rusiju baciti na koljena.

Međutim, članice EU-a i NATO-a tumače stvari drukčije. Njemačka je preko noći okrenula ploču i odlučila slati oružje Ukrajini, unatoč tome što je nakon Drugog svjetskog rata bila pacifistička i nije se htjela vojno angažirati u inozemstvu. Kako to ocjenjujete?


– Da Zapad želi staviti pod kontrolu Rusiju i njezine resurse, govorio sam još prije gotovo dva desetljeća polaznicima ratne škole. Svi oni to su razumjeli, osim jednog njemačkog generala koji je pitao protiv koga će se uporabiti njemačka moć. Odgovorio sam da to zasad ne znam, ali je netko od polaznika te ratne škole iz zadnjih redova komentirao: »Pa, zna se protiv koga. Protiv Rusa!« Dakle, još prije 15 do 20 godina poučavao sam i upozoravao na mogući sukob Zapada s Istokom, uključujući Europu na zapadnoj strani.


Kreatori te zapadne doktrine ne žele da Europa pripada euroazijskom kontinentu, nego da je od njega odvoje. S druge strane, golemi prirodni resursi potrebni za današnji tip civilizacijskog ustroja nalaze se upravo na azijskom području Rusije. Mislim na energente, rijetke metale. Prema tome, ratuje se za prostor i za prisvajanje izvora i dobara koji se u tom prostoru nalaze. U tome je bit stvari. Nije točno da su Rusi izvršili agresiju, već vode specijalnu akciju za uništavanje infrastrukture i ciljeva koje je Zapad na prostoru Ukrajine postavio protiv Rusije, a da ukrajinski narod o tome ništa ne zna. Oni koji danas ratuju s Rusijom pripremili su stvari tako da budu unaprijed oslobođeni bilo kakve krivnje za moguće teške posljedice u slučaju da iz nekog laboratorija biološkog rata u Ukrajini izađe kakva biološka bomba. Bit je stvari, ponavljam, infrastruktura koju je Zapad na ukrajinskom teritoriju postavio protiv Rusije.


Kolateralna žrtva


Ali ukrajinski narod je tu najveća žrtva, na udaru je ruskog napada, strahovito pati i iseljava se iz zemlje? Sličnu je sudbinu doživjela i Hrvatska?


– Ne, to se ne može tako uspoređivati, jer je Ukrajina sasvim drugi slučaj. Ukrajinski je narod kolateralna žrtva sukoba Zapada s Istokom. Vidjet ćemo hoće li do kraja ovog mjeseca završiti ta priča s uništenjem zapadnih enklava u Ukrajini koje ratuju protiv Rusije. Članice Europske unije, pa i Hrvatska, šalju tim enklavama pomoć i oružje. Mislim da će oni koji to čine snositi povijesne posljedice. I hrvatski narod kao subjekt kulture snosit će posljedice odluka naših političara koji su se priklonili zapadnom imperijalizmu, a koji dugo priprema to što se ovih dana događa. Mislim da se nismo našli na pravoj strani povijesti, nego na krivoj.


Javnost je na strani Ukrajinaca zato što svakodnevno gleda njihove patnje pod ruskim napadima.


– Mislim da se o Ukrajincima puno vodi računa u toj ruskoj vojnoj akciji kojoj cilj nije uništavanje gradova i ubijanje naroda, nego uništavanje enklava u kojima je Zapad postavio infrastrukturu za rat protiv Rusije. Rusi imaju obzira prema Ukrajincima jer su to bliski narodi, a Ukrajina je u povijesti bila dio Rusije kojoj je Kijev neko vrijeme bio i glavni grad. U našoj javnosti, nažalost, ne govori se istina.


Međutim, vijesti s terena upućuju na to da ruska vojska, koja želi zauzeti Mariupolj, sprečava evakuaciju civila?


– Nije točno. To je propaganda, kao što nije točno da gađaju samo vrtiće, rodilišta i osnovne škole. Ne želim sada ulaziti u pitanje vojnih operacija. Mene zanima što će se događati s Europom, pa i Hrvatskom, kada sve ovo završi. Zanima me tko će polagati račune za ovu nesreću i neistine koje su izgovorene za obmanjivanje javnosti.


Neće li Rusija napadom na Ukrajinu zapravo završiti u ratnoj močvari iz koje će se teško izvući, poput Amerikanaca u Vijetnamu i ostalim zemljama u kojima su vojno intervenirali?


– To su priče. Opet me upućujete na raspravu o toj vojnoj dimenziji. Zna se da Rusija nije upotrijebila ni deset posto oružja. Ima ga dovoljno da sve u Ukrajini sravni sa zemljom, ali to joj očito nije cilj. Oni koji tvrde da Rusi hoće pobiti stanovništvo u gradovima,ne govore istinu. Pročitao sam neke materijale ruskih generala i njihove koncepcije rata protiv Zapada. Dakle, ne rata protiv Ukrajine, nego protiv Zapada. Nemojte ovaj sukob svoditi na Rusiju i Ukrajinu, jer to doktrinarno nije točno. Riječ je o ruskom sukobu sa Zapadom u kojem Rusi žele uništiti zapadne enklave u Ukrajini, od kojih neke ratuju pod neonacističkom zastavom i nemaju veze s Ukrajinom.


Nametnuta oligarhija


Vjerujete li da će rat u Ukrajini završiti za mjesec dana?


– To ne znam, ali vjerujem da će se ubrzo znati tko je u svijetu u pravu. Ratuje se u cilju odvajanja Europe od Rusije koja je zarobljena s 450 atomskih bombi. Pratim tijela Europske komisije i znam da se Europskom unijom ne upravlja iz Bruxellesa, nego iz jedne druge zgrade, ne iz one u kojoj se nalazi njemačka vlada.


Mislite li na Washington?


– Tako je. Ovdje je riječ o sukobu nametnutom od oligarhije iz Washingtona koja je po mom mišljenju patološka, bez ikakve kulturne dimenzije, s obzirom na to što radi drugim narodima. Amerika je proteklih godina počela gubiti dominaciju u svijetu. Ona želi Europu zadržati za sebe, samo zato da bi joj prodavala svoju naftu i plin po deset puta višoj cijeni od one kakva je bila. U ovom sukobu Europa će jako stradati. Europski lideri nisu razumjeli bit tog sukoba. Vođe velikih naroda nisu planetarno zreli kada se sukobljavaju oružjem preko leđa trećih. Tu ukrajinski narod strada ni kriv, ni dužan. Taj narod nije javno informiran o tome tko protiv koga ratuje u Ukrajini. Ako netko govori da je Rusija »ničim izazvana« pokrenula agresiju na Ukrajinu, onda ga ja pitam kako to da je NATO svojim raketama došao na ruske granice i kako to da se dosad o tome šutjelo, uključujući i kod nas u Hrvatskoj.
To su ozbiljne stvari i oni koji to ovog časa budu razumjeli imat će mogućnost da opstanu kao subjekti kulture. U suprotnom, nestat ćemo kao subjekt kulture, jer ćemo sami sebe devalvirati ne shvaćajući da su nam ove okolnosti nametnute, ne iz Bruxellesa, nego iz Washingtona.


Tko će imati najviše štete, a tko koristi od rata u Ukrajini?


– To je zapravo središnje pitanje. Ovdje se želi ići na uništavanje Rusije i njezino pretvaranje u drugorazrednu ili trećerazrednu silu, kako bi se lakše izveo obračun s Kinom kao prvorazrednom silom. Vođe velikih naroda nisu planetarno zreli kada jedni drugima prijete nuklearnim oružjem, jer nas to vodi u samouništenje. Narodi Europe imat će u ovom ratu goleme štete, osobito kada se klasična struktura europskog gospodarstva uruši zbog manjka energenata, sirovina i metala koji u velikoj mjeri dolaze iz Rusije. Građanima u Europi, kao i u Hrvatskoj, život će znatno poskupjeti.


Povlačenje kao rješenje


Goleme štete imat će i Rusija, zbog sankcija. Hoće li pokleknuti?


– Sankcije će puno koštati Rusiju, ali mislim da neće pokleknuti. Upotrijebila je manje od deset posto svoje vojne moći. Ima goleme rezerve zlata. Kako bi amortizirala zapadne sankcije, okrenut će se golemim tržištima Kine i Indije. Ako SAD i Europa neće od Rusije kupovati naftu i plin, to za nju neće biti prevelik udar. Rusija se već naplatila od 460 milijardi dolara koje je posudila od Zapada. Već sada je obustavila vraćanje tih dugova Americi i Europi.


Kako se rat u Ukrajini može zaustaviti? Kako se može riješiti taj sukob Zapada i Rusije?


– Izlaz je u povlačenju NATO-a, odnosno Sjedinjenih Država, s granica Rusije. Vjerujem da će Rusija nakon toga kompenzirati Ukrajinu za ono što je tamo srušeno. Postoje načini za zaustavljanje rata u Ukrajini i sukoba Zapada s Rusijom, samo ako Zapad bude razumio taj uvjet. Povlačenje snaga NATO-a s granica Rusije je prvi uvjet. To znači da problem i rješenje nije samo u Rusima, nego je problem u Zapadu.


Drugim riječima, vi se zauzimate za to da Zapad prizna Rusiji pravo na njezinu sigurnost i tampon zonu prema NATO-u. Mnogi u javnosti, nema sumnje, steći će dojam da vi sada zagovarate interese Rusije.


– Ja ne zagovaram interese Rusije, već govorim ono što jest. Ovo što govorim je provjerljivo. Ne zagovaram ničije nasilje. Pravo na nasilje ne može imati nitko, pa ni Rusi, niti Amerikanci, spram svijeta.