Hrvatska gospodarska komora (HGK) pokrovitelj je međunarodne konferencije UNWASTED, održane u Opatiji. UNWASTED Forum 2025 međunarodni je interdisciplinarni događaj koji promiče održivost, kružno gospodarstvo i prekograničnu suradnju. Okuplja vodeće stručnjake iz područja politike, znanosti dizajna i inovacija.

Tim povodom razgovaramo s Jagodom Divić, samostalnom savjetnicom u HGK-u, koja je karijeru započela kao kreativna direktorica u modnoj industriji, a od 2006. do 2015. bila je direktorica razvoja u jednoj od najvećih hrvatskih modnih kompanija. Od 2015. djeluje u HGK-u, s fokusom na tekstilnu, kulturnu i kreativnu industriju. Pokretačica je brojnih projekata u različitim sektorima, promovira poduzetništvo i razvoj industrija u Hrvatskoj i EU-u. Članica je odbora generalnih direktora EURATEX-a, krovne europske udruge za tekstilnu i modnu industriju.

Održivost u fokusu

– HGK, kao najveća poslovna mreža u Hrvatskoj, stavlja održivost u samo središte poslovnih strategija. Iz tog razloga HGK je pokrovitelj međunarodne konferencije UNWASTED kojoj je u fokusu prikazati konkretna rješenja održive tranzicije i inovacija iz različitih područja gospodarstva, osobito održive modne industrije. S obzirom na to da je HGK članica EURATEX-a, krovne europske organizacije koja zastupa interese tekstilne i odjevne industrije, na inicijativu HGK-a, predstavnica EURATEX-a Ekaterina Stojanova sudjelovala je na konferenciji, gdje je iznijela iskustva u provedbi industrijskih politika na razini EU-a u zaštiti održive europske tekstilne i odjevne industrije. Modna industrija drugi je najveći globalni zagađivač, prvenstveno zbog negativnog utjecaja brze mode (fast fashion) te je od strateške važnosti očuvati i ojačati europsku tekstilnu industriju i dugoročnu održivost sektora, koji je prepoznat kao jedan od prioritetnih područja gospodarstva unutar Europske unije.

Vezano uz problem koji se javlja za održivi razvoj zbog brze mode – znamo da je tekstilna industrija i veliki zagađivač, zbog materijala i boja koje se rabe, ali i veliki »izrabljivač« u pojedinim dijelovima svijeta. Kakvi su trendovi u svijetu?

– Modna industrija, osobito segment brze mode (fast fashion), drugi je najveći zagađivač okoliša na svijetu. Emisije stakleničkih plinova koje stvara premašuju one iz međunarodnog zračnog i pomorskog prijevoza zajedno. Procjenjuje se kako je proizvodnja tekstila i odjeće odgovorna za 20 posto globalnog onečišćenja čiste vode zbog bojenja tkanina i 10 posto globalnih emisija ugljika godišnje. Ako se ništa ne promijeni, do 2050. modna industrija potrošit će četvrtinu svjetskog ugljika, što predstavlja ozbiljnu prijetnju klimatskim ciljevima. Također, ono što odlikuje fast fashion industriju su nehumani uvjeti rada uz potplaćenost radnika često bez osnovnih radnih prava i sigurnosnih mjera, te vrlo slaba zakonska regulacija koja se odnosi na utjecaj proizvodnih procesa na okoliš. Europska unija u novom je Akcijskom planu za kružno gospodarstvo tekstilni otpad prepoznala kao jednu od prioritetnih kategorija otpada čiji je utjecaj na okoliš značajan i koju je potrebno što prije sustavno riješiti.

(Ne)održivi trend

Brza moda je s jedne strane demokratizirala modu, visoku modu »spustila« na ulice te se pojavom velikih lanaca dizajnerska roba, odnosno njena simulacija, učinila dostupnija masama. Dakle, s jedne strane to se činilo kao pozitivni proces, međutim potrošačko društvo i stalno hranjenje naše potrebe za promjenom ubrzalo je proces kupovina-nošenje-bacanje, te je takvo ponašanje vrlo brzo prepoznato kao neekološko – jesam li u pravu?

– Brza moda mora što prije postati stvar prošlosti i izići iz mode – baš kao fosilna goriva, brza hrana ili duhanski proizvodi. Potrebna je sustavna promjena cijelog modnog sektora prema pravednijem, održivijem i odgovornijem modelu proizvodnje i potrošnje. Strategija zbog toga ima za cilj jačanje industrijske konkurentnosti i inovacije u ovom sektoru, jačajući tržište EU-a za održivi i kružni tekstil, uključujući tržište ponovne uporabe tekstila, rješavanje brze mode i pokretanje novih poslovnih modela što je i prilika za nova radna mjesta. Modna industrija do sada je izbjegavala princip »zagađivač plaća«.

Ima li lijeka tim trendovima jer se ogromne količine robe bacaju, ali kao potrošači i dalje u tome sudjelujemo, tražeći kroz outfit uvijek »nove i bolje verzije sebe«? Raste li ipak svijest da je riječ o neodrživom trendu?

– Rješavanje problema tekstilnog otpada zahtijeva uključivanje velikih globalnih proizvođača u sustav gospodarenja otpadom. Trenutačno to nije slučaj, iako u Europsku uniju dolazi blizu 60 posto odjeće iz uvoza, što značajno otežava kontrolu nad utjecajem proizvodnje na okoliš. Ovakva praksa oslobađa proizvođače odgovornosti, potiče krajnje korisnike na pretjeranu kupnju te dovodi do neodgovornog postupanje s otpadnim tekstilom. Trenutno se globalno kupuje oko 70 milijuna tona odjeće. Do 2030. će ta brojka prema predviđanjima porasti na 93 milijuna tona, a do 2050. očekuje se porast i do 160 milijuna tona kupljene odjeće. Samo 12 posto od toga se reciklira na globalnoj razini. Važno je podsjetiti kako je prije četiri godine na samitu G7 kojem su se pridružili čelnici 20 velikih modnih marki, uključujući vlasnika Guccija, Keringa, H&M-a i Zarine matične tvrtke – Inditex, sklopljen globalni pakt za borbu protiv klimatske krize i za zaštitu bioraznolikosti oceana. Unatoč pozitivnim inicijativama, velik izazov i dalje predstavljaju, niske cijene odjeće koje nude lanci brze mode, laka dostupnost takvih proizvoda širokom krugu potrošača te kultura konzumerizma koja potiče učestalu kupnju i brzu izmjenu trendova. Svemu tome doprinijela je i velika zarada koja se krije iza modne industrije.

Izazovna prilagodba

Domaća tekstilna industrija u tranziciji je desetkovana, plaće su niske, mahom su u pitanju lohn poslovi, nedostaje dodane vrijednosti u vidu dizajna, a sve skupa se teško probija na tržištu uslijed spomenutih trendova. Što učiniti i čini li se što?

– Za početak potrebno je razlikovati tekstilnu i odjevnu industriju jer se radi o dva povezana, ali različita sektora. Tekstilna industrija je kapitalno intenzivna, s većim ulaganjima u inovacije, tehnologiju i konkurentne proizvode, dok je odjevna industrija radno intenzivna, snažno izložena uvoznoj, često nelojalnoj konkurenciji, te u velikoj mjeri oslonjena na lohn poslove (proizvodnja za strane naručitelje prema dostavljenim specifikacijama). Obje industrije značajno su izvozno orijentirane. Veliki udio proizvoda izvozi se izvan Hrvatske, pri čemu većina proizvođača posluje prema unaprijed ugovorenim poslovima ili u suradnji s međunarodnim partnerima.

Trenutačni izazovi, posebno u odjevnoj industriji, uključuju: otvoreno tržište i jaku globalnu konkurenciju, najniže prosječne plaće u cijeloj prerađivačkoj industriji, nepovoljna kvalifikacijska i demografska struktura radne snage, nedostatna ulaganja u razvoj vlastitih brendova, slaba komercijalizacija inovacija, što otežava uspješan plasman proizvoda, posebno na inozemnim tržištima. Za dugoročni opstanak i konkurentnost tekstilne i odjevne industrije u Hrvatskoj, nužno je poticati ulaganja u znanje, razvoj vlastitih brendova i inovacije, uz istodobno jačanje tržišnog i izvoznog potencijala sektora. Važno je naglasiti da je kroz suradnju s EURATEX-om HGK sudjelovao u izradi Europske strategije za tekstilnu i odjevnu industriju, čime je omogućio uključivanje nacionalnih interesa i specifičnih potreba hrvatske tekstilne industrije u strateške dokumente EU-a.

Uspostaviti bolju kontrolu nad uvozom jeftine robe

Jeftinija roba »povukla« je na dolje i nadnice u tom sektoru koji je većinom izmješten iz Europe i Amerike na istok, što predstavlja socijalni problem i za one koji proizvode pod tim uvjetima, ali i ekonomski i socijalni problem za domaću industriju koja uopće ne može konkurirati pod tim uvjetima. Što učiniti?

– Točno je da Europska unija nije konkurentna kada je riječ o jeftinoj proizvodnji – jednostavno je preskupa za natjecanje u tom segmentu. Međutim, ono što možemo i trebamo učiniti jest uspostaviti bolju kontrolu nad uvozom jeftine robe. Primjerice, kupci u Sjedinjenim Američkim Državama koji su naručivali preko platformi poput Temua i Sheina – koje većinu svojih proizvoda nabavljaju iz Kine – do sada su uglavnom izbjegavali plaćanje carina zahvaljujući tzv. de minimis izuzeću za pošiljke vrijednosti do 800 dolara. To izuzeće, koje je omogućilo ulazak velikog broja pošiljki bez carinskih davanja, ukinuto je 2. svibnja. Time je ukinut temelj poslovnog modela ovih platformi i uvelike ograničen ulazak jeftine kineske robe na američko tržište. Samo tijekom 2024. godine, 1,36 milijardi pošiljki ušlo je u SAD. Ova odluka rezultirat će znatnim povećanjem cijena proizvoda dostupnih na navedenim platformama te će ujedno ograničiti uvoz niskobudžetnih pošiljki.