Iako s jednim zastupnikom njegovi Reformisti čine dio parlamentarne većine, varaždinski župan Radimir Čačić ne libi se ni u ovom mandatu, kao što nije ni u prošlom, kritizirati Vladine poteze. Sada traži brže reakcije Ministarstva zdravstva kod je u pitanju reakcija tog sustava na rast broja oboljelih, ali i jasne kriterije kakve će se mjere povlačiti ovisio o broju zaraženih i građana na bolničkom liječenju.

Upozoravate već danima da respiratori koje Hrvatska ima nisu ravnomjerno raspoređeni po županijama. Jesu li Županije u brizi za teže oboljele od COVID 19 prepuštene same sebi?

– U Hrvatskoj u javnosti postoji općeprihvaćena tvrdnja da imamo 800 respiratora. To nije točno. U tu brojku od 800 respiratora ubrajaju se i oni u kolima hitne pomoći, u operacijskim salama, pokretni respiratori.

Ali mi zapravo imamo oko 600 respiratora. Oni su, kao i sve ostalo u javnoj nabavi u zdravstvu, financirani novcem iz centralnog proračuna pa bi o njihovoj raspodijeli trebala odlučivati centralna vlast. Raspodjela bi, valjda je to logično, trebala biti napravljena na osnovu broja stanovnika.

I po toj logici mi bismo trebali imati 24 respiratora, ali imamo ih 12. Na to smo stalno upozoravali. Upozoravali smo da ulazimo u drugi val epidemije te da se sustav evidencije i ovlasti kontrole, koji su provodili županijski stožeri nad osobama u samoizolaciji, raspao.

Mi na sjeveru Hrvatske ulazimo u jesensko, hladnije vrijeme prije Jadrana, a u Varaždinskoj županiji uspijevamo testirati od 550 do 650 ljudi dnevno. Ako imamo u prosjeku 150 zaraženih i ako njih deset posto ima teže simptome i treba bolničko liječenje, to je 15 ljudi.

A ako samo jedan posto onih koji imaju pozitivan test zatreba respirator, to su u prosjeku tri čovjeka u dva dana, jasno je da nam treba više od onih 12 respiratora jer, prema broju stanovnika, trebali bismo ih imati 24. Prije samo deset dana koristili smo samo dva, a danas koristimo 14 respiratora. Prije 25 dana bili smo, uz Istru, među osam najuspješnijih regija u Europi.

Bilo je vremena…

Pa vi nakon deset dana nemate više slobodnih respiratora.

– Mi smo vodili unaprijed računa o tome, kao i o tome da ljude koji trebaju respirator ne možemo poslati u bolnicu u Dubravu i Županija je nabavila pet dodatnih njemačkih respiratora za milijun kuna. Ali tražio sam i razgovor s ministrom zdravstva Vilijem Berošem jer mi nije jasno zašto ti respiratori već nisu raspoređeni po Hrvatskoj.

Ako je 120 respiratora zauzeto, zašto ostali nisu raspoređeni po Hrvatskoj jer smo po tome kako se razvija pandemija sigurni da će ih bolnice trebati. Zašto preostalih 500 respiratora nije raspoređeno? Na kraju smo dobili dodatna tri respiratora od države, a javili su nam se i gradovi Ivanec i Varaždin koji su voljni financirati po jedan respirator, iako kao ni Županija, za to nemaju nikakvu obvezu, već je to obveza Ministarstva zdravstva.

Pa nije li sve to trebalo već odavno napraviti, nabaviti dodatne respiratore, rasporediti ih po Hrvatskoj, pripremiti COVID bolnice. Znali smo da na jesen dolazi novi val. Je li Ministarstvo zdravstva išta radilo zadnjih tri ili pet mjeseci, ili sad tek traže potencijalne COVID bolnice pa se dosjete Stubičkih Toplica koje nemaju mogućnost dati pacijentima kisik.

– Pa naravno da je to sve što spominjete trebalo ranije napraviti i bilo je dovoljno vremena. Svi problemi se pojavljuju jer nije bilo jasnog plana i koordinacije i to u vrijeme kad smo imali puno manje zaraženih i bolesnih. Pa da je sve pripremano, kome bi palo na pamet da bolesnike koji trebaju kisik smjesti u bolnicu koja im to ne može omogućiti, na primjer Stubičke Toplice. Naravno da se sve moglo i moralo predvidjeti i pripremiti.

(Ne)jasne mjere

Jesu li se na razini države oni koji upravljaju malo pogubili?

– Znate što se dogodilo? Slika koja se stvarala i njegovala u javnosti kako Hrvatska sve kontrolira, raspala se. Od prve minute je jasno kamo to ide. Naša je sreća bila da smo imali malo oboljelih u prvom valu, inače bi se ta slika raspala ranije.

Pa bilo je to jasno na nelogičnoj odluci da stanovnici neke općine od 300 stanovnika ne mogu nigdje iz svoje općine, jer se tako sprječava širenje zaraze, a 800 tisuća ljudi u Zagrebu moglo se kretati koliko hoće i po toj logici širiti zarazu. Kakav je to kriterij, 300 ljudi su opasnost za širenje zaraze, a 800 tisuća ljudi u gusto naseljenom gradu nisu. Od početka nedostaju jasni kriteriji za mjere koje se donose.

Od Vlade tražite jasne kriterije po kojima ćemo znati kada će se i kakve mjere uvoditi u budućnosti.

– Ako broj zaraženih, a posebice broj ljudi u bolnicama na respiratorima nastavi rasti, Vlada mora nešto poduzeti. Mi moramo znati što slijedi u određenom trenutku, na određenom broju oboljelih ili na određenom postotku rasta.

Građanima se mora reći kakve će mjere država uvesti ako budemo imali deset, 15 ili 50 posto više zaraženih svaki dan. Ako se to ljudima jasno kaže, onda će se i oni znati ponašati. Odmah su me optužili da prizivam novi lockdown ili policijski sat, ali uz ovakve nejasne mjere i kriterije nama će se dogoditi spontani lockdown, a to je najgore što se može dogoditi. Samo koliko ćemo tada kontrolirati stvari?

Dosad smo uspjeli izbjeći zatvaranje tvornica, ali ako nam stvar totalno ode izvan kontrole onda ćemo imati gori lockdown nego na proljeće, ako se zaustavi proizvodnja jer su ljudi koji rade na tim linijama zaraženi.

Želimo li doista zaustaviti one koji su cijelo vrijeme radili i proizvodili? Oni su u teškoćama, jer imaju problema u transportu pa i u nabavi sirovina, ali rade. Valjda nam je cilj da rade i dalje. Pa u tim tvornicama se proizvodi roba za izvoz, u tim tvornicama nam se proizvodi hrana.

Što mislite zašto Vlada to ne želi učiniti? Zašto ne želi odrediti koji je broj zaraženih nakon kojeg slijede određene mjere?

– Pa, oni, kako tvrde, nastoje balansirati između zaštite zdravlja i gospodarstva, ali kao što vidite, ne samo 90 posto Europe, nego i Hrvatska liječnička komora i Sindikat liječnika dijele moje mišljenje da Vlada mora početi djelovati jasnim i puno snažnijim uredbama. Samo Vlada to može jer ako se, primjerice, zatvaraju neke djelatnosti kao ugostiteljstvo mora istovremeno isplaćivati i kompenzaciju.

Dojam je da svi idu metodom pokušaja, a da mi samo slijedimo nakon određenog vremena ono što se radi u najvažnijim europskim zemljama.

– Da bar, onda bi to značilo da imamo jasne rasporede bolnica, respiratora i jasne kriterije za određene mjere.

Najbrži prst

U sjeni epidemije koronavirusa ostao je Vladin prijedlog rebalansa za ovu godinu i prijedlog proračuna za sljedeće tri godine. Koliko vam se realnim čini Vladin plan rasta od pet posto za sljedeću godinu i činjenica da je temeljen na smirivanju pandemije i boljem povlačenju novca iz europskih fondova?

– Projekcije rasta od pet posto za 2021. godinu i po tri posto za dvije godine iza toga su realne, ako se doista uspješno proizvede cjepivo, ali i ako poboljšamo povlačenje novca iz europskih fondova. Vjerujem da ćemo dobiti učinkovito cjepivo, a što se tiče europskih fondova tu se moramo popraviti. Cjepivo će značiti da ćemo imati dobru sezonu sljedeće godine. Neće ona biti na razini 2019. godine, ali uz smirivanje epidemije trebala bi biti na 80 ili 85 posto.

Vi ste zbilja optimist?

– Kad je cjepivo u pitanju, to ne ovisi o nama i sve govori da su znanstvenici na dobrom putu. Što se tiče europskih fondova, stalno se govori o visokim postotcima ugovorenih sredstava i, zaista, mi smo ugovorili i više od 100 posto, ali smo do jučer po iskorištenosti bili zadnji u EU-u na 39 posto, a sada dijelimo posljednje mjesto s oko 44 posto. Ali moramo biti još bolji i država mora jače stati iza onih koji povlače novac.

Tu se ministar financija Zdravko Marić mora pokrenuti, država onima koji prijavljuju projekte mora pomoći kod vlastitog učešća. Ne može se dijeliti 300 milijuna kuna vlastitog učešća za gotove projekte koji trebaju ukupno 900 milijuna kuna i to tako da o svemu odlučuje najbrži prst.

Ako država dodijeli samo 300, umjesto 900 milijuna kuna pomoći lokalnoj regionalnoj vlasti za vlastito učešće, to znači da se neće financirati više od pet milijardi kuna vrijedni projekti. To se mora mijenjati ako se u proračunu rast u sljedećim godinama temelji na povlačenju novca iz EU fondova. Zbog principa najbržeg prsta, moja je županija ostala bez 22 milijuna kuna i to zato što Ministarstvo nije znalo očitati barkodove, pa smo danas na sudu.

Taj najbrži prst zamjerili ste bivšoj ministrici za europske fondove Gabrijeli Žalac, a onda je na tu dužnost došao Marko Pavić pa ste tvrdili da je stanje još gore. Kako je sada s ministricom Natašom Tramišak?

– Sada je puno bolje, jer ona dolazi iz sustava, vodila je agenciju u Slavoniji i zna s kakvim se problemima suočavamo. I Gabrijela Žalac je, zbog toga što je dolazila iz sustava, bila bolja od Pavića. Rekao sam vam već, ako hoćemo koristiti novac iz europskih fondova moramo imati na raspolaganju veće i definirane iznose za sufinanciranje domaće komponente i to je novac kojeg mora osloboditi ministar Marić.

Jamstveni fond

Kad smo kod ministra Marića, što on može napraviti u sljedećoj godini, ako se ne ostvare ove projekcije rasta? Kakav mu je manevarski prostor? Posebice za pomoć gospodarstvu.

– Država će u tom slučaju morati ići u novi rebalans i morat će rezati rashode, a to je država i može se i zadužiti. Što se tiče pomoći gospodarstvu, država je iz vlastitih sredstva za početak izdvojila 5,4 milijarde kuna, ali kako smo išli prema kraju godine tako je udio iz europskih sredstva bio sve veći.

Ta pomoć iz europskih fondova imat će sve veći udio. Mjere su bile dobre, ali su granične vrijednosti ispod kojih se nije mogla dobiti pomoć bile neselektivne. Pa da su se u privatnom sektoru poduzeća podijelila na ona koja su ispod crte i ona koja su iznad i mogla su dobivati državnu pomoć. Kako bi preživjele, tvrtke su morale prikazati manje prihode jer je to značilo pomoć države.

Mislite da su tvrtke prikazivale veći pad prihoda nego što je on realno bio kako ne bi ostali bez potpore države?

– Naravno da jesu, pa ako vam pet posto manji prihodi znače da ćete zadovoljiti uvjete i dobiti pomoć države i da ćete zahvaljujući toj pomoći preživjeti, onda nije neočekivano da će netko odgoditi fakturiranje računa za sljedeće razdoblje i tako sebi osigurati i pomoć i preživljavanje. Sada su te mjere ipak puno bolje, jer se granica gubitka prihoda spustila i visina pomoći ovisi o visini pada prihoda. Vlada je to morala učiniti i u prvom krugu pomoći.

No, ono što je cijelo vrijeme problem i bit će problem sve dok ne počne snažniji oporavak je to što banke tvrtkama ne daju kredite. Do 2008. godine banke su uzimale imovinu kao osiguranje kredita, ali su nakon krize u 2008. godini, koja je i počela kao kriza nekretninskog sektora, kod odobravanja kredita gledali prihod kompanija.

On je sada svima u padu, i onima koji još uvijek dobro rade, pa tvrtke ne mogu dobiti kredite i vrijeme je da tu država uskoči ako želi sačuvati privatni sektor koji bi u sljedećoj godini trebao pokrenuti rast. Država mora osnovati primjeren jamstveni fond, kako su to učinile Njemačka ili Slovenija i svi drugi, jer tvrtke drukčije neće moći do kredita.