TRŽIŠTE RADA

Prvo je bio veliki otkaz, zatim tihi otkaz, a na kraju otkaz iz osvete: Zašto? Zato što možemo

P. N.

Ilustracija / Foto SERGEJ DRECHSLER

Ilustracija / Foto SERGEJ DRECHSLER

Kada nedostaje ljudi, onda radnik, njegova riječ i njegovi potezi imaju veću težinu, navodi Zvonimir Galić s Odsjeka na psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu



Od rečenice da su svi radnici zamjenjivi do manjka radnika i pojava poput tihog otkaza, velikog otkaza i osvetničkog otkaza prošlo je tek nekoliko godina. Niti jedan ozbiljan poslodavac u današnje vrijeme neće dopustiti da su mu radnici nezadovoljni jer bi se lako mogao suočiti s ovim pojavama koje su sve popularnije i u svijetu, ali i kod nas, javlja HRT.


– Prvo je bio veliki otkaz, zatim tihi otkaz, a na kraju je došao otkaz iz osvete. Veliki otkaz pripada postpandemijskom okruženju. Ljudi često daju otkaz u životu kada su suočeni sa svojom ili bliskom smrtnošću. Tada shvate da je njihovo vrijeme ograničeno. Veliki otkaz se dogodio kada je velik broj ljudi to spoznao u jednom trenutku, kaže prof. dr. sc. Zvonimir Galić s Odsjeka na psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji je gostovao u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”.


Tihi otkaz je kada čovjek nije zadovoljan, ne daje otkaz, ali se ne trudi na poslu, govori.




– Zatim dolazimo do pojma davanja otkaza iz osvete. Čovjek daje otkaz jer on nešto pokazuje – šalje poruku poslodavcu da je nezadovoljan situacijom u kojoj se nalazi, ističe Galić.


Kada nedostaje ljudi, onda radnik, njegova riječ i njegovi potezi imaju veću težinu, navodi. Smatra da smo kao društvo prije bili nezadovoljniji, ali tada naš izbor bio “tihi otkaz”, a sada počinjemo na dramatičniji način davati otkaze. Zašto? Zato što možemo, kaže.


– Naše društvo i tržište rada se mijenja strahovito brzo. Prije 10 godina smo imali 270 tisuća nezaposlenih, a danas imamo 71 tisuću nezaposlenih. Temeljna stvar koja vodi sve ove trendove je nedostatak ljudi na tržištu rada. Zbog toga se ljudi mogu ponašati onako kako sam opisao ranije, naglašava Galić.


U narednih godinu dana otprilike 30 posto ljudi planira tražiti posao. Međutim, ističe kako postoji velika razlika između dobnih skupina. Čak 40 posto mlađih od 35 godina su skloni tražiti novi posao. S druge strane, samo 20 posto starijih od 45 godina razmišlja o novom poslu.


– To je prirodno. Mlađem čovjeku je lakše promijeniti posao. Osim toga, naše istraživanje pokazuje da ljudi na odnos s poslodavcem burnije reagiraju kada su mlađi, govori Galić.


Kada je riječ o davanju otkaza, ljudi biraju jedan osjećaj, a to je nepravda. To je osjećaj da osoba prolazi lošije od drugih. Naš osjećaj nepravde se odnosi na to kako mi prolazimo u odnosu na druge ljude, pojašnjava.


– Unatoč svemu naši trendovi su dobri. Radnih mjesta je sve više, plaće su nešto veće, previše ih pojede inflacija, ali ekonomska situacija je bolja. Ljudi na tržištu rada nema i to je za radnike dobra vijest, a za poslodavce isto može biti dobra vijest, ali se moraju malo više truditi oko radnika, zaključuje.