RIJEKA – Strop visok najmanje 260 centimetara i čekaonica od minimalno devet kvadrata, najmanje dva sanitarna čvora i odgovarajuća širina vrata – samo su neki od minimalnih tehničkih uvjeta koji su nametnuti privatnim logopedskim praksama, a zbog čega bi uskoro više od sedam tisuća korisnika, većinom djece, moglo ostati bez mjesta na kojem danas primaju logopedsku terapiju jer zbog tih će uvjeta privatne prakse staviti ključ u bravu. Hrvatska asocijacija logopeda poduzetnika (HALP) upozorava da će zbog novog Zakona o logopedskoj djelatnosti i tih pratećih minimalnih tehničkih uvjeta brojne privatne prakse biti prisiljene prestati s radom, a kako bi se takav scenarij spriječio, pokrenuta je peticija, dok je Ustavnom sudu podnesen i prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti zakona i odluke ministrice zdravstva o standardima prostora, radnika, dijagnostičke i terapijske opreme s Ustavom. Peticija je u 24 sata prikupila više od sedam tisuća potpisa, a predsjednica HALP-a Katica Puškarić najavljuje da je cilj prikupiti 10 tisuća potpisa podrške. Navodeći da će se u problemu naći najmanje 80 posto privatnih logopedskih praksi Puškarić kaže da najviše petnaestak posto privatnih praksi udovoljava takvim tehničkim uvjetima, a njih 40 posto i više već je izjavilo da će u srpnju iduće godine zatvoriti praksu.

Novo rješenje

– Taj broj će biti daleko veći. Prema podacima iz naše ankete privatni logopedi su tijekom 2025. godine pružali usluge za više od 18.000 korisnika. U istom istraživanju je više od 40 posto privatnih logopedskih subjekata izjavilo da ne može zadovoljiti uvjete te će u srpnju 2027. prestati s radom, što znači da će više od 7.000 korisnika morati potražiti novo rješenje. Javni zdravstveni sustav ne može jednostavno preuzeti sve korisnike preko noći. Na logopedsku terapiju se već s postojećim kapacitetima čeka mjesecima, čak i kod privatnih logopeda, dok su u javnim ustanovama liste još duže. Čekanje na terapiju traje i po godinu dana. Ono što stalno upozoravamo je da mi nismo medicinska struka, a zbog novih minimalnih tehničkih uvjeta brojni logopedi primorani su napustiti kabinete koji su dosad bili adekvatni i u kojima godinama uspješno rade. Pritom alternativa često ne postoji. Prostori koji istodobno zadovoljavaju sve uvjete iznimno su rijetki, a u manjim mjestima ih uopće nema, objašnjava Puškarić.

Iako privatni logopedi nisu zdravstvena struka, u nadležnosti su Ministarstva zdravstva, a to isto ministarstvo nije provelo istraživanje o broju privatnih logopeda, uvjetima u kojima rade ni njihovoj stručnosti, na što su članovi HALP-a upozoravali. Istovremeno, kaže Puškarić, logopedi u školama ili vrtićima u nadležnosti su Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih te se na njih minimalni tehnički uvjeti ne odnose, iako vrlo često rade u skučenim i neprimjerenim prostorima.

– Imamo situaciju u kojoj će se privatna logopedska praksa morati zatvoriti jer nedostaje jedan četvorni metar prostora, nekoliko centimetara stropa ili jedan sanitarni čvor. Roditelji ne dolaze logopedima zbog četvornih metara i centimetara stropa, nego dolaze zbog usluge. Problematičnim smatramo i različite rokove za prilagodbu novim uvjetima. Javne ustanove imaju tri godine, dok privatnim praksama nakon dvije godine, ako ne ispune sve uvjete, po sili zakona prestaje pravo na rad, a to je u srpnju iduće godine. Standardi su obvezni, ali moraju biti prilagođeni multidisciplinarnoj logopedskoj djelatnosti, a ne medicinskoj. Za većinu privatnih logopeda ne postoji realna mogućnost da pronađu novi prostor i nastave pružati logopedske usluge, kaže Puškarić.

Korak unazad

Dodajući da se radi o presedanu te se jednim potezom pera od privatnih logopeda zahtijeva da udovolje standardima kaže da je HALP, kao i Hrvatsko logopedsko društvo, dostavio Ministarstvu zdravstva svoje prijedloge uvjeta temeljenih na iskustvu, ali oni su u konačnici zanemareni. Zbog toga se traži revizija minimalnih tehničkih uvjeta u dijalogu sa širom logopedskom zajednicom, kako bi standardi unaprijedili kvalitetu, a ne postali razlog za zatvaranje postojećih privatnih logopedskih praksi. Preko noći, deseci kabineta prestat će s radom, a tisuće korisnika izgubiti logopeda. Naprasno prekinut terapijski odnos, koji je logoped godinama gradio s korisnikom, bit će za dijete značajan korak unazad. Također, treba uzeti u obzir da u nekim dijelovima Hrvatske privatni logopedi nisu tek dodatna mogućnost, već najbliži ili jedini realno dostupan oblik logopedske skrbi.

– Zatvaranje lokalne privatne logopedske prakse za obitelji može značiti traženje terapije u drugom gradu, dodatna putovanja, povećane troškove, a ponekad, nažalost, i odustajanje od logopedske usluge. Imamo situaciju da je jug Dalmacije isključivo usmjeren na privatnu logopedsku praksu, kao i sjever Hrvatske, upozorava Puškarić.

HALP, koji svakodnevno broji sve više članova, zaključuje, traži očuvanje kontinuiteta rada privatne logopedske prakse odnosno odgovarajući i provediv prijelazni rok, kao i reviziju minimalnih tehničkih uvjeta kako bi se novi zahtjevi mogli ispuniti bez nepotrebnog gubitka logopedskih usluga.